Hrvatski velikani: Kako se brzo obogatiti bez straha od pretresa

Diiivno je, kad USKOK ima petlju, da te uzme k sebi onda kad si šljam.

Just kidding, mislim da smo debelo prekoračili dozvoljenu dozu Gibbonija u prošloj kolumni, danas ga puštamo da zasluženo odmori. 

Imam jedno malo neobično pitanje za vas; iako, zapravo, je li išta neobično u 2020. godini?

Ove godine je moguće baš sve - OSIM ne platit HRT čak i kad ti je penzija 723kn, kao što smo naučili na primjeru bake Miljke iz okolice Sunje. Neki zbog lošeg imovinskog stanja imaju pravo na povlaštenu pretplatu od 40 kuna, ali baka Miljka nije ispunila “ostale formalno-pravne uvjete” koji moraju postojat jer se HRT boji potencijalnih zlouporaba.

Pauza za kratku kombinaciju smijeha, tuge i zgražanja - slično kao i kad pročitaš da Vlatka Pokos govori da su influenceri sponzoruše - pa možemo na ono pitanje koje sam najavila maloprije.

Uglavnom, pitanje je sljedeće: Što trenutno imate u frižideru?

Ja imam klasične stvari - sir, šunku, ajvar, majonezu, mlijeko i ostale stvari koje je “normalno imat.”

E da, i par jaja kojima je vjerojatno istekao rok trajanja, što nije toliko velika tragedija jer barem nisam udana za njih.

(Na koga ste prvo pomislili? Sram vas bilo).

Iznad frižidera imam i ormar u kojem mi stoje sokovi, cole i ostale vesele stvari. Ide mi na živce kad moram stat na stolicu (može bit i stolica, Vlasta, ne mora bit stolac) da bi sve dohvatila, uvijek gunđam kad to moram. 

Gunđam i kad OPET moram u dućan jer sam zaboravila kupit nešto - i onda još izađem bez maske i moram se vraćat doma. 

Čovjek uvijek lako može pronać stvari oko kojih će gunđat - najčešće se ne mora ni potrudit.

Pogotovo ne u Hrvatskoj, u kojoj se unatrag tjedan dana izmjenjuju zaraženi, uhićeni i “najpoznatija” hrvatska influencerica koja ne samo da objašnjava koja je ljubav bolesna, a koja nije i kome pripada žensko tijelo, a kome ne, nego usput drži i slučajni seminar s temom “zašto su šiške uvijek loša ideja.”

Pandemija, korupcija ili ideje iz paleolitika - odaberite bolest oko koje ćete se iznervirat ovaj tjedan.

Idem si po čašu cole, vi do tad razmislite o mom pitanju: Što trenutno imate u frižideru?

Jeste razmislili? 

Ako jeste, možemo na pitanje broj dva: Jeste zadovoljni onime što imate?

Postoje li neke stvari koje želite imat, a ne možete?

Vjerojatno postoje i vjerojatno vas to barem podsvjesno nervira. 

To je sasvim normalno, nervirat se oko stvari koje želiš - možda čak i zaslužuješ - a ne možeš do njih.

Što mislite, što u frižideru trenutno ima baka Miljka?

Vjerojatno samo osnove.

Što su vama osnove? 

Vjerojatno ne ono što su njoj.

Ono što su vama osnove, njoj je možda luksuz, kao što je i ono što je vama luksuz nekome osnova.

Osnove su subjektivna stvar.

Što mislite, je li baka Miljka zadovoljna sadržajem svojeg frižidera?

Vjerojatno nije, ne sasvim, ali je vjerojatno zadovoljnija od ljudi kojima u frižideru nikad nema dovoljno SVEGA.

Što mislite, što u frižideru trenutno ima “ona” ekipa iz Remetinca?

Što mislite, ima li uopće veze? (Ne, Josipa, ne treba povuć vezu, calm down).

Biste li vi ikad prihvatili ponudu “imat ćeš najpuniji frižider na svijetu, ali uvijek moraš računat na mogućnost pretresa”?

Biste li uopće imali apetit za sve to što imate u frižideru?

Pretpostavit ću da ne bi, pa mi vi recite jesam li na pravoj strani majke zajeba.

Što mislite, tko ima mirniji život - baka Miljka sa svojim polupraznim frižiderom ili ekipa kojoj ni puni frižideri nisu dosta pa moraju kupovat grobno mjesto u aleji velikana? 

Zamislite život u kojem vam je jedna od briga koliko ćete fensi djelovat čak i nakon što umrete. 

Nekim ljudima treba reć “moja sućut” dok su još živi.

Nego, u naslovu sam najavila da ću vam ispričat kako da se brzo obogatite - bez mogućnosti pretresa i USKOK-a - a kad čovjek nešto najavi, lijepo je da to i ispuni. 

(Osim kad nekom najaviš “čut ćemo se za kavu”, to je međunarodno priznata šifra za “naravno da nećemo.”)

Uglavnom, ispričat ću vam kratku priču o jednom bogatom gospodinu s Cvjetnog trga koji mi pomaže s investicijama.

Svako malo ga viđam dok pijem kavu - nekad popričamo, nekad ga samo vidim iz daljine dok prodaje časopis Ulične svjetiljke; ljudi koji ga prodaju su beskućnici i tako zarađuju.

Možda zvuči čudno da za beskućnika govorim da je bogat čovjek, ali da ga vidite, znali bi točno o čemu pričam.

Ima štaku, teško hoda. 

Kad prođe kroz kafić u kojem sjedimo, prijateljica i ja mu uvijek damo novce - nekad uzmemo  časopis, nekad mu kažemo da ga sačuva za nekog drugog. Nakon toga malo proćaskamo, on nam zaželi ugodan dan i to je to.

Jučer nam je kroz smiješak “očitao bukvicu” i rekao da mu, sljedeći put ga vidimo, NI SLUČAJNO ne dajemo novce jer pretjerujemo. 

Unatrag nekoliko mjeseci, vidjele smo ga možda 5 puta.

I zaključio je da mu dajemo previše. Pet puta po 15 kuna u nekoliko mjeseci: “Previše, drage moje cure” - kaže on za naših 75 kuna, što nije ni jedna HRT pristojba. 

Što mislite, je li on zadovoljan onime što ima u frižideru tamo gdje spava?

Ne DOMA; tamo gdje spava.

Ja mislim da je, mislim da je jer je uvijek dobre volje - čak i kad priča da mora malo sjest jer ga boli kuk od silnog hodanja, i dalje je dobre volje i čini se da mu je dovoljno točno onoliko koliko ima.

Jel vam i dalje čudno što sam rekla da je bogat?

Zanimljivo je kako oni koji imaju najmanje često imaju više zahvalnosti od onih koji imaju sve.

Što mislite, je li bolje bit beskućnik na Cvjetnom trgu ili bogataš u Remetincu? 

Čak i da si tamo samo kratko, “5 godina i vani je, a lova mu je ostala”, jel se isplati? 

Po meni je loša investicija, ali opet, svatko smije investirat gdje želi - i odabrat koliko pošteno će napunit svoj frižider. 

Jeste li zadovoljni onime što je u vašem?

Nadam se da jeste. I nadam se da ću vam uspjet iz kućnog budžeta izbit nekoliko kuna. 

Nije pretplata za program koji ne gledate, samo jedan prijedlog za investiciju od koje ćete se sigurno obogatit. 

U ponedjeljak mi se javila cura s pričom koja me zauvijek posramila što gunđam kad moram stat na stolicu da bi došla do cole - zove se Paola, paraplegičar je i od 12. godine je u kolicima, a sad skuplja novac za nova. Ova koja trenutno ima su ok, ali nisu po njenim mjerama, zbog čega je u njima nestabilna i između ostalog si dodatno oštećuje kičmu. Treba joj malo više od 60 tisuća kuna - nekima “ogromni novci”, nekima nedovoljan džeparac za ljetovanje - a kad ih dobije, svoja će pokloniti dalje. U trenutku kad sam počela ovo pisati, htjela sam vas zamolit da odvojite 5 ili 10 kuna i pomognete joj da iskešira kolica s jednakom lakoćom s kojom se kod nas keširaju grobna mjesta za velikane. Više ne moram - javila mi je mailom da su joj se neke firme ponudile pomoći, što će uz donacije ljudi pokriti cjelokupni iznos. 

Brzo su se skupili ljudi od petka, kad je krenula u akciju - ljudi različitih životnih priča, pogleda i razina frižidera, influenceri i neinfluenceri, možda čak i redatelji - svatko s onoliko koliko može. Ne mogu vam opisat koliko se bogato osjećam jer sam sudjelovala u njenoj priči - i koliko sam sretna što su donacije “preduhitrile” moju kolumnu. 

Svejedno ću vam pokušat izbit nekoliko kuna iz džepa, a vi vidite jel to preveliki udar na vaš frižider. Jučer mi se javila još jedna žena - zove se Andrea. 

Njen problem vam ne znam ukratko opisat, ali ne moram jer je ona odlično odradila posao.

Screenshot/aperolspritzofficial

Cifra je 10.000 eura - u svijetu mita i korupcije, nešto što se ne mora ni nosit u torbi jer stane u kovertu. 

Nažalost, ljudima se njen problem nije dovoljno “svidio” i skupljen je tek neznatan iznos. Zamislite da jedva živite zbog medicinskog problema koji imate, ali niste dovoljno “dirljivo” bolesni pa vas ljudi nekako odluče preskočit - slično kao što ni baka Miljka nije dovoljno dirljivo siromašna za povlaštenu pretplatu.

OVDJE je link za Andreinu kampanju, pa ako vam frižider može pretpit da sudjelujete, vjerujem da bi joj puno značilo.

Vjerujem i da ćete se osjećat bogato ako investirate - pod uvjetom da činjenicu da ste nekom pomogli smatrate bogatstvom. A i hrana koju imate u frižideru bi mogla imat bolji okus.

Ovo je samo jedan prijedlog za investiciju, a vas bih, ako imate vremena i volje, zamolila da u komentarima predložite još ljudi u čije bi se živote moglo investirat. 

Čisto ako želite bit bogati velikani za vrijeme života, bez straha od pretresa.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva