Ne znam kako da išta napišem, a da ne spomenem rat u Ukrajini jer se osjećam loše ako ga ne spomenem i još lošije kad ga spomenem. Imam grižnju savjesti pisati o stvarima koje su nevažne u odnosu na stravičnu sliku mrtve trudnice na nosilima, u prljavoj odjeći, u ruševinama ukrajinskog grada. Tko nakon toga može biti dobro raspoložen, spreman na išta osim na osnovne životne funkcije – jedam, spavam, mokrim?
Svi smo manje više u istoj situaciji i teško se ovih dana ičemu veseliti kad rat gori ovako blizu i žestoko, iako smo svi svjesni da je rat uvijek negdje, samo nas taj rat ne pogodi uvijek isto. Nećemo to priznati jer nam je neugodno klasificirati žrtvu kao manje ili više važnu, a rat kao bližei ili dalji nama. Odnošenje ljudskih života je tragedija gdje god se događala i nezamisliva je bol i tuga.
Da budem iskrena ne da mi se uopće duljiti danas, podijelit ću s vama samo nekoliko stvari koje mi u moru loših vijesti ovih dana provjereno pomažu da pronađem kakav takav smiraj i ostanem normalna. Ovdje se ne radi o traženju smisla života i samog sebe, da sad ne nabrajam ostale floskule iz self help literature koju inače stvarno prezirem, nego jednostavno o nizu stvari koje će vam pomoći (barem su meni) da se refokusirate na nešto drugo i održite u normali nadajući da će ovo ludilo uskoro stati.
Naravno, uvijek možete koristiti i provjerene metode za bijeg od stvarnosti – meditirati, rastezati jogu i čitati knjige o skandinavskom uređenju doma. Tu je i trčanje, teretana i plivanje, a kad to presuši evo nekoliko ideja koje garantirano kratkoročno pomažu.
Posvađajte se malo s mužem
Kladim se da niste mislili da ću ovo prvo napisati, ali jedan duži monolog posvećen njegovim greškama leći će vam bolje nego što ste očekivali. Razloga da se porječkate je bezbroj – sigurno je opet ostavio papirnatu maramicu u crnim hlačama koja se oprala s ostatkom veša ili je zaboravio odvesti auto na servis. Moj recimo nije uspio u dva tjedna djetetu kupiti nove papuče iako mu mali svaki dan govori da su mu premale i da ga boli prst. U subotu je išao gledati Hajduk - Dinamo i rekao da će doći doma nakon utakmice. Stigao je u ponoć i zaboravio da sam ja trebala ići u kino. Održite mužu, dečku, partneru jedno predavanje, ako treba i podviknite. Nakon što izbacite sve što vam je na duši zaboravit ćete sigurno na strahote koje nas okružuju i osjećati se dobro što ste napokon sve izrekli.
I savjet – ako vas ulovi standardna ženska grižnja savjesti tipa, jadan on, sjetite se samo koliko ste puta na svoju štetu prešutili hrpu njegovih pizdarija zbog mira u kući.
Ugasite televizor, laptop i obavezno njegov mobitel
Gledanje vijesti i čitanje portala za neke već predstavlja razinu stresa s kojom ne znaju živjeti. Prenose li mediji koje čitate objektivno informacije ili ne, nevažno je, vijesti su toliko loše da čak i oni koji ne vole horor radije gledaju Archive 81 umjesto večernjeg Dnevnika. Zato ugasite na 48 sati sve uređaje na kojima možete pročitati vijesti o aktualnim događanjima, uključujući i pametni sat i obavezno mužev mobitel. Primijetit ćete da je on puno veći ovisnik o mobitelu od vas, vršit će otpor, a ako treba otmite mu aparat i sakrijte ga u smočnicu od petka do nedjelje. Nedostatak informacija preorjenitrat će vas sve u kući silom prilika na nešto drugo i neminovno donijeti mir barem preko vikenda.
Izvadite karte, jamb i šah
Uvijek sam se čudila ljudima koji se ne znaju ili nemaju potrebu igrati. Kad bi mi netko kazao da ne karta, igra jamb ili bilijar suzdržavala sam se da ne pitam pa dobro kako ti živiš. Igre su sastavni dio životne sreće i jedan su od najboljih načina za razvoj mozga, ali i ugode. Koncentracija na igru i fokus na pobjedu sjajan su način da se, hoćete nećete, maknete od svega. Ja igram sve što postoji, a prvo što pakiram kad idemo na put je etui s igrama. Zato lijepo kupite karte, kocke, šah, tabulu, što god vam se sviđa. Stiglo je sunce, možete nabaviti balote, sigurno je negdje u blizini stana zgrada mjesne zajednice i staza za kotrljanje. Kome treba popis igara nek mi se javi u inbox. Naravno, igra može biti i sex, malo veša, malo mašte, ali za to ne dijelim savjete.
Otiđite u šumu bez plana
I za kraj, nešto što sam napravila prošli vikend.
Probudite se ujutro, doručkujte, spremite sendviče, uzmite vodu i dobro se obucite. Spakirajte rezervni veš, cipele i majicu, par deka i jastuke. Sjednite u auto, pokupite dijete, muža, sestru i prijateljicu, možete na kraju krajeva i sve četvero i naprosto, samo, krenite. Gdje god da vas put nanese, Popovaču, Žumberak ili Kostajnicu naći ćete se već nakon pola sata vožnje u šumi. Pazite samo da ne odete dalje od 100 kilometara i ne bankrotirate tankajući dizel. Putem istražite ima li kakva obilježena planinarska staza ili dom izviđača, parkirajte auto i hodajte. Jedan od vas neka uzme mobitel i stiša zvuk. Kad se vratite navečer kući imat ćete osjećaj da vas nije bilo danima. Meni je pomoglo da se resetiram.
Toliko za sad od mene, probajte nešto od ovoga i javite mi je li imalo efekta. Želim vam svima miran vikend.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.