Danas mi je rođendan. Sigurno nije bilo lako mojoj mami rađati me usred ljeta, i to cijelu noć, da bi se ja konačno sjetila ugledati svjetlo dana netom prije 6,00 ujutro. Mama, hvala ti.
Ali ovaj datum 08.08 ne bi mijenjala ni za što. Osim što je lako pamtljiv, zbog njegovog se oblika cijeli život uspješno, i pritom ponosno, izvlačim da sam numerološki predodređena za obline. I da mojih vječnih plus/minus deset kilograma nemaju nikakve veze s tim što obožavam jesti. I što ne postoji hrana koju ne volim. I što mi je hrana apsolutni smisao života. Tako mi je sudbina odredila.
Nekako mislim da mi ljetna djeca imamo najljepše i paralelno najluđe rođendane. Svakako spontane. Uvijek mi se netko nađe u blizini, a najbolja stvar je da ga ne trebam baš pretjerano planirati. Osim možda okruglog, kada baš želim pravu feštu i da mi najbliži budu prisutni.
No, ovaj današnji nije okrugli, već tri plus. I jednako tako ga nisam planirala, ali su mi ga zato moji najdraži pomno izrežirali. Dali su mi poklon kojeg svakako nisam očekivala. I koji je, po mom mišljenju, ipak malo previše, zbog čega je uslijedio moj komentar: DAJTE LJUDI, PA VI NISTE NORMALNI!
Što me navodi na razmišljanje- znaš li primiti poklon? Znaš li primiti kompliment? Znaš li primiti ono Dobro u svoj život?
Ako je odgovor-pa teško… zapitaj se onda i- zašto?
Zašto je toliko teško primiti nešto veliko, i toliko dobro, od ljudi koji te ništa drugo nego samo- jako vole? I žele da si sretna i ispunjena. I koji znaju da to što ti i daju je dobro za tebe.
Nakon prvotnog šoka i iznenađenja, smrzla sam se i uopće nisam znala reagirati. Šutnja. A onda uporno i decidirano odbijanje. Potom nelagoda, sram i osjećaj krivnje.
Ne, pa ja to nisam zaslužila. Nemojte trošiti novce na mene…ma dajte, ne treba…stvarno, ne treba- bile su riječi koje su zbunjeno strujale mojim moždanim vijugama.
Na što su oni od reagirali- Ali to je dogovoreno, ima da ideš i uživaš, i točka.
S obzirom da baš i nisam imala izbora, osim da ih odbijem i onda se osjećam još gore, ovaj put sam ipak zastala i upitala se: „Pa dobro Perinić, koji je tvoj problem?“
U uvjerenjima, bit će moj konačan odgovor.
Koja su to uvjerenja koja nas ljude sabotiraju da velikodušno primimo dar u svoj život?
- Za sve u životu se trebaš potruditi.
- Ako ti nešto dođe lako, sigurno za tebe nije dobro.
- Ako je nešto predobro da bi bila istina, vjerojatno i nije.
- There is no such thing as free lunch , slobodnog prijevoda - nema besplatnog ručka. Ili ti ga - svatko tko te časti, od tebe nešto traži, želi i očekuje.
- Ja to nisam zaslužila.
Ovo zadnje je tihi ubojica. Zašto misliš da nisi zaslužila dar ili gestu?
Nekako mislim da se mi ljudi bolje nosimo s onim lošim. Kao da smo naučeni trpjeti. Kao da nam je normalno kukati. Kao da je samo ono loše društveno prihvatljivo, jer je uobičajeno.
A onda kada nam sreća konačno pokuca na vrata, nerijetko ostajemo zbunjeni. Krivi. Posramljeni. Jer ne znamo što ćemo sad odjednom sa tim Dobrim?
E pa, evo što trebaš sa Dobrim, draga moja.
Objeručke ga prihvatiti. Zahvaliti se. Primiti. Da, primiti. Jednako kao što daješ, moraš znati i primiti. Bez toga nikada nećeš biti sretna.
Prigrli sve dobro što ti život pruža. Bez nametnutog osjećaja krivnje ili srama kao da nekome nešto duguješ.
Dovoljno je samo što postojiš. Da, dovoljna si ti, upravo takva kakva jesi.
Jednako tako kao što tebi danas daju, i ti ćeš sutradan nekome drugome dati. Primanje i davanje su bilanca potrebna kako bi se čovjek osjetio svrsishodan. Ispunjen i namiren. I u konačnici sretan.
Ako samo primaš, a ne daješ, onda si prokleto sebičan.
Ako samo daješ, a ne primaš, onda si prokleto glup.
Bilanca je ključ.
Stoga, idući put kad ti netko nešto pokloni ili uputi kompliment, reci - HVALA.
I onda - zašuti. Bez dodatnog opravdavanja ili umanjivanja ili odbijanja.
Osjeti nevjerojatnu moć zahvalnosti. Zato jer te netko voli, vidi, prihvaća i poštuje. I samo želi da si sretna.
Ja sam danas beskrajno zahvalna što sam na koncu primila dar od ljudi koji me vole i koje ja volim.
Nek' mi je sretan rođendan. Ima da uživam😊
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
vi
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.