Jesi li dobila samo "seen"?

Taman kad sam počela pisat kolumnu evo mi Ryana Leslieja s "Maybachs & Diamonds" pa sam odlučila obrisat sve i krenut ispočetka. Naravno da me Ryan okrenuo na meni ionako najdražu temu, doduše, više u teoriji nego praksi: Ljubav. A što ide uz ljubav danas? Društvene mreže i tehnologija. Seen. Koliko puta si dobila samo "seen"?

Krasna je, jelda?

Čini mi se da imam jedno 67 godina kad ispalim "u moje doba je bilo lakše to Internet flertanje", a pritom i dalje nisam nit u stabilnoj vezi, a kamoli blizu braku, no uvijek sam voljela tuđim ku**** koprive mlatit' pa što ne bi i sada - ali zbilja, nije li bilo lakše kada nije bilo tog prokletog seena? Sjećam se kako sam provodila neograničeno vrijeme dopisujući se na MSN-u, paralelno i na Facebooku sa svojom prvom velikom ljubavi. Nije tu bilo brije koliko mu treba da mi odgovori, je li vidio il nije vidio inbox i koliko puta se spojio danas (okej, ovo zadnje je, ipak smo oduvijek voljeli stalkat.), već se svelo na to koliko je žustro tipkao kad smo pričali i koliko je oduljivao pozdrav prije nego bi krajnje zbilja trebali ić leć' jer vani već ptičice cvrkuću, a ono prvo predavanje mi počinje za dva sata. Nije bilo opterećenja time je li vidio pa nije odgovorio jer nije htio ili jer je nešto radio pa je tome htio posvetiti vremena. Danas smo, htjeli to ili ne, preopterećeni. 

Ma daj me nemoj jeb**!

Taj prokleti seen je donio više nesreće nego sreće, Zuckenbergu. Eto, postavili ga onda i na Whatsapp pa na Instagram, a onda još možeš kao vrhunac svojeg samoljublja provjeravati tko te sve gledao na dnevnoj bazi u svojoj "Stories" opciji. Upravo neke od najvećih mitova i zabluda današnjice počivaju na tom smrdljivom seenu. Uvijek smo voljeli zabrijavat da mu se sviđamo više nego što realno jesmo, ali sada ovaj seen igra s emocijama k'o pevaljka u jeftinom narodnjačkom, dok si ti zakleti reper, a glava ti se više ne diže sa stola - nije ti nužno dobro bit toliko ubijen, ali sad ti je ionako već isključeno pola mozga pa svojevrsno uživaš u tim specifičnim live verzijama svega od Seve do Ace Lukasa i kontempliraš o tome tko si ti uopće. Drugoj polovici mozga, biće, nije dovoljno napeto dostojno razmisliti o činjenicama pa se sve svede na onu "samo me seenao". Koliko puta sam već rekla "ko je bez grijeha nek' baci kamen prvi", ali tko nije barem jednom pošizio jer ON nije pogledao te Storyje upućene njemu?! miss7

To čekanje pije živce na tanku slamčicu.

Ova subtema vrijedna je vlastitog odjeljka; posebnu ludost kojoj smo, mi žene, itekako sklone je posvećivanje stvari nekome. Eto danas link s pjesmom o kojoj smo pričali, sutra predobar selfie na Instagramu da ne zaboravi koliko smo zgodne, a krajnje i koji Story na kojem se ludo zabavljamo da ne bi slučajno zabrijao da nam fali. Bilo da to radimo jer smo totalno prošvikale od ljubavi (ili slomljenoga srca) pa moramo svima dokazat da smo OKEJ (ali nismo) ili smo zaista u fazonu "super mi je" (ali bi bilo 50 puta bolje da si tu pa eto, da znaš). Idemo li korak dalje, podivljat ćemo ako nam ON kontinuirano ne gleda Storyje, ako nam na poruku ostavi samo seen i odgovori kasnije ili nikad, a onda se opet javi...

Ono kad čekaš da odgovori...

Iako baš svaka od seen priča ima vrlo dobro opravdanje, jednako tako može bit i surova istina. Možda ga baš zaboli dupe za tebe! Ali rekla bih da je upravo u tome ta magnetična privlačnost seena - da ćeš se vraćat vidjet što se događa, je l' vidio, kao da će ti taj sitni detalj dati jasan odgovor na situaciju. Zadnji seen koji sam vidjela bio mi je lifechanging - zapravo to znam tek sada, a tad sam mu skidala sve zvijezde s neba paralelno provodeći dane buljeći u zid suznih očiju. Long story short - taj seen zapravo, možda uopće nema neko značenje. miss7

Auč.

"Forgive me Padre for I have seen" novi je Vizkulturin plakat (bravo Anta!) koji sam jučer vidjela, i totalno otpilila na samu ideju. Nije li, zbilja, seen najveći grijeh milenijalsa? Radi seena će jednom pucati brakovi, kad već pucaju i prijateljstva. Koliko se nisko moramo spustit, i psihički i moralno, prije nego li shvatimo da jedan pogled nije ni pola priče? Kažu da te ono što ne znaš ne može povrijedit, pa bi bilo najbolje da postoji "off" gumb za taj seen i da naprosto svi živimo u neznanju; možda je vidio, možda nije vidio, u svakom slučaju ako te želi čut, već će se snać kako da dođe do tebe. To univerzalno pravilo, izgleda, nema rok trajanja.