- Pojavili su se diljem svijeta, vintage photo boothovi, mali analogni zakloni u kojima urbana svakodnevica na trenutak utihne
- Zavjesa se navuče, prostor nestane, a ostaje samo društvo koje smo odabrali i nekoliko sekundi potpune prisutnosti. Bez ponavljanja, bez filtera, bez uređivanja: fotografija nastaje točno onakva kakva jest
- Nekada je to bio uobičajen dio izlaska, spontani dodatak šetnji ili večeri prije nego što je kamera postala stalni produžetak ruke
Danas djeluje kao relikt prošlosti, ali baš zato ponovno funkcionira. U vremenu beskonačnih galerija, fizička traka fotografija ima težinu; može se spremiti u novčanik, ostaviti među knjigama ili zaboraviti u džepu kaputa pa je ponovno pronaći.
Photo booth postao je simpatičan urbano-romantični ritual. Parovi ga koriste kao malu ceremoniju intimnosti, prijatelji kao spontani suvenir zajedničkog dana, a mnogi i kao solo trenutak igre i samodokumentiranja. Nije riječ samo o fotografiji, nego o gesti — o uspomeni koju se može dodirnuti, ne samo pregledavati na zaslonu.
U eri u kojoj se svaki trenutak automatski pretvara u digitalni zapis, vintage photo booth vraća ideju čekanja. Ne znamo odmah kako ćemo ispasti, ne možemo provjeriti kadar, nema brisanja ni popravljanja, postoji samo kratka pauza između okidanja i papira koji izlazi iz utora. Upravo ta odgoda stvara osjećaj važnosti: fotografija više nije sadržaj nego događaj.
Ti mali zatvoreni prostori, često skriveni u prolazima kina, muzejima, barovima ili trgovačkim arkadama, funkcioniraju poput mikro-pozornice. Ulazak u kabinu znači privremeno napuštanje grada, buke i pogleda drugih ljudi. Zato su uvijek imali blagu notu romantike, ne nužno ljubavne, nego intimne. To je prostor u kojem se lice opusti jer ga nitko ne promatra osim objektiva.
Prije pametnih telefona to je bio gotovo ritual odrastanja: odlazak na koncert, izlazak ili putovanje završavali su malom fotografskom trakom koja je služila kao dokaz da se nešto dogodilo.
Danas, paradoksalno, u vremenu beskonačnih fotografija, takva materijalna slika postaje rjeđa i vrijednija. Analogna fotografija ne postoji u oblaku, postoji u džepu, među kartama za kino, u knjizi ili na zidu.
Zato se photo boothovi ponovno pojavljuju u gradovima svijeta. Oni nisu samo nostalgični objekt nego i reakcija na digitalni zamor: mogućnost da trenutak ostane konačan, a uspomena fizička.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.