Carski rez: Treba li osobu koja živi od društvenih mreža žaliti ili joj se diviti?

Kad te priroda posla natjera da već nekoliko sati nakon poroda ispred vratiju sobe stoji vizažist, garderobijerka i frizer i čekaju da uđu prije muža i vlastite mame ne bi li te sredili za slikanje, onda, na cijelu stvar gledajući sa susjednog bolničkog kreveta možeš reagirati samo na dva načina – reći ovoj koja do tebe leži s tamponima među nogama, stara ti stvarno nisi normalna, okrenuti se na drugu stranu i nastaviti gledati Tri, dva, jedan, kuhaj ili draga, svaka ti čast i nastaviti zadivljeno piljiti u tri čarobnjaka koji će blijedu, ispijenu ženu uskoro pretvoriti u leptiricu spremnu za selfi, portret, izjavu ili live streaming. 

Sve od nabrojanog dovoljno je da zadvolji glad javnosti za informacijom da je beba dobro, a kako se vidi na slikama i majka je bome odlično. Široki osmjeh i natapirana kosa, loher haljina koja skriva zavoje, biti će dovoljni da prikupe lajkove, srca, puse i ostale emotikone i crtarije.

Ajme prekrasna si. Kako divno izgledaš. Kao da nisi ni rodila. Sretno oboma, samo su neki od komentara koje će vjerna publika napisati ispod statusa slavne osobe nekoliko sati nakon što je na svijet donijela bebu.

Ma da, baš, sretno oboma jer treba izdržati pritisak koji slijedi. Razdoblje nakon poroda intenzivno je za popularnu majku iz više razloga. Njoj je sve važno i na više stvari treba obratiti pozornost nego netko anoniman. Slavna mama ima obavezu izvijestiti tko se među prvima nacrtao na vratima s vrećom plišanaca, vezenih jastučnica, didaktičkih igračaka i cvijeća. Ima bisera koji šalju bukete iako se zna da nikako nisu dobrodošli bar dok se ne vidi je li mala alergična na hortentzije ili nije. Ima i ovih što na babinje stižu s balonima, praksa pokazuje da ih je kasnije najlakše odvezati s konca na balkonu jer što točno drugo bi pametan čovjek trebao napraviti s deset letećih kugli koje svaki čas prijete da će puknuti i razbuditi malog kojeg ste prije toga jedva uspavali. Ljudi u neznanju kupuju svašta, a dobre namjere često su siguran put u glupost. Meni su, nakon rođenja sina, poklonili drveni vlak. Nepraktična instalacija koja je zauzimala prostora ko prosječan ormar. To nije bilo ni za odnijeti u Caritas, ne bi im stalo u kombi za transport.   

Meni anonimnoj se teško nositi s kojekakvim budalaštinama, a kako je tek poznatima. Slavna mama ako odnese masivnu željeznicu u Crveni Križ, znat će cijela država. Ispast će u najmanju ruku glupa jer poklanja nešto tako silno beskorisno ili pak nezahvalna ako kaže da poklanja poklon koji je dobila. Kako god okreneš, biti će loše. I nevažno, zove li se ona pri tom Maja Šuput, Kate Middleton ili Kim Kardashian, proces je isti. Slikanje nakon poroda dio je biznisa, bolilo te, ne bolilo, društvene mreže se ne gase ako tebi ne odgovara tajming ili te pri svakom pokretu steže jedan od 52 na brzinu sašivena šava koji ti, nakon vakumskog izvlačenja bebe, jedva drže maternicu na kupu. 

Isuse, ovo boli čak i samo ovako napisano.

Ako od Instagrama, Facebooka, sponzora i donatora živiš kad ti trebaju, onda moraš uslugu i vratiti kad njima treba. A njima je porod bebe među favoritima. Nije ih briga što se žena nakon poroda jedva sabire, nevažno je li rodila prvi put ili pak opet postala majka, grdo je u oba slučaja, s prvim ne znaš što te čeka pa te strah da ne napraviš krivo, a s drugim znaš što te čeka, pa se grozničavo pitaš možeš li izdržati opet te tri godine dok se popišanac napokon malo ne osamostali. Koji god put imali djecu, stvar je manje-više ista, a ako uz sve zamke koje nosi porodiljni na vratu imaš i javnost, usudila bih se kazati, sretno svima, a najviše slavnoj mami. 

Jer roditi nije samo otići u bolnicu i obaviti neki postupak. Prirodno ili carskim rezom, svaka žena zna da netom nakon poroda tvoj cijeli um i tijelo obuzme do tada nepoznati osjećaj. Kombinacija je to jakog adrenalina, sreće, straha i blaženog stanja u kojem ti slinavo, smežurano stvorenje leži na prsima i ko štene traži šta će prvo staviti u usta. Beba je prirodni fenomen koji, čim izađe na svijet, počne poput štuke rastvarati usnice ne bi li što prije ulovila sisu. Sam čin poroda je težak u oba slučaja – u prvom umireš dok idu trudovi pa odahneš kad je sve gotovo, a u drugom ništa ne osjetiš, ali kad te žilava sestra 24 sata nakon carskog natjera da ustaneš iz kreveta i hodaš sama s postnatalnog intenzivnog odjela do bolničkog kreveta, ne znaš bi li prije ubio nju, sebe ili doktora koji te razrezao ispod struka 10 puta 15 centimetara u dubinu i širinu tvrdeći da će to za par dana biti sve ok.

Je, da, baš. Tamo gdje sam razrezana ne osjećam cijeli komad mesa ni sad nakon 4 godine. 

Porod je sam za sebe božanstveni čin i ne stvara se slučajno tako jaka veza između majke i djeteta. To malo živo čudo koje staviš na sebe kad izađe iz utrobe veže te s njim do kraja života. Neraskidiva je to veza između roditelja i djeteta i koliko god bi ga puta kasnije u životu najradije bacio kroz prozor ili opalio šamar, dijete je ujedno najveća ljubav. Neki je znaju nazvati ucjenom jer za njegov život ne pregovaraš, nego daješ vlastiti. 

I, da, možda se svo ovo skupa čini kao hrpa floskula, ali prepričavaju se već nekoliko tisućljeća na identičan način, pa biće na kraju, da je to zaista i tako.

Carski porod je ozbiljan kirurški zahvat nakon kojeg ne daju puno anlgetika jer pretpostavljaju da ćeš dojiti, a u tom slučaju mlijeko ne bi smjelo biti ničime kontaminirano. Dojenje nakon carskog jer zapravo muka izolirana sama za sebe. Na trudničkom tečaju te osim puhanja i zazivanja unutrašnjeg mira, uče kako bi trebalo i hraniti bebu, zaboravljajući da je pravi položaj pod kutom da beba zahvati sisu zapravo nemoguće izvesti nakon operacije. Leći na bok, sva razrezana, toliko je bolno da jedva čekaš da bebu skinu s tebe i odnesu babinjači na dohranu. Kod dojenja se beba treba prikačiti na dojku jer će se u protivnom nagutati zraka, štucati, biti će sve više gladna, gristi će bradavicu i u roku od par sati, mama će osim razrovane utrobe, imati i rane na sisama koje će teško zarasti jer bi mala stalno jela.

I sad zamislite ženu, koja u tom trenutku mora istrpiti još i frizera koji joj vuče kosu na viklere, šminkera koji mrlja puder i stilisticu koja ne zna jel bi roza dekicu i medu stavila s lijeve strane kreveta ili možda do prozora zbog bolje dekoracije, a sve skupa zbog slike na društvenim mrežama. 

Takav čin i odricanje, priznat ćete, u najmanju su ruku vrijedni divljenja. 

Zlobnici će naravno kazati da si je sama za to kriva, htjela je biti pjevačica, princeza i influencerica. Ja ću samo kazati da svaka od njih radi svoj posao, baš kao i ja, samo što u njihov biznis paket spada i obaveza da cijeli svoj život u velikoj mjeri izlažu javnosti, uključujući i djecu. Rijetko bi koji dušebrižnik, koji se ovih dana naslađuje pikanterijama s kraljevskog dvora, mogao razumjeti Kate koja je, ako dobro brojim, čak u tri navrata, samo nekoliko sati nakon poroda, nasmješeno stajala u štiklama ispred bolnice s bebom u naručju. Negdje kasnije u nekom intervjuu uspjela je prozboriti da se borila s depresijom. 

Hm, baš čudno.

Slavni i popularni ograničeni su u pričanju istine, stvari moraju izgledati dobro, ako ne savršeno, jer javnost zapravo ne želi previše slušati loše i tužne priče. Ljudi imaju dovoljno svojih briga s režijama, bolestima i otkazima, pa od Kate i Maje očekuju lijepo urešene slike i happy life. Ja se njima zato divim, a vi kako hoćete. Sigurno vam je lakše slagati da vas uopće ne zanima kako će se zvati Majin mali. Mene silno zanima.

Navodno je, prema zadnjoj verziji, u pitanju grčko ime. Jasmin Stavros će biti presretan. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva