- U ovim izazovnim vremenima postoje žene koje svekodnevno izlažu riziku svoje, i zdravlje čitave obitelji kako bi nama i dalje bile dostupne usluge neophodne za funkcioniranje života. One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
- Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Dostavljačica Diana Brečić je jedna od njih...
- Diana radi kao dostavljačica Wolta na području Zagreba gotovo godinu dana i u niti jednom trenutku od početka epidemije, pa ni nakon snažnog potresa, nije pomislila napustiti svoj posao
- Uvjeti u kojima se dodatno izlaže zarazi, Diana radije pamti po raznim zgodama i nezgodama koje s osmijehom, maskom i dezinfekcijskim sredstvom oko vrata proživljava iz dana u dan
Već na prvi pozdrav može se primijetiti da 42-godišnja Diana Brečić vedrinu duha i otvorenost ponijela sa sobom s toplog juga, iz grada Metkovića, odakle je prije desetak godina prispjela u metropolu sa svojom obitelji. Već odrasli sin studira u Danskoj, suprug je zbog poslovnih obveza napustio Hrvatsku, a Diana je sa svojom 18-godišnjom kćerkom svojevoljna ostala u Zagrebu i svaki dan na ulici provede jednu radnu smjenu, a sve kako bi u naše domove dostavila obroke i sitnije potrepštine.
Naoružana dezinfekcijskim sredstvima, Diana niti u jednom trenutku nakon izbivanja epidemije, pa ni nakon razornog potresa nije pomislila ostaviti svoj posao, a njezina kćerka pronašla je način kako da mami priskoči u pomoć.
''Kćerka je pomno pratila situaciju u vezi epidemije i nakon potresa te me redovito obavještavala o svemu što se događa, što nekad može vrlo zgodno poslužiti dok radim. Nosila sam masku i dezinfekcijsko sredstvo oko vrata s kojim sam špricala sve živo i neživo. Volan i interijer mog auta možda su trajno promijenili boju, ali to, naravno, uopće nije važno. Jedino me malo smetaju ogromne gužve u ljekarnama kada idem nabaviti dezinfekcijska sredstva pa obično pričekam kraj smjene kako bi za to odvojila vrijeme'', ispričala nam je Diana koja u Woltu radi gotovo godinu dana i vrlo je zadovoljna svojim poslom.
Osim pojačanih mjera zaštite, Diana kaže kako se nije puno toga promijenilo u dnevnom poslovnom ritmu. I dalje obilazi grad u svojem vozilu uzduž i poprijeko što joj daje osjećaj slobode, a posla, kaže, uvijek ima. Imala je i jednu novonastalu okolnost - prazne ceste grada u obavljanju posla išle su joj na ruku, a uvedene su i određene promjene u poslovanju radi sigurnosti.
''Ulice su bile sasvim prazne. To se baš osjetilo nakon 17 sati kad su se zatvarale trgovine. Kako restorani za dostavu rade duže, znam raznositi do kasnijih večernjih sati. To je super, jer sam puno brža nego inače, ali moram paziti kako stajem da ne bi nekome zasmetala. Brže se i odvija predaja kupcima budući da sada imamo samo beskontaktno plaćanje. Sve se odvija vrlo jednostavno. Uglavnom ljudima ostavim ispred vrata. S većinom se niti ne vidim, a samo neki opušteni dečki znaju izaći po dostavu. Neki od njih se iznenade kada na vratima ugledaju žensku osobu. Jednom mi se dogodilo da je gospodin iz dnevnog boravka ustao kad je čuo ženski glas na vratima i bilo mu jako drago vidjeti da dostavljaju i žene'', prepričala je Diana.
Uz razne zgode pa i nezgode svakodnevica je podnošljivija
Beskontaktno plaćanje, kao jedna od mjera predostrožnosti za smanjenu mogućnost zaraze, Dianu je dovelo u nekoliko smiješnih situacija.
''Jednom sam dostavljala hanu u neboder. Bilo je dosta mračno, a osvjetljenje u zgradi nije baš dobro funkcioniralo. Da bi ostavila hranu pored vrata kupcu, morala sam osvijetliti mobitelom. Na brzinu sam to napravila i zaputila se nazad i već kad sam skoro izlazila iz zgrade zvao me čovjek kojem sam dostavila hranu i rekao da sam zaboravila uzeti bakšiš koji mi je zalijepio za vrata i kojeg ja nisam uopće vidjela. Ipak se radilo o neboderu pa sam mu se zahvalila i poručila - nekom drugom prilikom'', kroz smijeh je ispričala Diana.
Dianu još uvijek uspijevaju oraspoložiti razne zgode pa i nezgode na poslu, a jedna se dogodila kada je odnosila obroke u Kliniku za infektivne bolesti ''Dr. Fran Mihaljević'' gdje je i u vrijeme najveće krize tijekom pandemije redovno dostavljala i po nekoliko puta dnevno. Jednom prilikom Diani se zaključalo auto s hranom dok izašla obavijestiti portira da je hrana za doktore i osoblje bolnice stigla. Ovaj događaj je zabavio sve, a Diana se najviše prisjeća brze reakcije HAK-a koji su se solidarno stvorili na mjestu događaja za 10-ak minuta nakon što im je Diana u detalje obrazložila cijelu situaciju.
''Bez obzira na situacije koje mogu biti zabavne, svjesna sam da obavljanjem svog posla izlažem sebe i svoje ukućane dodatnom riziku zaraze. Zato moja procedura dezinfekcije po dolasku kući traje 20 minuta. Ostavljam obuću vani, kćerka mi pridržava vješalicu za jaknu. Imam posebnu kutiju u koju odlažem sve stvari, a držim je na povišenom zbog mace. Kad izlazim van, opet mi kćerka pomaže, dodaje mi stvari. Mislim da se jako važno zaštiti i stalno prati ruke. Nije lako, jer ne bih nikako voljela da se zarazim, ali rad mi je puno podnošljiviji nego stalni boravak u kući'', zaključila je Diana i svima poručila da se konstantno štite.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.