50 nijansi netolerancije: “Hrvati nemaju pravo pričat o rasizmu u Americi” i lovci na bijele čarape

Jel i vama smiješno da Mate Rimac više nije najpoznatiji Rimac u Hrvatskoj?

Malo je, jel da?

Barem do trenutka dok se ne sjetiš da je žalosno - ali opet, ljudima su i žalosne stvari često smiješne.

Tipa, Milinović padne s motora i od 200 komentara, barem 100 “ljudi” to smatra najljepšom vijesti koju su čuli cijeli tjedan.

Ili Severina koja se možda razvodi - neki su sretni jer ne vole Severinu, neki su sretni jer je čovjek od kojeg se možda razvodi Srbin; svatko tko je sretan, sretan je iz svojih osobnih razloga (i dijagnoza). 

Jel vam smiješno da će nova najpoznatija osoba Rimac primat plaću još minimalno 6 mjeseci, a da se roditeljima njegovateljima naknada oduzima dok još nisu ni stigli javit cijeloj obitelji da im je dijete umrlo? 

Vjerojatno vam nije smiješno jer vjerojatno niste iz Hada.

A jel vam smiješno to što Hrvati (odjednom) imaju glasno mišljenje o rasizmu - u Americi?

Mnogima je smiješno.

“Šuplja priča kao i #jesuisCharlie i #prayforParis.”

Nekima je glupo i nepotrebno.

“Šta sad Marica iz Podsuseda glumi da joj je stalo do crnaca? NA DRUGOM KONTINENTU!”

Neki su ljuti i iziritirani.

“Marica to radi samo zato što je sad u trendu.”

Neki su samo glupi.

“Bijelci u Europi ne bi trebali smjet pričat o crncima u Americi.”

“U Hrvatskoj ni nema dovoljno crnaca da bi postojao rasizam.” 

I to sve prije nego što smo uopće došli do Hane Hadžiavdagić.

Ne znam jeste li ulovili, ali kao i mnogi ovih dana, Hana je imala potrebu napisat da je rasizam loš i usput napravila jedan od najvećih mogućih failova kad je u pitanju rasizam - potamnila si je kožu u photoshopu da izgleda kao crnkinja (neću šerat tu fotku jer NEĆU).

I sasvim očekivano, ljudi su popizdili.

Mediji također, doduše ništa više ni manje nego kad ta ista Hana objavi sliku u badiću, što je jedna sasvim druga priča.

Ja nisam popizdila, samo mi je bilo neugodno i čudno - kako je moguće da netko u 2020. ne zna za “blackface” problematiku?

Pretpostavljam da nije znala, iako neki naravno imaju teoriju da je namjerno išla napravit sranje zbog PR-a; takvima ovim putem želimo brz oporavak i svako dobro.

“Kakva potpuna glupača” - kažu s dežurnog šaltera za procjenu kvalitete osobe. 

“Bolje joj je da šuti i slika torbe.”

“Zašto bi ikog zanimalo što Hana i slične misle o rasizmu?” 

I još jednom, jer nije dovoljno da bude samo jedanput: “U Hrvatskoj ni nema dovoljno crnaca da bi postojao rasizam.”

Jel vam glupo da se Hana Hadžiavdagić petlja u rasizam koji ni sama sasvim ne razumije?

Meni nije. 

Gluplje su mi neke druge stvari. 

“Kakva potpuna glupača”

Kažu, jer se photoshopirala u crnkinju dok priča o rasizmu. Je, glupo je full, ali nije zlonamjerno glupo nego neinformirano glupo, što znači da se da popravit na isti onaj način na koji se svaki segment neinformiranosti popravlja - učenjem. Nitko od nas se nije rodio s rasizmom u srcu, to se uči, ali uče se i druge stvari vezane uz rasizam - tipa da je “blackface” problem. Ja to nisam znala prije 10 godina. Većina nas to nije znala dok nismo naučili od nekog ili pročitali negdje. (Čast izuzetcima koji su već u vrtiću, kad se netko iz grupe zamaskirao u crnca, odbili sudjelovat u maškarama dok se problematična maska ne ukloni (i ostale laži)). Svi smo u jednom trenutku naučili nešto novo o rasizmu i borbi protiv njega - srećom, najčešće manje javno nego Hana. 

I prije nego što se svi odluče kolektivno složit da je “potpuna glupača” jer se gadno poskliznula - koliko često kažete za sebe da ste potpuni idioti kad u emisiji s licima koja zvuče poznato uživate u nečijoj tranformaciji u Tinu Turner? 

Jeste popizdili kad je Mario Petreković pjevao Proud Mary? 

Jeste javno prozivali Vandu Winter kad je bila Rihanna?

Vjerojatno niste jer “to nije problem.” Osim što zapravo je, jer je to blackface, a blackface se više ne tolerira. 

Znate šta je još sve manje prihvatljivo? Cronrow pletenice na bjelkinjama, jer je u kategoriji “cultural appropriation.” Beyonce kao Indijka u spotu s Coldplayem - isto neprihvatljivo. Maskiranje u Indijanca - neprihvatljivo. 

Popis neprihvatljivog je dugačak (i vrlo smislen) - i sastoji se od stvari koje UČIŠ putem. To što (sad) znamo koliko je neprihvatljivo govorit “nigger” i da je “blackface” problem ne znači da nemamo još puno za naučit - a ako vrijedi za nas, mora vrijedit i za Hanu koja je ovih dana zbog jedne gluposti postala pametnija. Što me dovodi do jednog klasika u kategoriji “izljev crijeva u mozak.”

“U Hrvatskoj ni nema dovoljno crnaca da bi postojao rasizam”

Postoje ljudi kojima je glupo da se ljudi u Hrvatskoj uopće uzbuđuju oko rasizma u Americi jer a) to je u Americi i b) mi ionako nemamo dovoljno crnaca da budemo rasisti. 

Ako se nikad niste susreli s ovom logikom, rođeni ste pod sretnom zvijezdom (ili samo ne čitate komentare ispod članaka). 

Netko normalan bi rekao da nam to što ne živimo u Americi ne daje pravo na ispričnicu za preskakanje globalnog sata iz tolerancije. Netko normalan bi dodao da to što nemamo dovoljno crnaca koje bi netko mogao mrzit ne znači da nemamo problema s tom istom tolerancijom. Dopustite da vam pokažem mali popis netolerantnih “činjenica” koje sam saznala do 4. razreda osnovne škole.

Počelo je s bijellim čarapama - jedan dečko se pojavio u njima u školi, na prvom odmoru su ga optužili (točno tako, optužili) da je Hercegovac i nisu ga prestali maltretirat do kraja godine. Nisam imala pojma kakve veze imaju Hercegovci, čarape i nepovoljan status u društvu ako ljudi preko čarapa “otkriju” da si Hercegovac, ali znala sam da je očito bolje ne riskirat. Hercegovci ne valjaju, to sam naučila u prvom osnovne, Bosanci isto ne. Ni ovaj mali koji se preziva Jovanović, svi znaju da je to srpsko prezime. Ja dan danas ne znam procijenit koje je prezime otkuda, ali u prvom osnovne sam imala djecu koja su po tome znala tko je Srbin, tko je iz Imotskog i tko ne valja jer je Bosanac. 

Do kraja četvrtog razreda sam “znala” i da su Muslimani čudaci kojima se obavezno treba rugat jer ne idu na vjeronauk, znala sam i da je jedna curica iz C razreda “Šiptarka”, a jedna Janjevka - jer je, naravno, to bilo OČITO iz prezimena. Znala sam i tko živi u stanovima za izbjeglice, čiji roditelji su siromašni i čiji su RAZVEDENI. I svi smo znali tko su Romi. 

Naravno, sva su ova “saznanja” podrazumijevala da se radi o nečem lošem i neoptimalnom. Prije nego što kažete da ovo nije rasizam - možda nije savršen opis rasizma, ali je savršena podloga za početak. Dijete koje do 4. osnovne doma nauči da netko ne valja samo zato što je Hercegovac ili Musliman nema razloga mislit išta bolje o crncu - i nema razloga da to ne kaže svima u školi. 

“Zašto se (ne)poznate osobe uopće bave rasizmom?”

“Sad odjednom, jer je u trendu.” 

Naravno da je glupo da borba protiv rasizma podsjeća na još jednu u nizu TikTok koreografija i influencerskih kampanja. Glupo je da u 2020. itko ikome mora objašnjavat koncept #blacklivesmatter, ali opet, morali smo ljudima objašnjavat i “perite ruke” - u istoj godini. Glupo je da su važne stvari u fokusu samo kad im hešteg postane viralan. 

Ali glupo je i da itko ikoga ismijava jer se trudi. Ili da postoji popis ljudi koji “ne smiju” sudjelovat.

Marica iz Podsuseda možda nikad do sad nije pričala o rasizmu, a ako priča “tek sad kad je u trendu” - to je i dalje bolje nego da ne priča uopće. 

Hana Hadžiavdagić koja se “petlja” u rasizam koji ni sama sasvim ne razumije? 

Barem se petlja i uči putem. 

Jednako kao što sam ja putem naučila da je “blackface” problem. 

Nadam se jednako kao što su oni klinci iz moje škole naučili da Bosanci i Muslimani nisu manje vrijedna bića. Neki od tih klinaca su danas odrasli ljudi koji i dalje nisu naučili - ako bacite oko na komentare u kojima se Hanu proziva za rasizam, vidjet ćete da joj isti ti ljudi često ne opraštaju što je Bosanka i Muslimanka.

Takvi će isto naučit vlastitu djecu, koja će onda pokušat naučit cijeli razred. 

Rasizam i netolerancija se uče doma i pod školskim odmorom - krene s glupostima, tipa da su bijele čarape znak da si Hercegovac i da je to nešto loše. Tko ima srpsko prezime. Čiji su roditelji siromašni. Čiji tata je mulat. 

“Bezazlene sitnice”, sigurna sam da će netko reć. 

“Djeca su glupa.” 

(OSIM djeteta one mame čiji mali LUMEN sa samo 45.6 mjeseci zna razlomke na švedskom). 

Jesu - kao bivše dijete (i kao osoba koja se srami većine statusa iz 2012. godine), potvrđujem da su djeca glupa. To im je posao - bit glupo dijete i pokušat postat ne-glupa odrasla osoba. 

Ali nema svako dijete privilegiju da mu se to i ostvari.

Neki imaju sreće da ih roditelji uče toleranciji, neki imaju roditelje koji im ne znaju dat ni osnove, tipa #periruke, a kamo li “ne možeš ljude sudit po boji čarapa, kože ili putovnici.”

Neki se otruju netolerancijom doma, neki se zaraze u školi.

Ljudi zaraženi rasizmom i bilo kojim oblikom netolerancije su samo ljudi koje treba naučit da su bolesni - ja sam doma imala privilegiju zdravih roditelja koji su mi objasnili da klinci koji gledaju ljude prema prezimenu i boji čarapa dolaze iz nezdravih domova, ali znam da neki klinci iz moje škole nisu. Neki od njih su sigurno naučili putem, neki će po staroj, uhodanoj špranci odgajat vlastitu netolerantnu djecu. 

Zato je važno da se svi bavimo time - i kad su u pitanju crni u Americi i kad su u pitanju Muslimani na školskom odmoru.

Marica iz Podsuseda koja nikad prije nije pričala o razismu.

Plavokosa Šveđanka koja nikad nije razmišljala hoće li ju policija ubit kad ju je zaustavila zbog razbijenog žmigavca.

I Hana Hadžiavdagić, koja se u priči protiv rasizma poskliznula pred svima koji su (već odavno) znali za “blackface.”

Glupo? Smiješno? Neugodno?

Možda na prvu, ali nemojte zaboravit da se poskliznula i pred svima koji su upravo naučili nešto novo.

Neki s 12, neki s 42. 

To i je temeljna postavka dijaloga o rasizmu i (ne)toleranciji - znat da imaš puno za naučit i pokušat bit pametniji nego što si bio prije 10 godina, 10 dana ili 10 minuta. 

Ili u osnovnoj školi. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva