Izgubljeni u prijevodu: na društvenim mrežama sve se svodi na čitanje s razumijevanjem. A to nam baš ne ide

Prošlo je dva dana od potpunog pada svih suvremenih kanala komunikacije, a već se nitko ni ne sjeća da Facebooka, Instagrama i WhatsAppa nije bilo nekoliko sati i nastavili smo tamo gdje smo stali. Još jedino moja prijateljica influencerica istinski pati jer to za nju znači da opet nema odmora. Ok, svjesna sam kako to ludo zvuči, ali kako bi jedna druga moja prijateljica rekla, followeri čekaju, moraš objavljivati. Što da vam kažem: to je nama naša borba dala. No ne mislim kukati nad teškom influencerskom sudbinom, već vam želim ispričati nekoliko situacija u kojima sam se u posljednje vrijeme ili sama našla ili bila promatrač. Svima su im zajedničke greške u komunikaciji najčešće uzrokovane kanalima komunikacije. 

Situacija 1

Prijateljica je nakon nekoliko dugih godina samoće napokon upoznala tipa s kojim se činilo da bi mogla ostvariti vezu dužu od dva dejta. To joj nije pošlo za rukom stvarno dugo jer je samohrana mama, ne izlazi često osim do posla i nazad, a i u kasnim 40-ima izbor je dosta sužen. Uglavnom, nakon fatalnog upoznavanja, čekanja usklađenih slobodnih vikenda, nekoliko dana i noći provedenih zajedno napokon su dočekali vikend da su oboje bez djece i obveza. Ona se depilirala, bila na frizuri, pospremila čitav stan, a on je poslao poruku da ipak ne stiže jer mu se nešto zakompliciralo. Ljuta od iščekivanja i priprema, također porukom na WhatsAppu, odgovorila mu je da se onda više i ne moraju vidjeti. On je to shvatio doslovno i puf, stvarno se nisu više vidjeli. Ona bijesna jer se nije ni ispričao, on vjerojatno u šoku jer nije ni shvatio što je krivo napravio. Kao da imaju petnaest, a ne četrdeset godina. Da imaju priliku ili da su se barem čuli, a ne dopisivali, vjerojatno bi oboje drukčije to iskomunicirali, ali sada piši kući propalo.

Situacija 2

One su prijateljice već petnaest godina uz sve uspone i padove, brakove i djecu, otkaze i nove poslove. Jedna od njih trenutno prolazi teško razdoblje u životu, a druga je igrom slučaja bila okupirana novim poslom i nije znala za situaciju prve. Kada joj je napokon poslala poruku s upitom za kavu, ova joj je odgovorila da joj se ne da. Došlo je ljeto, godišnji, prošlo je i više od dva mjeseca prije nego je druga saznala što se događa s prvom, a prva je već do tad prošla faze razočaranja, bijesa i zaborava i nije joj se dalo ponovno o tome pričati. Jednostavnije je bilo isključiti prijateljicu iz života, nego ipak popiti tu kavu i oprostiti si greške u komunikaciji. 

Situacija 3

Blaženi Facebook. Sve što netko napiše zahtijeva didaskalije. Nema govora tijela, nema osmijeha na kraju rečenice, nema naboranog čela, nema iskre u očima, sve je svedeno na čitanje s razumijevanjem. A to nam baš, složit ćete se, ne ide najbolje. Znam već toliko prijateljstava i poznanstava koja su prestala s unfollow i block jer je netko nešto krivo shvatio da se pitam kako bi ti razgovori izgledali u stvarnom životu.

Osoba A: Pada kiša.

Osoba B: Možda tebi.

Osoba A: ????

Osoba B: Pa, ono, nije ti Zagreb cijela Hrvatska, imamo i mi u Koprivnici Facebook.

Osoba A: Glup si i ružan, a i sjećam se i kad si krao čokoladice u susjedstvu.

Osoba B: Blokirao sam osobu A, neka negdje drugdje prodaje pamet.

I tak. Zvuči suludo jer nitko tako ne razgovara uživo, ali se na društvenim mrežama svakodnevno častimo i krivo shvaćamo. Vade nam se rečenice iz konteksta, krivo nas se citira, daje prevelika važnost jednom komentaru, a sve samo kako ne bismo shvatili jedni druge. Nedavno sam sudjelovala u jednoj zanimljivoj prepisci na Facebooku u kojoj su se svi zapjenili osim autora prepiske. Zašto? Pa zato što se autori poznaju i privatno i odabrali su Facebook za raspravu nekog problema i dok je njihova prepiska bila argumentirana svi drugi su nasumično bacali svoje komentare i stavove ne poznavajući materiju. Autori su na kraju završili na pivi, mjestu na kojem su i u početku trebali raspraviti svoje stavove. A ostali? Ostali su bijesno i pokunjeno sjedili doma iza svojih mobitela prepuni bijesa jer su se ničim izazvani posvađali sa svima. Trag koji ostavljamo u digitalnom svijetu pretače nam se u odnose, prijateljstva, posao i stvarni život. Lakše malo na okidaču sljedeći put kad tipkate, osoba iza ekrana ne vidi vašu ironiju, sarkazam ili ljubav, samo komunikacijsku poruku koju čita na svoj način. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva