Ona je zaljubljena – on je u braku. Koliko daleko se isplati otići solo ženama u potrazi za vlastitom srećom
Svaka priča ima više početaka. Ovisi o tome tko je priča. Na primjer, ima priča o Lidiji i Tomislavu. To je velika ljubavna priča i rijetko koji holivudski scenarist sapunica bi je mogao bolje smisliti: prvi kontakt pogledom u kafiću na aerodromu, slučajna sjedala jedno pored drugog, prva zajednička noć. Muškarac s kojim se za vrijeme seksa napokon osjećala živo. I žena koja se ujutro probudila s mišlju: njega želim imati!
E, kad bi sve barem bilo jednostavno. Naime, ima i druga priča: o Marini i Tomislavu. Nije baš lijepa priča, nego prije jedna iz kabineta strave o vezama. Dobro je počela – odmorom na moru i suzama nakon križića na testu trudnoće. Međutim, kad je došao mali dječačić na svijet, od ljubavnog para nastao je pragmatični duet. Kad je Tomislav jednu subotu sa tržnice donio cvijeće, Marina je pomislila: sigurno tamo vani ima neka žena koja se sprema zauzeti njeno mjesto. Što se uskoro i dogodilo…
Posvuda se događa da se žene zaljube u muškarce koji su u vezi: prema jednom istraživanju u kojem je sudjelovalo 16.000 ljudi iz 53 zemlje, otkriveno je da je svaka peta dugotrajna veza počela dok je jedan od partnera bio u vezi. Što je veća jednakost među spolovima, toliko je proširenije to ponašanje: 40 posto Amerikanki priznalo je da su barem jednom pokušale zavesti muškarca u vezi.
Preljubi i nevjere stari su kao i svijet – ali, danas su sve češći kod osoba starijih od 30 i 40 godina. Sociolozi imaju za to i ime – „poaching“, u prijevodu bi to bio „krivolov“. Najčešće do prevare dolazi, tvrde stručnjaci, kad u suživotu dvije osobe nešto nedostaje. Onda se događa da netko od njih postaje otvoren za nešto novo – a to često završi u krevetu s nekom trećom osobom. Stručnjaci također objašnjavaju zašto žene (ponekad) padaju na zauzete muškarce – naime, oni su samouvjereni, zrače nekom mirnoćom i sigurnošću, a najčešće su već i situirani te znaju što žele od života. Žene razlikuju „zabavne muškarce“ te „muškarce koji mogu biti očevi“. A pouzdanost i odgovornost su u dobi iznad 30 godina očitiji od, na primjer, atraktivnosti ili neke lude uzbudljive seksualnosti.
I dok žene traže ozbiljnu vezu, muškarci najčešće traže strast – ili da banaliziramo – malo seksa izvan veze ili braka. Stoga bi žene – osobito one koje traže budućeg oca svog djeteta – trebale jako dobro razmisliti prije nego se upuste u vezu s oženjenim muškarcem. Za razliku od životinja, mi možemo potisnuti impulse. Premda ne živimo u pedesetim godinama prošlog stoljeća, i danas je „hvatanje“ oženjenog muškarca pitanje savjesti. Iako smatramo da je svoj brak odgovorn on, pojam „brakolomka“ ni danas nije popularan. A da ne spominjemo pitanje djece – što ako je on mladi otac, zaljubi se u drugu i odluči ostaviti suprugu? Stručnjaci kažu da će „brakolomka“ – uz grižnju savjesti “imati puno manje šanse za vlastito potomstvo“ – jer će se on brinuti prvenstveno za svoje napušteno dijete.
Sigurnost, samopouzdanje, okus „zabranjenog voća“ – sve je to na prvi pogled jako privlačno. Međutim, moramo se realno zapitati ima li veza s oženjenim muškarcem ikakve perspektive? Koga zavaramo? Ako se on uistinu i zaljubi – što ako ima djecu? Hoće li je imati i s tobom? Kad se sve to pogleda, nema nikakvog valjanog razloga za „hvatanje“ oženjenog muškarca – osobito zbog činjenice da ima „puno riba u moru“. Ali, to se usprkos svemu ipak svakodnevno događa – stoga, kao što smo već napisale, preljub ostaje doista pitanje savjesti…
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.