Internet: “Žena je ženi vuk.” Davor Bernardić: “Hold my beer.”

Sretan vam Dan žena s malim zakašljeljem (ako postoje ljudi koji kažu “sljeg” i “spavalje”, sigurna sam da netko kaže i “zakašljelje.”)
Uglavnom, sretan.

Ili sretan dan eksperimenata, ako ste pratili Davora Bernardića i njegovu malu prezentaciju kako se utopit na suhom. 

Ako niste, bacite oko na par naslova pa se vratite. 

"Seljačina?"

"Konjina?"

"Šovinist?"

Sad odite bacit oko na transkript cijelog razgovora, a ne samo naslov. 

Niste jer vam se ne da, što je sasvim ok, ali nije baš tako rekao. 

Ne želim bit osoba koja donese šah na tulum i kvari zabavu svima, ali mislim da je čovjek samo imao brainfart i namjestio se svima na volej. Barem mi se čini kad čitam cijelu izjavu, a ne samo naslov. 

Ili sam ja samo pretjerano tolerantna u zadnje vrijeme - opet sam krenula na boks pa je moguće da me stvari manje nerviraju. 

Jel izjava i dalje glupa, čak i kad se posoli i popapri kontekstom?

Je. Ali možda nije baš najnajnajogavnija stvar ikad izrečena. 

Ponavljam, možda sam samo pretolerantna ovih dana. 

Ali to ne znači da nisam pripremila jednu drugu seljačinu/konjinu/šovinista. 

Prije nekih 10-ak dana, stigla je vijest da je Škotska osigurala besplatne uloške i tampone za žene jer je to nužna stvar bez koje ne mogu. Europa raspravlja o ukidanju tampon-poreza iz istog razloga. Zoran Šprajc na Facebooku pita mogu li se Hrvatice nadati istom. Ljudi pozdravljaju prijedlog i na trenutak se čini da smo napokon ušli u 2020.

Ali trenutku su kratke noge. 

Javlja se Zlatko iz 1815. “Top fan”, kaže Facebook.

Screenshot/aperolspritzofficial Praktičan čovjek, Zlatko - on popije par butelja, ona ima riješen ciklus, svi sretni i zadovoljni. 

Imam još jednog, posudila mi ga je Jelena Veljača. 

Screenshot/aperolspritzofficial Bože baci ctrl+alt+delete i budi precizan.

Veljača i ja se inače ne volimo, btw. 

Tako kažu, čula sam par puta, onako usput.

Ona je plava, ja sam plava, ona piše, ja pišem, ona je žena, ja sam žena… nema šanse da se volimo, “žena je ženi vuk.”

I sve to prije nego što smo se ikad uopće upoznale. 

Često se takve stvari čuju kad su u pitanju žene.

“Iza svake uspješne žene stoji grupa žena koje okreću očima” - sigurno ste čuli ovu šašavu šalu.

Možda ste u nju i povjerovali. 

Možda ste to stvarno i doživjeli. 

Ja jesam. Svaka žena vjerojatno je barem jedanput.

I savršeno se uklopilo u sve ono što slušam skoro cijeli život - žene su zle, ljubomorne i natjecateljski nastrojene prema drugim ženama.

Žene načelno ne vole druge žene. 

Žene se uvijek natječu.

“Takve su žene.”

Nedavno sam i sama postala sudionica u jednom ženskom natjecanju - u kojem nisam htjela sudjelovat. 

Priča je poprilično glupa, ali i glupe priče su priče (a nekad su i većina u Saboru).

Uglavnom, imam jednu haljinu. Lijepa je, kupila sam ju za bratovu svadbu i na kraju ju nisam obukla jer je bilo prevruće. Umotala sam se u nju tek najesen - bila je savršena za event na koji sam išla.

Sad ide Televisa presenta, prepárense por favor:

Isti tjedan ju je obukla i Olja Vori. 

(Ubaci dramatičnu glazbu.)

“Dobro, kog boli k?”

Exactamente amigo, koga?

Nikoga. 

Dvije osobe su obukle istu haljinu, gdje je zaplet?

Tako je, nema ga.

Ali to ne znači da se ne može napravit.

Dan kasnije smo Olja i ja ubačene u ring. 

Objavili nas interneti.

“Imaju istu haljinu, kojoj bolje stolji?”

Benigno. “Benigno.”

Bila je anketa. Referendum.

“Javite nam u anketi koja je bolja.”

Ljudi ispod pišu da ih boli k. 

Neki se svađaju. 

Neki se svađaju o Četnicima, jasno.

Vrijeđaju mene. 

Vrijeđaju Olju.

Vrijeđaju nas obje - em smo ružne, em nemamo stila jer gospođa Vesna (Vlastina sestra) ima isti takav stolnjak, em nam je očito u životu najvažnija odjeća kad se natječemo po internetu.

Kakve glupače.

To je ukupni dojam priče - nas dvije smo same ušle u ring, nas dvije se borimo za titulu i nas dvije maltretiramo jadne ljude svojom haljinom.

“Pazi čime se ove dvije zamaraju.”

Nas dvije. 

Dvije glupače koje se kolju oko haljine.

Ljudi (koje ne poznajem) mi javljaju da su glasali za mene. 

“Sretno!”

Bože baci mozak, ne moraš ni bit precizan.

To sam prvi put čula već u osnovnoj školi - ako se netko pojavi u istoj kombinaciji kao ti, prirodno je da se odmjeravate, nadmećete i ljutite jedna na drugu. 

Meni je uvijek bilo logičnije da ste zbog toga automatski frendice.

I vjerujem da je to logično većini žena koje su prerasle osnovnoškolsku dob. 

Kad u klubu prođeš pored cure koja ima istu haljinu kao i ti, kažeš joj da ima super haljinu i odjednom imaš novu frendicu koju možda više nikad nećeš vidjet, ali možete uživat u trenutku. 

Sve moje frendice bi napravile isto.

Pretpostavljam i sve tvoje. 

Zašto onda i dalje postoje te neke ideje da se žene koje imaju istu haljinu sigurno žele poklat?

Da je sve uvijek natjecanje?

Zašto je i dalje toliko popularno reć da je žena ženi vuk, kao da je to najnormalnija pojava na svijetu?

Ja u to ne vjerujem u 2020.

Žena ženi nije vuk, ne po defaultu. 

Zločesta žena je ženi vuk. 

(Jel to znači da je Bernardić zločesta žena? Perhaps, perhaps, perhaps.)

Ne vjerujem da iza svake uspješne žene stoji hrpa njih koje okreću očima.

Ne vjerujem da se žene međusobno bacaju pod bus, ni da uživaju u neuspjehu drugih žena. 

To su neke čudne žene, onakve kakve Zlatko voli. (Onaj s plutenim čepom, za slučaj da se ne sjećaš).

Žene se ne sređuju da bi pobijedile drugu ženu, ne podmeću si nogu čim dobiju priliku i ne kolju se jer su se isto obukle.

Žene koje to rade imaju bug - većina žena koje ja poznajem ga nema.

I svejedno nam se stalno pokušava podmetnut da smo prirodno bugovite.

Jelena i Andrea se ne vole jer obje pišu.

Olja i Andrea su se nedavno natjecale kojoj bolje stoji haljina. 

Jesmo li? Ili smo se samo isto obukle i sad smo frendice?

Ja bi rekla da je ovo drugo. 

Ali to je dosadno, nema zapleta. 

Bolje nas je stavit u ring, to se savršeno uklapa u koncept “žena je ženi vuk.”

Dobra fora - uzmeš dvije žene, profiliraš ih u kokoši kojima je ključno pobijedit u natjecanju haljina, kažeš da je to tipično žensko ponašanje i sve je odmah puno jednostavnije. 

Zato Zlatko smije za vrijeme radnog vremena pisat o plutenim čepovima i ne dobit otkaz. 

Zato Bernardić smije žene stavit u kontekst eksperimenata; lako za to što se nezgodno izrazio - zašto ga se nije strah nezgodno izrazit?

Možda zato što nas se i dalje dijeli na ljude i žene. 

Ljudi se bave važnim stvarima, žene također - dok ih ne zbuni žena u istoj haljini. 

Jel možemo u 2020. nagurat pluteni čep u ideju da je žena ženi vuk i da je sve uvijek natjecanje?

Zlatku će vjerojatno bit malo teže živjet u takvom svijetu, ali božemoj… može se pluteni čep nagurat i u oči.