Bijela koza - crna koza: Veliki vodič za graciozno “tamljelje”, updateana verzija

Koliko pari gaća nosite sa sobom kad idete na put? Koliko čarapa? 

Pitala sam ovo ljude na Instagramu prije par tjedana, kad sam se pakirala za Španjolsku - moja formula za 10 dana ljetnog putovanja (koje ne uključuje plažu i badiće) je 30 pari gaća i 5 pari čarapa. 

Kad je u pitanju ljetovanje s uključenom plažom, ponesem manje gaća… ali ne puno manje.

Inbox mi se ubrzo napunio pitanjima tipa “koji će ti k više od jednih gaća dnevno”, što onima koji znaju ne moram objašnjavat, a onima koji ne znaju vjerojatno ne mogu… ali sasvim nebitno, svatko ima svoju formulu za gaće i čarape, a ovo je moja. 

Iako, ne mogu reć da me nisu zabrinule detaljne poruke sa savjetima o tome kako da “uštedim” na gaćama, a koje uključuju manje tuširanja i posljedično, manje presvlačenja. Ako ništa, sad su mi malo jasnije arome koje se često osjete u ženskom wc-u.

(Nadam se da ovo ne čitate uz neki obrok - ako čitate, manje ćete pojest, you are very welcome). 

Nego, gaće i čarape na stranu, unatrag nekoliko tjedana mi se, uz savjete o nepranju, u inboxu često ukazuje pitanje na koje sam detaljno odgovorila prošle godine, a sad ću opet.

Iz rubrike “pitali ste me kako njegujem kozu tijekom ljeta.”

“Koza” mi je inače jedna od omiljenih pojava na Instagramu - ne prođe dan a da kod nekog ne vidim da ima suhu, dehidriranu “kozu” koja se nekad i ljušti, ali da je zahvaljujući toj i toj kremi situacija puno bolja. 

Neki napredniji svoju kozu vode i na oksigenaciju, kemijski piling ili tretmane strujom, nakon čega im je ta ista koza toliko lijepa i sjajna da na nju više ne moraju stavljat puder, “eventualno toniranu kremu”… ne zna čovjek dal da uplati tretman ili da zove udrugu za zaštitu životinja. 

Uglavnom, moja priča o kozi je zapravo priča o koži, a pitanje koje mi se svako malo ukaže u inboxu se odnosi na tamljelje. 

Nadam se da ne moram naglašavat da znam da se kaže tamnjenje… Btw, neki dan sam stvarno vidjela da je jedna poznata osoba napisala “tamljelje” i cijela koza mi se osipala od prizora. 

Pisala sam o ovom prošle godine, a usput sam stekla nova znanja koja ću danas podijelit s vama - ako vas zanima, naravno. Ako ne, to je sasvim ok. 

Ne možemo svi imat iste interese, bitno je samo da svi imamo čiste gaće. 

Iz rubrike “često me pitate” - stvorene za pitanja koja nitko nije postavio, ali rijetko što toliko dobro funkcionira kao uvod… Često me pitate “Andrea, kako si počela tako lijepo crnit a prije si uvijek bila mozzarella?”

I istina je, do prije par godina sam imala dvije opcije - ili sam bila bijeli, meki sir, ili sam bila bijeli, meki sir koji je netko umočio u sok od maline. 

Ponekad sam bila obje stvari u isto vrijeme, što nije loša opcija ako si hrvatski grb, ali ako si žena koja se ne bi bunila da izgleda dobro u bijeloj haljini, onda je opcija koju ne želiš.

Jbg, genetika. 

Moj tata nikad nije bio crn… pauza za Google translate. Privatna arhiva Mislim, s obzirom na to da negdje u Hrvatskoj postoji jelovnik u kojem je naravni odrezak preveden kao “of course steak”, ovo je skoro zanemarivo, ali svejedno je nelagodno.

Uglavnom, tata mi nikad nije bio “u boji”, a to je kvaliteta koju je prenio na mene - kao i apsolutnu nadrkanost u prometu i ljubav prema sarkazmu.

Mama je, s druge strane, na mene prenijela panično ranjenje na svaki dogovor i potrebu za pretjeranom logistikom.

To znači da imam hodogram za sve IKAD i da se testno pakiram prije pravog pakiranja. 

I važem SVE što ide u kofer - 30 pari gaća ima 1200 grama, znam da me niste pitali ali evo vam svejedno.

Uglavnom, za razliku od hrpe mojih frendica koje samo pomisle na sunce i već dobiju boju, kod mene se uvijek samo činilo kao da smo se sunce i ja posvađali i da ne pričamo.

“Ali onda se dogodilo nešto što nitko nije očekivao” - mrzim kad ovo napišu u naslovu, ali je, dogodilo se. 

Unatrag par godina imam duboku, postojanu boju koja odaje dojam da mi je barem jedan predak iz Dalmacije ili Italije, iako su svi iz Zagorja do te mjere da mi je pra-pra-prabaka purica.

(Ovo je netko prošle godine shvatio ozbiljno, btw - i tražio me objašnjenje).

Još jedna digresija - jel znate da na hrvatskom tržištu postoje ručnici na čijoj deklaraciji piše “Zemlja porijekla: Purica”? Ne mogu pronać sliku, ali nema veze, ima i Srbija svoju varijantu.

Privatna arhiva

Kraj digresije.

Uz postojanu boju, sasvim jasno - jer osoba koja važe gaće prilikom pakiranja ne zna drugačije - imam HODOGRAM kako sam došla do toga. 

Ništa stručno jer nisam “strućljak”, samo par stvari koje su mene od nezainteresirane mozzarelle doveli do “hej, ova djevojka izgleda kao da je živa!”

Ali prije nego što krenemo, jedna jako važna stvar. 

Ovo nije poticaj da ugrožavate sebe samo zato da bi na par tjedana izgledali kao da možda imate daleku rodbinu u Italiji umjesto bližu rodbinu u Švedskoj. 

Preplanula put je fora, ali još je veća fora biti zdrav. 

I nikako nije fora mislit da više vrijediš ako imaš karamelastu kožu - vrijediš jednako, samo ti bijele haljine možda malo bolje stoje. 

That said, ja volim ulovit boju na moru.

Znam da bi bilo bolje da volim ostat sasvim bijela - radim na tome, a do tad pokušavam bit maksimalno odgovorna dok dopuštam suncu da mi ljubi kozu. (Ako ovo nije najbolji argument za korištenje slova Ž, ne znam što je). 

Dobro došli u epizodu bijela koza - crna koza: Kako dostojanstveno pocrnit na moru čak i ako ste u podznaku sir.

Savjete ćemo razdijelit na Priprema, Pozor i SAD, čisto da bude malo gluplje nego što bi trebalo.

PRIPREMA

Tatjana Jurić mi je preporučila oralno!

Ovo je, osim što zvuči kao lako moguć naslov na nekim portalima, potpuna istina. Kad sam radila s Tatjanom na radiju, rekla mi je da uvijek prije izlaganja suncu pije astaksantin, što je, nemojte ovo shvaćat kao farmakološki točno objašnjenje, nešto kao jači beta karoten. Nesam školovala šta je točno, ali probala sam prije 5 godina i otad crnim s lakoćom bižuterijskog nakita izloženog vodi - jako lako, jel. Počnem ga pit negdje 2 mjeseca prije izlaganja suncu, što je vjerojatno pretjerivanje, ali i to sam od mame naslijedila. Uglavnom, astaksantin - i dalje se mučim dok ga izgovaram ali puno lakše i ljepše crnim otkad ga pijem. “Tatjana Jurić mi je donijela crnilo u život!” Naslovi se sami redaju a nigdje Rogoznice Borisa.

2. Najbolji prijedlog koji je najgori - solarij

Znam, ZNAM, sve mi je jasno, ali ako prije mora ne odem par puta na solarij, neki dijelovi mene neće znat pocrnit. Kod svakog mozzarelličnog čovječuljka je drugačije - kod mene noge i trbuh žive #foreverbijeli život ako ih par puta u solariju ne podsjetim da se izvole ponašat. Idem par puta po malo minuta, nikad iznad 17 (ZAJEBAVAM SE, uzmem 5 ili 6) i to na onaj s kolagenskim lampama koji je (kao) bolji za kožu. Jel najzdravije na svijetu? Nije. Ali nije zdravo ni prihvaćat da je PDV 25% pa jebi ga. Neki ljudi idu i na ono špricanje, ja ga se bojim jer… Ross iz Prijatelja. Neću. 

POZOR

Namaži se kao da mažeš palačinku najboljem prijatelju

Ja krenem s faktorom 30 - i 50 za lice. Losion, sprej, vodica, čip s faktorom za one koji su se cijepili, svejedno. DO 12 sati i NAKON 16 sati. Iako zapravo, ove godine je čak do 11 i od 17.

“Ali ja ne mogu ulovit nimalo boje ako se namažem!” - šuti i slušaj me, don’t question the hodogram. 

Sunce i dalje malo dođe do tebe, ali nježno, onako kako ljudi koji ne žele platit cugu prilaze novčaniku. Ovako ćeš prvih mjesec dana godišnjeg, a onda u drugom mjesecu - šalim se, znam da je vrijeme ograničeno na vjerojatno 7 dana ili 10… ili 30, ali onda svi vjerojatno misle da ti je šef ljubavnik. 

Uglavnom, maži se kao da ne želiš pocrnit, sunce će te svejedno pronać barem malo. Kad skužiš da se ipak vidi razlika, smiješ snizit standarde. Ja onda stavim faktor 20 - ne na predugo, ali da dozvolim suncu da me počne zavodit. Kad osjetim (ili vidim, ili mi drugi kažu) da je sunce postalo bahato, pauza u hladu i opet faktor 30, ili 50, ovisno o tome što moja koza želi.

Pauze u hladu se uvijek podrazumijevaju u najgore vrijeme, naravno.

I faktor 50 u sticku na madeže, ožiljke i tetovaže, por supuesto. Osim ako je tribal, onda može i ne mora.

SAD!

1. Kad se luk zažuti…

Tj. kad prođeš pored ogledala i više te ne zabljesne vlastita bjelina, vrijeme je da se nagradiš pekmezom. Marmelade za brže tamljelje (!) dolaze u puno oblika, mirisa i veličina, a ja se godinama uvijek vraćam samo jednoj - ne smijem reć koja je ali smijem reć da se ne zove Nionaza. Konkretno, kupujem onu prvu, originalnu formulu - ima još varijanti koje sam isprobala ali prva je najbolja. Meni. 

E i ove godine sam napokon isprobala Maytan ulje koje svi hvale - domaći proizvod, mnogo dobar, ali tek kad već imaš podlogu.

Ljudi jako vole i Bolerlario (sami riješite ovaj kompleksni anagram) koji je puno manje sticky i puno nježnije miriši. Volim ga i ja, ali ni približno kao Liolazu. Neki ljudi vole i suho ulje, meni izraz “suho ulje” izaziva anksioznost (kao i kreda na prstima i pijesak na stopalima) i ne želim da mi se približava. Uglavnom, treba nać ono što TEBI funkcionira - i mazat u ono doba za koje ti mama uvijek kaže “sad je najbolje sunce.” Ovakvi proizvodi jako privlače sunce i treba ih koristit pametno - dakle, ne kad prži, nego kad je golden hour. (Jasno vam je da barem jedna osoba u Vladi ovo čita kao “golden whore.”)

2. Pečeno pile i dalje može zagorit

Trenutak kad kažeš “baš sam lijepo pocrnila” je često varljiv jer misliš da sad smiješ sve, a zapravo i dalje ne smiješ ništa jer si i dalje duboko u duši mozzarella. Meni “baš sam lijepo pocrnila” dođe oko četvrtog dana, ali i dalje se mažem kao da najboljem prijatelju (sebi) mažem palačinku, samo je sunce sve manje bahato prema meni i sve se ljepše slažemo. Ali koliko god se lijepo slažemo, postoji strahopoštovanje i činjenica da to što sam lijepo pocrnila ne znači da još ne mogu ružno izgorit. 

POSTPREMA 

Ovo nije riječ, ali danas je jer mi je bilo glupo napisat “održavanje.” 

Aftersun

S alojom, rekle bi gospođe koje kažu aloja, a može i bez alooooje - bitno je dobro nahranit kozu (ž) koju je jelo sunce. Namaži se tako da moraš reć “čekam da mi se lijepo upije”, znači ne onako kako moraju mazat paštetu u vrtiću (ali imamo za fontane i žičaru od 300 milijardi novaca). 

2. Voda, stalno, često

Ne za fontane, nego za tebe. Koža (kao i koza) treba vodu, pogotovo kad je imala aferu sa suncem. Pij na silu ako treba - sigurno imaš neke sramotne slike u mobitelu koje dokazuju da jako dobro znaš popit kad je potreba.

3. Piling

“Tijelo vam je puno mrtve koze?” Ako želiš postojanu boju, moraš uklonit mrtve stanice kože s tijela, što znači da je piling tvoj prijatelj. Na tržištu ih je mali milijun i svi obećavaju taj jedan ženesekva koji nema nijedan drugi. Najčešće je sol iz nekog mističnog mora, tipa Mrtvo more ili slovensko more, nekad su i dragocjena ulja i stvari s egzotičnim imenima koja ne prepoznaješ, ali svejedno iz nekog razloga (pred sobom) glumiš da znaš šta su. “Aha, da, valbezijska šljivotrešnja i miris lilidandrijuma.”

Cijene su isto svakakve - ja sam prije desetak godina probala neki “must-have”, skupi piling od 500 kuna (što u nečijem srculencu možda zvuči kao malo novaca) i odlučila da više nikad neću. Od tad se pouzdam u dva najbolja pilinga ikad - Gwyneth Paltrow pokrij uši, stiže nešto degutantno, for peasants - sol, suncokretovo ulje, to je to. Nekad ubacim malo ulja za masažu s mirisom lavande, nekad mi se ne da. Nema tog mrtvog mora i ulja od valbezijske šljivotrešnje koje je bolje od soli i ulja. 

Ovaj piling je savršen, osim ako imaš netom obrijane noge pa može bit nelagodno - onda umjesto soli ide šećer. Uglavnom, home-made piling je korak u bolje sutra. Osim… postoje neke varijante kućnih pilinga sa zobi i palentom, a kao prijateljica osobe koja je uspjela palentom zaštopat (tuđi) apartman na moru, srdačno predlažem da se saberete. E i da, treba oprat kadu nakon korištenja uljnog pilinga da se netko ne ubije pri sljedećem tuširanju. Ili ako ljetujete s mužem, a ne da vam se prolazit kroz razvod, onda ne treba. 

4. Neki ljudi se mažu sredstvima za samotamnjenje…

…ili produljivanje trajanja boje. Ja nisam u tom teamu, više volim dostojanstveno bijelit, jer je lako moguće da postanem narančasta (unatoč vašoj NOVOJ, revolucionarnoj formuli, don’t forget da mi je pra-pra-pra baka purica). Ali ako netko voli, ja vas ne osuđujem, samo vas molim da to radite u svoja 4 zida. I nemojte zaboravit oprat dlanove nakon što ste se namazali. 

To je to, sad možda znate kako crnit kao maleno roštilj pile, a ne kao Camembert. 

Možda i ne. 

Ovo je samo moja mala rutina, ne znači da će funkcionirat za svakog.

Niti znači - PONAVLJAM - da svatko mora htjet pocrnit.

Ni da je crnjenje (crljelje) natjecanje (natjecalje), a ljudi često misle da je. 

Ali ako netko želi, ovo je mene pomaknulo od statusa vječnog sira. 

Hvala što ste došli na moj TED talk o UŽASNO POVRŠNIM STVARIMA (hvala Vlasta), sljedeći put rješavamo razlomke na latinskom a do tad imajte ugodan tjedan - i nemojte zaboravit izvadit dijete iz auta, što u teoriji ne treba naglašavat, ali u praksi očito treba.

Stavite marmeladu za tamnjenje pored njega ako se bojite za svejedno hoćete.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva