Kako je za dlaku izbjegla supertajfunu, ispričala nam je Iva Bojić te otkrila da Tajvancima engleski nije baš jača strana
S 29 godina Zagrepčanka Iva Bojić zaputila se “preko bare”, točnije Boston. Ondje se zadržala godinu dana, a od studenog prošle godine živi i radi u Singapuru kao poslijedoktorski istraživač. No osim znanosti velika strast su joj putovanja, tolika da putuje svaka dva tjedna, koliko joj obveze dopuštaju. Peking, Bangladeš, Australija, Novi Zeland, Island, Bali, Hong Kong, Macao, u međuvremenu šest-sedam vikenda u Maleziji - Borneo, Langkawi, Penang, Tioman, pa Indonezija... lista je zaista poduža, a pustolovina i dojmova bezbroj. Među zadnjim putovanjima koje joj je itekako ostalo u pamćenju, bilo je tu i tajfuna, ono je tajvansko.
- Htjeli smo istražiti cijeli otok, pa smo kupili jednosmjernu do Kaohsiunga, koji se nalazi na jugu otoka, i koju smo na naše veliko zadovoljstvo sa svim pristojbama platili oko 300 kuna. Najzanimljiviji dio navedenog leta je bilo polijetanje s aerodroma u Macau koji je zanimljiv utoliko što nalazi na zasebnom otočiću koji je s ostatkom aerodroma povezan vrlo uskim mostom, tako da kad avion rula prema točki polijetanja, u jednom trenutku se kroz oba avionska prozora vidi samo voda - počinje Iva i smijući se nastavlja: “Hotel nam je bio smješten blizu križanja dvaju linija podzemne, no u izboru je presudila ponuda besplatnih i neograničenih količina kolača i sladoleda nakon 16 sati. Iako moram priznati da nisam očekivala mnogo jer se ni nakon osam mjeseci života u Aziji nisam naviknula da se deserti baziraju na riži i grahu, ugodno sam ostala iznenađena ponudom besplatnih slastica”. Kaohsiung je inače područjem najveća, a stanovništvom druga najveća posebna općina u Tajvanu. Iako se vrlo rijetko nalazi pri vrhu popisa stvari koje netko želi posjetiti na otoku, dodaje Iva, u neku ruku grad mi se svidio više nego Taipei, koji je glavni grad Tajvana.
- Arhitektura je prezanimljiva, potpuna suprotnost onom što se može vidjeti u Europi. Upravo je jezero Lotus prepuno takvih građevina. Paviljoni Spring i Autumn, kao i pagode Dragon i Tiger samo su dio onog što se može vidjeti na jezeru. Sve četiri građevine su zapravo hramovi vrlo zanimljivih oblika i veselih boja - ističe.
Nakon što su istražili cijelo područje grada, koje se može vidjeti jedino pomoću javnog prijevoza podzemnom željeznicom, odlučili su se na avanturu korištenja busova i posjeta Memorijalnom centru Fo Guang Shan Buddha izvan centra grada.
- Kad kažem avanturu, to se ne odnosi na to da je putovanje autobusom opasno nego na to da ljudi ovdje ne govore baš engleski jezik i da se izvan hotela teško sporazumjeti. Situacija je ipak bila malo bolja nego u Kini i naš vozač se posebno potrudio da nam objasni u koliko sati možemo uhvatiti bus za natrag. Sreća u nesreći je da smo se odlučili voziti busom jer smo tako na vijestima saznali da nam se približava prvi tajfun te sezone, nastavlja Iva. I to supertajfun Nepartak, iz pete kategorije oluja, uzrokovao je evakuaciju oko 3000 turista sa Zelenog i Otoka orhideja, dvije popularne turističke destinacije na jugoistočnoj obali Tajvana, dodaje.
- Bili smo svjesni da je otok često zahvaćen tajfunima i da sezona počinje početkom srpnja, što je bilo svega nekoliko dana prije našeg dolaska, no naivno smo mislili da ćemo ih uspjeti izbjeći. Sreća u nesreći, neposredno prije dolaska tajfuna koji je više štete uzrokovao u Kaohsiungu nego Taipeiju vlakom smo sigurno doputovali u Taipei. Karta je bila oko 300 kn, a put od 345 km traje oko 100 minuta - priča.
Iako su Taipei 101 i Zoološki vrt dvije najpoznatije znamenitosti koje se mogu obići u dan i pol, velike količine kiše su Ivu i prijatelja donekle primorale na promjenu planova pa tako nisu uspjeli vidjeti sve što su planirali. Prije svega se to odnosi na jednodnevne izlete do ždrijela Taroko i jezera Sun Moon. No nisu gubili vrijeme nego su u četiri dana vidjeli ono što je bilo moguće - planinu Elephant, napraviti dobre fotografije tornja Taipei 101 nakon što su trčeći jedva stigli do zaklona od teške kiše gdje su proveli sljedeća dva sata, da bi na kraju ipak odlučili protrčati do najbliže stanice podzemne željeznice u koju su ušli potpuno mokri. “Donekle apsurdna situacija je bila da su nas ljudi u čudu gledali i smijuljili se koliko smo bili mokri”, priča. Povijesno važan dio svakako je Memorijalni park Chiang Kai-shek posvećen bivšem predsjedniku Tajvana, tj. kako ga oni zovu Republike Kine.
“Ovaj trg pamti brojne događaje koji su obilježili doba moderne demokracije na Tajvanu, no moje je skromno mišljenje da po dizajnu i velebnosti malo podsjeća na komunističke građevine i goleme otvorene prostore. U centru parka se nalazi memorijalna dvorana unutar koje je smještena velika 25 tona teška statua Chiang Kai-sheka koja malo baca na Lincolnovu statuu u Washington DC-ju”, govori. Tajfun ih je možda omeo u nekim planovima, ali nije umanjio doživljaj.
Najviše ih je iznenadilo to što je Tajvan relativno nepopularna destinacija za turiste izvan Azije. “Iako ne razlikujem, npr., Kineze i Japance, ono u što sam prilično sigurna je da je bilo jako malo bijelaca. Opet, s druge strane, za razliku od, npr. Bangladeša koji također ne posjećuje puno stranih turista, ljudi nisu obraćali previše pažnje na nas i nismo se ni u jednom trenutku osjećali čudno ili kao da ne pripadamo tamo”, završava Iva.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.