Life&style

Vidjela si, a nisi lajkala?

Imaš li hobi kojeg se nikad ne bi odrekla? Kada sam prvi put čula to pitanje, odgovor je bio jasan: Stalkanje na Instagramu. Možeš priznati, radiš to kao i svi mi.

Kava u Dežmanovu prolazu. Pričamo o društvenim mrežama. I pričamo o svim ljudima koje znamo, ljudima koje pratimo, koje možda potajno i obožavamo, ali ne bismo to nikada rekli. I doslovno, nisam se ni snašla, a urednica mi je već zadala temu: "Kristina, ti ćeš pisati o stalkanju”. Hm, tema dvosjekli  mač. Ali, pravila su pravila. Kako napisati članak na temu stalkanja, a da ne ispadneš luzer? Okej,slike scrollaš, vidiš što ti se ne sviđa i ideš dalje. Ali, Priče s Instagrama? Tu je stvar malo drugačija…

via GIPHY
 Ali, što je s onom super fotkom koju si vidjela na Instagram profilu svoje bivše najbolje prijateljice iz srednje škole? U Zagrebu je trenutno +130 stupnjeva Celzija, a tvoja prijateljica, koja je uporno i uvjereno tražila granicu Hrvatske i Albanije u trećem srednje uživa na viškoj Stinivi s mužem bankarom i dvoje djece? Zašto ne možeš biti okej osoba, i jednostavno stisnuti to srce? Jer, fotka je stvarno lijepa…

via GIPHY
Odjednom, dođe ti tisuću pitanja. Pa zašto ona? Pa zašto ne ja? I to ne zato što bih željela imati dvoje djece, ili tog njezinog muža, ili sunčati se na toj plaži, nego zato što sam običan mali čovjek. I to ne bilo kakav običan mali čovjek, nego mala osoba koja ne može i ne želi toj lijepoj i idiličnoj slici dati lajk. Zovem prijateljicu, objasnim situaciju, i onda mi prepriča svoju verziju Instagram zavisti – njezina, također prijateljica iz srednje, je nedavno postal Miss Nigdjezemske (nije doslovno, ali razumiješ što želim reći). I slušam ja svoju prijateljicu i sluša ona mene. I smijemo se jedna drugoj. I mislimo si: u kojem trenutku si prestala biti čovjek i postala mali Instagram monstrum?

via GIPHY
U drugu ruku, tu su zlokobni Instagram Storyji, koji ti jednostavno ne dopuštaju da promatraš u miru i u tišini sa svog zaslona, nego te bilježe. Označavaju sve što si pogledala, htjela to ili ne. Nakon Facebookova seena najgori izum tvoraca društvenih mreža. Vidiš koliko ljudi gleda tvoj život. Stvaran, manje stvaran, ili možda trenutak koji si morala podijeliti sa svijetom, par sati kasnije ili čak par dana kasnije. Storyji ne mogu prevariti. Jer, kada jednom uđeš u mali krug promatranja tuđih života, preteško se izbaciti iz te trake. U redu je kad provjeravaš što u svojim životima rade ljudi koje i inače pratiš, ali što kada ti pređu u naviku pratiti trenutke života drugih ljudi, koji bi ti po defaultu trebali biti sporedni? Susjede koju ne podnosiš, prijatelja iz srednje koji ti nije bio pretjerano simpatičan jer je potajno bio zaljubljen u tebe, a nikad ti to nije htio reći, prijateljice koja se zaručila za tvoju simpatiju s faksa? Toliko je tog Instagram ega smješteno u samo jedno malo srce. Što znači taj jedan mali lajk? Zašto nam je toliko prokleto teško pokloniti to malo virtualno srce?

via GIPHY
Kada gledaš iz drugog aspekta, iz aspekta onog kojem se gledaju Storyji, tu je stvar još deset puta zeznutija, da se pristojno izrazim. Već nekoliko dana me prijateljice opsjedaju jednom te istom pričom: “Pliz otiđi na moj profil i pogledaj tko je sve vidio, a nije lajkao?” Stani malo! Bilo bi dosta!? Što ti znači smiješni susjed, simpatija iz srednje škole ili prijateljica s kojom se nisi čula 5 godina? Zašto ti je bitno što su oni vidjeli, a nisu lajkali? Uostalom, često se i same nađemo na profilu koji ne želimo lajkati, ali nam je konstantno dostupan. I uvijek na kraju kažemo: “Skoro sam lajkala”. Kada ćemo biti slobodni lajkati bilo što što nam se sviđa, bez da budemo u strahu od posljedica? Jer eto, tvoji prijatelji vide što ti se sviđa, a oni to osuđuju...

via GIPHY
Kada se sve ovo stavi na papir (u Word zapravo), može se više pouka izvući od kojih ni jedna nije pretjerano poučna. Pouka broj jedan, koju vrlo vjerojatno nećeš poslušati: "Živi i pusti živjeti". Pouka broj dva: milo za drago – neću ti lajkati jer mi nećeš lajkati (i obrnuto, naravno).  I pouka broj tri: u svijetu društvenih mreža klasična pravila na važe. Ne možeš biti čovjek, ti se samo mali lajk, još jedno srce u moru srdaca. I što sad ako osobu čiji si Story jučer navečer vidjela, a nisi lajkala sretneš negdje u centru i pogledate se u oči? Vidjet ćete se, malo ćeš joj se nelagodno nasmiješiti (ona zna što si radila jučer :)) i pozdraviti, sasvim suprotno od vašeg uobičajenog bontona na društvenim mrežama. Jer #vitotako.

Photo: None

Komentari 0