Jednom kad prolupam bit će sasvim svejedno je ovo li pandemija ili plandemija?

Stigao nam drugi val. Ne bih rekla da je valić, već tsunami. I dok broj zaraženih raste, uvode se najnovije mjere koje dodatno limitiraju slobodu kretanja, uspješnost poslovanja, i ono ne manje važno - visinu bankovnog računa.

I dok se neki i dalje prepiru, svađaju, nadmudruju radi li se o PANDEMIJI ILI PLANDEMIJI, ja nekako, u cijelom ovom kaosu, smatram najvažnijim postaviti samome sebi pitanje: „Kako preživjeti , a ne prolupati?“ Kako ne bankrotirati, a ostati i psihički i fizički zdrav? Pogotovo kada si freelancer, ili ti ga po naški slobodnjak- slash- luđak.

Po meni je stvar jednostavna, premda na prvu, uz cijelu ovu psihozu, izgleda komplicirana.

Na pitanje radi li se o pandemiji ili plandemiji, moj odgovor je - NE ZNAM. I nemaš pojma koje je to olakšanje. Jer kada samome sebi priznaš da apsolutno nemaš pojma, prestaješ se ljutiti. Opirati. Analizirati. Pametovati. Jer ja nisam nikakav stručnjak, već teži laik. I taman kada me jedni uvjere, drugi me razuvjere. Taman kada druge poslušam, prvi me razoružaju. Svatko se poziva i kune na svoje neupitne resurse i provjerene izvore. I jedni i drugi se pozivaju na znanost. A samo neki i na babu Vangu. A možda i Veru Čudinu.

A ja sve to promatram i divim se, uz upitnik od sto tona iznad glave „Ljudi moji, odakle vam vremena?“

Ne znam kako vi, ali ja sam trenutno prezaposlena PREŽIVLJAVANJEM, a ne ISTRAŽIVANJEM gdje leži prava istina. U kojem grmu leži zec? Je l' prvo bio šišmiš ili jaje? Jaje ili Kinez?

Vjerojatno je istina negdje na pola puta. A vrlo vjerojatno možda i nije. Tko sam ja da samouvjereno kritiziram i sudim? Odlučujem. Prozivam. Tko sam ja, ako nisam kompetentna? Ako pojma nemam? Jednako kao i velika većina svih vas.

Ono što jest očigledno je to da virus postoji i da nam je svima limitirao životnu slobodu. Nekom je krpa preko lica maskica, a drugome brnjica. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i svoju perspektivu. I je li dosta više? Jer brate, dosadni ste.

Zato smatram prvim, i daleko najvažnijim korakom - PRIHVAĆANJE. I to da trenutno na cijeloj kugli zemaljskoj zbog ovog virusa, bio on namjerno ili nenamjeno lansiran, vlada teško *ranje.  Kada to prihvatiš bude ti puno lakše. Što imam od toga da svaki dan grčevito kopam po portalima i onda stavljam bijesne statuse na društvene mreže? Ništa. Samo si narušavam duševni mir i sveopće zdravlje. Jer ono što sama iskopam je vrlo vjerojatno upitno. A možda i nije. Ono što je sigurno je da kada jednom prolupam, bit će sasvim svejedno je li u pitanju pandemija ili plandemija.

Zato sam odlučila za promjenu - biti pametna. Probaj i ti. Zadržati, koliko je to moguće zdrav razum. Objektivno držati ravnotežu između jedne i druge strane. Informirati se koliko moram, ali ne gutati vijesti svaki sat. Ni mainstram medije, a bogme ni alternativne. Masku nositi tamo gdje baš MORAM, ali jednako tako ne nositi tamo gdje NE MORAM. I točka.

Nakon prihvaćanja situacije i sebe kao neznalice, iduće pitanje je kako da ne bankrotiram? Pogotovo kada ti otkažu sve dogovorene poslove, izgubiš prihode, a troškovi ti uredno sjednu. Jer bez obzira na državne poticaje, ta ista država jako voli s porezima kucati na vrata. I to kao teži manijak. Stoga ću slobodno reći - lako je danonoćno debatirati o virusu, ako ti egzistencija nije u pitanju. Ako jest, poslušaj me. Prije svega - ne kukaj. Ne krivi situaciju. Šišmiša. Bill Gatesa. Tonija Cetinskog. Ili Alemku. Oni ti neće pomoći. Niti će ti platiti režije. A još manje riješiti upravo pristiglu ovrhu.

Pokreni se. Smisli nešto. Budi kreativan. Izađi iz ljušture komfora. Riskiraj. Nađi novi posao. Zasuči rukave. Zar je toliko teško raditi posao koji ranije u životu nikada ne bi radio? Je l' to toliko strašno? Ili teško? Ili je samo sramotno?

Čitam prije neki dan da jedan naš poznati pjevač trenutno konobari. I gle čuda - još uvijek je živ i nije umro od srama. A još manje od gladi. Stoga, odgovorno tvrdim da za svaki problem postoji rješenje. Pitanje je samo koliko nešto stvarno želiš ili u ovom slučaju, moraš? Koliko ti je voda došla do grla? Ili se već gušiš? Jer ako se gušiš, onda ćeš sigurno potegnut i dati sve od sebe da preživiš.

No, daleko važnije od svega je kako u svemu ovome ostati psihički, fizički i duševno zdrav?

Postoje četiri divna hormona: domapin, oksitocin, serotonin i endorfin. Kad ova četiri mušketira naučiš ukrotiti, tada si apsolutni pobjednik. Znam da zvuči krajnje klišejski, ali mi često zaboravljamo da su najbolje stvari na svijetu BESPLATNE. I upravo te stvari aktiviraju ova četiri prijatelja od kojih ti u životu nikada ne može biti loše.

KREĆI SE. Koliko te košta da dan započneš jogom? ili da poslijepodne prošećeš po šumi? Ili potrčiš uz more? Da dan završiš s meditacijom? Koji je iznos računa na kraju dana? 0,00 kn.

ČITAJ. Filtriraj informacije. Ne skrolaj manijakalno po bespućima Interneta. Pogotovo pred spavanje. Uzmi u ruke knjigu koju već mjesecima gledaš, ali uspješno ignoriraš. A sigurna sam da ti ih je puna ona prašnjava polica u dnevnom boravku. U krajnjem slučaju, imaš i hrpetinu audio knjiga koje će te koštati ravno 0,00 kn.

DRUŽI SE. Koliko te košta da posjetiš svoje najmilije (naravno ako to trenutno smiješ i ako ih podnosiš)? Krevelji se s djecom. Tuđom ili svojom. Igraj s kućnim ljubimcem. Glupiraj se s prijateljima. Koliko te košta smijanje? 0,00 kn. A koliko psihoterapija? Da se smiješ od muke.

VJERUJ. Bit će događanja, bit će partijanja, bit će opet putovanja. To ti govori ova koja ima crve u guzici i kojoj nije prirodno stanje ukoliko nije stalno preko grane. Vjeruj. I ne daj da te uvjere u suprotno. Jer ako izgubiš vjeru, predao si se. Izgubio si. Game over.

Poanta je da sve što nam hrani dušu je besplatno. I na dohvat ruke. Na tebi je da odlučiš, hoćeš li kukati ? Ili se pokrenuti?

Ova situacija će te satrati, samo ako ti to dopustiš. Jednako kao što dopuštaš da te guše krive odluke, teški ljudi i loši poslovi, jednako tako sam dopuštaš da te virus ili ti ga u ovo slučaju STRAH paralizira. Što ne znači da ne moraš biti oprezan. Oprez ne znači biti prestrašen, već pametan. Znači poštivati tuđe odluke i živote, ali poštivati i sebe. I daleko najvažnije, znati se pobrinuti za sebe. A kada je potrebno, upitati za pomoć. Stručnjake ili svoje najbliže.

I ovo će proći… pjeva Hladno pivo. Proći će, mora… jer na koncu sve prođe. I dobro i loše.

A ti se pobrini da u ovom nepredvidivom vrtlogu zvanom Život maksimalno sačuvaš sebe.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva