Brzi i žestoki, tužni i potreseni: Mole se “sineki” da se saberu u prometu

Srdačan pozdrav, jeste se oporavili od vijesti o razvodu Maje Šuput ili ste i dalje na bolovanju? 

Vjerojatno vam je zapravo svejedno jer ste normalni ljudi, a normalni ljudi ovih dana imaju pametnijeg posla od uzrujavanja oko tuđih brakova - jedan od pametnijih poslova je sigurno i priprema za Božić, znate već da nas kroz nekoliko tjedana na policama dućana čekaju prve dekoracije. Trenutno su u dućanima aktivne “back to school” akcije jer je nova školska godina “iza ugla” - tako kažu na radiju iako tekuća još nije ni završila, ali već smo navikli na to da nas se konstantno tjera da živimo nekoliko mjeseci u budućnosti. 

Valjda zato ekipa na autoputu vozi zabijena u tuđi auspuh - bez držanja razmaka, bez ideje da će se, ako dođe do neplaniranog kočenja, vjerojatno zabit u auto ispred sebe. Valjda zato i vole pretjecat kolonu preko pune crte - to što će možda usput poginut i/ili ubit nekog drugog je mala, zanemariva cijena, važno je da stignu prije nego što su stigli, pa makar i mrtvi. Školske torbe su na akciji SAD, a ne kasnije, imajte razumijevanja za budućnost i želju da ju ljudi ulove na vrijeme. 

Znate tko odlično živi u budućnosti? 

“Inspektor” Leon Lučić, not to be mistaken with glumac Leon Lučev koji je ovih dana nepošteno završio u nekoliko naslova o uhićenju. Leona koji je uhićen znate sigurno, to je onaj koji je najpoznatiji po rečenici “u stanicu šnjim” iz Krim Teama 2, eno ga prošli tjedan je po tko zna koji put završio u stanici koju je toliko prizivao - ali sve je ok, branit će se sa slobode jer je u pitanju nježan grijeh. Samo iznuda i prijetnje, nije čovjek lud da se bavi velikim kriminalom, tipa prodajom domaćeg sira uz cestu ili nečim jednako jezivim. 

U stanicu šnjim se već išlo nekoliko puta, ali uvijek zbog jednako nježnih, jedva primjetnih mangupština - na primjer, 2016. je u Dugoj Uvali sjekirom napao troje ljudi, što nije ni četvero, a kamoli petero, a za taj izlet je UVJETNO osuđen na 9 mjeseci zatvora s rokom kušnje od 3 godine. Ponovit ćemo još jednom da ne mislite da ste krivo pročitali - čovjek koji je SJEKIROM napao troje ljudi je za to UVJETNO osuđen na 9 MJESECI zatvora, što možda zvuči demotivirajuće ako želite vjerovat u pravnu državu, ali sigurno i motivirajuće ako više ne znate kako ljudima na plaži objasnit da su svoj ručnik stavili preblizu vašem. 

A kad smo kod ručnika i budućnosti, vjerojatno već znate da nas ovog ljeta na plaži očekuju barem dva manje - izostanak jednog je tužan i tragičan, a riječ je o ručniku čiju je vlasnicu nedavno u Splitu poništio mladi “super vozač” u Tesli. Izostanak njegovog ručnika je blagoslov za svijet, ali vratit će se kad-tad na neku plažu, vjerojatno s bluetooth zvučnikom, a ja vas opet podsjećam da se za komunikaciju sjekirom praktički dobiva samo minus u informativku. Ne pozivam na nasilje, samo pozivam na plaže bez bluetooth zvučnika jer NITKO, I repeat, NITKO nikad nije došao na godišnji s neopisivom željom da sluša tuđi techno.

Kaže internet da je “ja ti super vozim” momak iz Splita jednom već skrivio nesreću sa smrtnim ishodom, njegov odvjetnik to demantira i dodaje da je njegov klijent iznimno potresen - i da je izrazio žaljenje, bless his kind heart. Svjedoci kažu da je prilikom izlaska iz vozila prvo provjeravao štetu na autu - ne znam, nisam bila tamo - kažu i da je netom prije udarca tamo prošlo nečije dijete, a ja bih da se danas pozabavimo idejom o adekvatnim kaznama za sineke koji po gradu voze 170 i spasimo ih od života u kojem su potreseni tek nakon što nekog ubiju. 

Predviđena kazna je, Leon, dođi čut ovo da se nasmiješ šnama, 3 do 15 godina zatvora, ali složit će se sigurno neka olakotna basna za našeg lava za volanom. Već se slaže; em mu je prvi put, em mu je žao, em se u naslovima spominje da je “poginula pješakinja” - i je, ali ispada kao da je poginula sama od sebe - em je većina članaka prezentirana kao kratki presjek prometne nesreće i detaljan presjek performansi Tesle. Big car. Fast car. Mucho konja. Very brzo. Ispast će na kraju da su glavni krivci zapravo pješakinja i Tesla, a ovom koji je, kažu, vozio 170, je samo krivo pao grah, odnosno fažol. Zvuči nemoguće, jednako nemoguće kao uvjetna kazna za sjekiru, ali u Hrvatskoj je sve moguće - osim obavljanja stvari na šalteru bez da ti uvijek fali jedan papir, ali to je priča za neku drugu priliku. 

Kazna će, jednom kad se pojavi, vjerojatno bit zanemariva i smiješna, a žena koja je nestala ispod “ova elegantna limuzina ima TISUĆU KONJA i ide od nula do sto u manje od dvije sekunde” će postat samo “jedan ručnik manje na plaži” - tako na nju i sve ostale sudionike prometa sasvim sigurno gledaju brzi i žestoki sineki, barem dok ne dođe trenutak u kojem su potreseni i izražavaju žaljenje… i provjeravaju štetu na autu. 

A što bi bilo da umjesto predviđenih kazni koje već u startu zvuče nježno, a još nježnije kad ih se oplemeni olakotnim okolnostima tipa “ovo mu je prvi put”, “jako je tužan” i “po horoskopu je škorpion, a sunce mu je u krivoj kući” uvedemo konkretnije, fizičke opcije kažnjavanja?

Čekajte da prvo ubacim nešto što inače stoji na kraju. 

“Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva.”

Ovo što slijedi zapravo nisu ni moji osobni stavovi, ne stavovi u stvarnom životu, samo je bila moja prva reakcija na nesreću u Splitu - doduše, tad sam još mislila da je ubojici iz Tesle ovo već drugi put i da je već odavno trebao bit lišen slobode, ali i jedno ubojstvo je možda dovoljno… ili nije, ne u državi u kojoj Tomo ide u toplice. Istu reakciju sam imala i na vijest o poginulom motociklistu koji je prošli tjedan sa sobom u smrt odveo i djevojku, a do tad je već imao 23 prekršaja od kojih većina uključuje preveliku brzinu.

“Takvima treba oduzet ruke.” 

Ne stvarno i trajno, to je možda malo pretjerano i prikladnije za scenarij Slagalice strave, moja ideja je puno nježnija verzija.

Slobodno se zgrozite čak i ovom nježnijom varijantom, sve je ionako samo halucinacija o pravdi, ali zamislite da je predviđena kazna za obijesne ubojice u prometu uz 3 do 15 godina zatvora… selektivno i privremeno nanošenje invaliditeta tehnologijom. 

“Odvratna si!” - nisam, praktična sam, odvratno je to što se nitko ne boji posljedica jer se od njih uvijek može pobjeć, često u BiH, a nekad možeš i ostat doma, pitajte Leona.

Ne za svakog vozača koji je nešto skrivio, naravno da ne, postoje prometne nesreće koje su stvarno nesreće čak i kad dolaze uz smrtni ishod, ali postoji i određena sorta luđaka kod kojih bi se to smatralo investicijom u opće dobro. Ovo u Splitu nije bila nesreća, nego ubojstvo koje proizlazi iz čiste logike - kad ideš 170 u autu od 1000 konja, gubitak kontrole nije nesreća; nesreća je samo što si se rodio, i to tuđa.

Ne živimo u budućnosti samo na način da smo već u lipnju u novoj školskoj godini i praktički u Božiću, živimo i u budućnosti u kojoj tehnologija sasvim sigurno može onemogućit obijesnim vozačima da nastave bit jednako obijesni nakon što se dobro isplaču na ramenu odvjetnika i odrade par mjeseci punog pansiona u zatvoru. 

Hear me out, ionako smo još uvijek u halucinaciji o pravdi - sigurno se može napravit neki čip koji bi luđacima za volanom mogao deaktivirat ruke… NAKON što izađu iz zatvora u kojem su bili prekratko. Ne nužno zauvijek, ne nužno ni na 24 sata u danu, možda samo kad čip osjeti da luđak pokušava vozit - bez vozačke može i dalje, a bez aktivnih ruku sigurno ne može.

Too harsh? Nije uopće, luđaci za volanom nikom ne bi nedostajali, a ovo bi samo bila jedna zaslužena, privremena sinkopa ekstremiteta. 

Isti čip bi bio koristan i za deaktivaciju ruku vozača koji “bolje voze kad popiju”, možda i za luđake koji mlate žene jer su ih se usudile tražit razvod, možda čak i za Leona i sjekiru.

Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi - slučajno, naravno, s izraženim žaljenjem, nikad ikad namjerno.

Apstraktna je to ideja, neizvediva halucinacija - jednako apstraktna i neizvediva kao i halucinacija o tome da će bijesni i obijesni luđaci za volanom shvatit da nisu nedodirljivi, nego psihijatrijski slučaj i da je prepotencija za volanom najobičnija impotencija. 

Ali bilo bi lijepo, a možda i dobra preventivna mjera kad već zakon, odgoj i zdrav razum ne mogu kvalitetno odradit posao.

Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva.