Uhvatili smo prave Francuskinje na nedavnom putu u Francusku i postavili im tri ključna pitanja: Je li istina da nikad ne idete na dijete, ne vježbate, ali zato uživate u ugljikohidratima i vinu bez da se udebljate?! Moš' si ga misliti!
Postoji ideja (od, kako bi se reklo, pamtivijeka) da je Francuskinja, ili češće Parisienne, utjelovljene idealne žene u očima druge žene jer, naravno, dečki ne puše takve priče. Ona je prije svega prirodna, ne voli se baš šminkati (osim tog famoznog crvenog ruža), kosa joj uvijek izgleda savršeno messy, vrlo je seksepilna i suptilno zavodljiva, samouvjerena, vitka i elegantna, ima urođeno dobar stil, puši, pije litre vina i utapa u croissantima a ne dobije ni grama i, naravno, ludo je strastvena, pa i pomalo zločesta: imati ljubavnika?
Zvuči li ova žena stvarno ili kao femme fatale iz literature i filma? Mislim, Francuskinje su prije svega obične žene, sigurno klišeji postoje s nekim razlogom, ali je li uistinu svaka žena "la Parisienne"? Okupila sam poznanice na nedavnom putovanju u Poitiers i Pariz i odlučila istražiti mit! U prvom serijalu razgovora pričale smo o ljepoti, zatim sada o odnosu prema tijelu.
Sjećam se kada sam otkrila Dukanovu dijetu, tajnu koja navodno leži iza fantastične linije Francuskinja. Tri dana sam imala glavobolju i slabost, onda sam bila iznimno gladna mjesec i pol i jednostavno odustala. Iako Dukan nakon inicijalne patnje garantira godine s malo odricanja, čašom vina dnevno i slično, sve mi se to činilo kao prevelika muka. Ipak, neporecivo je da Francuskinje izgledaju dobro - vitke su, najčešće bez istaknutih mišića, jednostavno izgledaju mršavo i njegovano. U čemu je stvar?
Ono što sam ubrzo shvatila je da u Francuskoj dobro jedu - i stvarno je nekakav dobar "kult" hrane tamo. Osim što je sve što staviš u usta stvarno DOBRO, jednako tako svaki obrok izgleda izbalansirano, s dobrim komadom mesa ili ribe te dozom povrća, bilo da se radi zaista o Francuskoj kuhinji ili jednoj od došljačkih kojih ima zaista mnogo i, ponovno, ispunjene su miksom proteina i dobrih ugljikohidrata. Nijedan obrok tamo nije samo za glad, već se na njega gleda kao na ritual unošenja kvalitetnih namirnica u sebe; bitno je da je ukusno i da vlada raznolikost okusa koji su u balansu. Znam da zvuči kao bez veze, ali fast food se događa možda jednom tjedno i zaista uz sve ponuđeno nisam imala potrebu ni za svojom tihom patnjom, pizzom.
Imam i osjećaj da svi znaju kuhati, ali to nije baciti pomfrit u pećnicu i ispeći piletinu na naglo već lagana večerica gdje svo povrće koje imaju nabacaju u lonac i naprave gustu juhu koju poslužuju uz krutone i dvije (!) vrste sira ili recimo paštu s hobotnicom, graškom i umakom od limuna. Pričam o ekipi u srednjim 20-ima, da ne bi bilo zabune. Iznimno dobro poznaju namirnice i velik naglasak se stavlja na njihovo podrijetlo, recimo jako paze da je meso koje jedu isključivo francusko, trude se uzgajati sami povrće ili biraju ono uzgojeno bez pesticida i slično. Mislim da je ovaj uvod o promišljanju o hrani u stvari ključan za temu "mršavosti, dijeta i tjelovježbe" koja predstoji jer daje do znanja da svijest o hrani itekako postoji.
Očekivano ili ne, nijedna Francuskinja koju poznajem ne ide na dijetu. Taj pojam im se, izgleda, čini kao božja kazna jer se nečega moraš odreći. Ipak, svoju dobru građu održavaju tjelovježbama, koje nisu nužno učestale, ali su prije svega uvjetovane zdravljem. Baš kako je bitno da hrana pridonosi guštu i zdravlju, slično je s tjelovježbom - ona odaje dojam da vodiš brigu o sebi, stvara određen imidž, ali je u formi održavanja zdravlja prije nego estetike. Neke, baš kao i mi, imaju sreću da su rođene s brzim metabolizmom, no u stvari je dosta urođeno svima da se od ranih dana bave kakvim sportom - pa čak i u kasnijoj dobi ne izbjegavaju različite plesne tehnike, aerobik i slično.
Beauty
Najčešći odgovor koji sam dobila je "jedem što želim i kad želim, ali ako primijetim da se više ne osjećam dobro u svom tijelu, okrenem se tjelovježbi" uz dodatak "trudim se jesti dobro i balansirano jer to pridonosi općem boljitku tijela", što je neporecivo istinito. Francuska tradicionalna hrana je u stvari dosta "težačka", sastoji se u velikom uživanju u siru, mesu s krumpirima, različitim kobasicama, uz XY vrsta vina, uz recimo Foie Gras koji je neporecivo mastan, ali nekako mi se čini da je prije svega u pitanju balans i osluškivanje vlastitoga tijela što ove curke (i dečke) održava u zaista dobroj formi. Ne čini li se to kao idealan mindset?
Za kraj, ipak postoji problem o kojem se otvoreno priča i ne priča, a to je nekakva težnja za mršavosti, koja ipak je dublje ukorijenjena u kulturu. Francuskinje jesu mršavije, što se ipak sve više mijenja s mlađim generacijama koje također djelomično padaju pod utjecaj svjetskih trendova u izgledu tijela (primjerice mišičava tijela ili prenaglašena figura pješčanoga sata), ali i dalje osjećaju nekakav pritisak da bi trebale biti mršavije kao svoje mame, bake, prabake... Njihov izgled je, upravo radi vitkosti, znan kao najženstveniji i najelegantniji u Europi. Nova istraživanja pokazuju kako je u bilo koje doba godine čak 80% Francuskinja na kakvoj dijeti, no rekla bih da rigorozniji pristup tome svakako imaju nešto starije generacije, jer moje sugovornice od 19 do 30 su bile više nego ležerne u brizi o svome tijelu - istina je da postoji svojevrstan pritisak, no izbjegavaju biti time opterećene dok god se osjećaju dobro u svojoj koži - i primarno na tome i rade.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.