Biseri plaže: Ultimativni vodič - što nikako NE raditi na plaži

Sigurna sam da si sretna što konačno ležiš na plaži. Na zasluženom odmoru, polako opuštaš moždane vijuge, dok ti je jedini monolog u glavi: „Da danas skrolam po knjizi ili po mobitelu?“ Naravno da se odlučuješ za ovo drugo, jer ti je doseg inteligencije kao u Dore ( crtić Nemo). A tebe nije niti briga jer konačno guštaš. 

I u tim predivnim trenucima besramne opuštenosti, dok ti pijesak plazi između smežuranih prstića, koji su se toćali u plićaku barem dva sata, ti odjednom spaziš njih - bisere plaže. Ne mislim na prave bisere koji su slučajno ispali iz otvorene školjke. Već na ona bića, koji su očigledno ispali s nekog drugog planeta, jer ne možeš vjerovati svojim očima, a bome niti ušima, jer oni upravo rade sljedeće:

- Nulti dan ljetovanja pošalju svoje najstarije dijete da ranom zorom postavi 165 ručnika kako bi zauzeli sedam osmina „samo njihove“  plaže. Bez da za to plaćaju koncesiju. Te ručnike mališa snažno zabije čavlima o površinu (bez obzira što je pijesak) s namjerom da ostanu tako nepomični do Velike Gospe. I to je samo njihovo plažno ognjište.

- Potom ostave to isto dijete da svako večer čuli i čuva parkirno mjesto za njihov smeđi karavan ili ti ga mini-bus. Mališa dobije sve uvjete za noćenje na parkingu : šator, termosicu sa toplim mlijekom, dok nuždu obavlja - zna se - u obližnjem plićaku. Čak mu daju i tatin mobitel za slučaj da ga neki „užasno nepravedni čovjek“ želi istući po njonji, jer besramnik nema nimalo razumijevanja da je to njihovo parkirno mjesto idućih  pola mjeseca. Oni su organizirani i na vrijeme razmišljaju svojom glavom te se vode neupitnom činjenicom “ Tko prvi njegova djevojka“. Bez obzira što je „ djevojka“ nerijetko ispred ulaznih vrata nečije tuđe vikendice.

- Prvi dan ponosno ulaze  u more i viču na sav glas: „Aaaaaaaaaa hladna/ topla / taman je vodaaaaa!“ Na spomen ove imenice njihovom susjedu Dalmatincu se diže kosa na glavi (iako je glava friško obrijana), jer ima neopisivu želju i namjeru ih teleportirati nogom u dupe odakle su i došli. Ukoliko se imenica ponovi više od tri puta u jednom danu, u toj namjeri nerijetko i uspijeva. I to zajedno s mališom s parkinga.

 - Plivaju a da ne gnjure glavu. Ovo se nerijetko odnosi na bolje polovice. I onda se čude što su dobile sunčanicu, migrenu ili meningitis. Sve je prihvatljivo, samo da se fikus na glavi ne pokvari. Ipak ga je instalirala frizerka Đurđa i plan je da stoji uspravno do zadnjeg dana zasluženog odmora.

- Plivaju sa sunčanim naočalama - na glavi ili na nosu. Obično se druže sa onima koje ne gnjure glavu, ili su to pak jedne te iste žene pa im je najžešći alibi za ne gnjurenje glave - to što nose cvike.

- Mažu se faktorom 67, barem 565 puta dnevno. Zadnje mazanje je viđeno taman iza zalaska sunca. A mažu se i kad je mjesečina, jer svaka budala zna da tada mjesec najjače zrači. Potom se vraćaju s mora bjeliji nego što su došli. Možebitno su to isti oni koji skrivaju da su bili na moru,  jer će ih onda prva susjeda ogovarat da su puni para i kako ih nije sram jer je korona.

- Mažu se samo maslinovim uljem i uvjeravaju sve redom kako je crna rupa najobičnija teorija zavjere. Odlaze s mora već drugi dan. S opeklinama šestog stupnja.

- Nose sa sobom žuti frižiderčić napunjen: paštetom, mesnim doručkom, pomidorama ( rajčicama) , pohancima i barem 20 punjenih paprika. Nije problem u hrani, već u sljedećem. Dok jedu skupno mljackaju, potom čačkalicom bodu zubno meso da bi tu istu čačkalicu nonšalantno zabili u pijesak. Od folije rade teniske loptice s kojom bezuspješno gađaju obližnje smeće, a plastične vrećice napunjene ostacima hrane ostavljaju za sobom jer „ Mili Bože, pa toliko je gladnih na svijetu, pa možda nekoga i usrećimo“. Duše od ljudi, ni slučajno najobičnije line šporkulje (lijeni prljavci).

- Jedu sezonsko voće (najčešće šljiva ili breskva) pa lansiraju špicu daleko u more jer je to „ svi znamo razgradivo“. Male špice od čentruna (lubenice) pljuckaju u pijesak. One su isto razgradive, posebice u kombinaciji sa opušcima.

-Nose sa sobom još jedan, plavi frižiderčić napunjen plastikama ili limenkama omiljene im cuge. Nije problem u piću, već u sljedećem. Limenkama gađaju isto to smeće (bezuspješno, naravno), a plastične boce nose sa sobom jer „Mili Bože, pa boca je pola kune“. Štedljivci, ni slučajno škrtice.

- Raspale muziku (nerijetko cajke) da ih se čuje od Vira do Babine Grede. Toliko glasno da ih čak i dotična baba opsuje. Potom okrenu na Thompsona i opet zavrte žarulje.

 - Puše pa zabijaju čikove u pijesak. Ničeg ljepšeg od simbioze čika i špice od čentruna.

- Istiskuju prišteve na plaži, uz glasni komentar: „ Jaoooooooooo, vidi kolika ti je čviljaaaaaaaaaaa, pa vidi se iz avionaaaaaaaaaaaaaa!!!!“. Komentar suvišan.

- I za sam kraj - omiljena kategorija . Oni koji su opsjednuti svojom djecom. tzv. pilatori.  “Marko, ne ulazi tako naglo u vodu , dođi mami da te opet namaže...ma ima da mi budeš ementaler kad se vratimo doma…I molim te  reci sestri da ne gnjuri glavu …pa jučer sam joj šiške odrezala…I ajde pojedi tu breskvu do kraja ..može, može zakopaj u pjesak…...nego, gdje je tata više? Moram mu prišteve na leđima istisnut…”

Nakon što primijete da ih gledaš, oni ti se bez pardona obrate:  “Jao da vi znate kako su ovi moji i dobri …evo stariji logoruje na parkingu već šesti dan …zlato mamino dehidrirano….a manji mami maže leđa maslinovim…samo ne kužim zašto me peku …nego, i sve mi dobro popapaju iz frižiderčića…I naravno da čistimo za sobom,…mi sve nosimo, osim ručnika naravno…a dobro i folija je bio-razgradiva pa tako nije opasna….nego,  suseda jel volite vi onu staru, znate onu : Udara u glavu ko šampanjac” -  raspali zvučnik do kraja i nonšalanno ugasi čik u pijesak. 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim namjerna.