- U kina sutra napokon stiže 'Emilia Pérez' - film koji već slovi za jedno od najboljih ostvarenja ove godine i najbolji mjuzikl desetljeća
- Zanimljiva priča oduševila je Cannes gdje je film premijerno prikazan i nagrađen 11-minutnim ovacijama, a Zoe Saldaña, Karla Sofía Gascón i Selena Gomez dobile su nagradu za najbolji ženski glumački ansambl
- Pažnju je javnosti u najvećoj mjeri privukao intrigantnom pričom o vođi kartela koji odlučuje promijeniti spol i špekulacijama o tome je li riječ o istinitoj priči
Film 'Emilia Pérez' koji sutra napokon stiže u naša kina izazvao je gomilu reakcija još čim je premijerno prikazan u Cannesu 18. svibnja ove godine. Nagrađen 11-minutnim ovacijama, nagradom žirija i nagradom za najbolji ženski glumački ansambl te odabran kao francuski kandidat za Oscara za najbolji međunarodni igrani film, film već slovi za jedno od najboljih ostvarenja ove godine i najbolji mjuzikl desetljeća, a pažnju je javnosti u najvećoj mjeri privukao intrigantnom pričom o vođi kartela koji odlučuje promijeniti spol i špekulacijama o tome je li riječ o istinitoj priči.
Film francuskog redatelja Jacquesa Audiarda glumački predvode Zoe Saldaña, Karla Sofía Gascón i Selena Gomez, a tri glavna lika dotiču se mnogih surovih istina o društvu i identitetu koje pozivaju na revolucionarnu promjenu. Priča prati Ritu (Zoe Saldaña), odvjetnicu iz Mexico Cityja koja, žarko priželjkujući promjenu u svom životu, nailazi na neobičnu, ali unosnu priliku kralja kartela Manitasa Del Montea koji namjerava ispuniti svoj životni san i postati žena. Osim priče o promjeni spola, 'Emilia Pérez' je i priča o transformaciji zlog i bezosjećajnog negativca Manitasa u kreposnu ženu koja je poput svetice koju mnogi vole, a velika je ironija skrivena u zajednicu koja tuguje i slavi Emilijin život na kraju filma, potpuno nesvjesna koliko je zla Manitas nanio svijetu.
Istovremeno tragična i inspirativna, priča o Emiliji Pérez nije utemeljena na istinitim događajima, no to ne znači da nije postojala stvarna osoba na kojoj se temelji lik Emilije Pérez ili Manitasa Del Montea. S obzirom na vrlo tešku temu i neorealistički stil kinematografije, lako je steći dojam da je film barem na neki način zasnovan na stvarnosti, no unatoč porukama koje film nosi i koje se izravno odnose na svijet u kojem živimo, oni koji su film stvarali kažu da je on u potpunosti fikcija.
Scenarist i redatelj Jacques Audiard otkrio je da je ideju za film dobio čitajući roman 'Écoute' Borisa Razona objavljen 2018. godine, a u kojem je jedan od likova narko boss koji želi postati žena. Iako je Jacques prijatelj autora, Boris nije razvio lik Emilije, već je dopustio Jacquesu da ga sam proširi, a izuzev lika koji mu je poslužio kao inspiracija, film nema drugih dodirnih točaka sa spomenutim romanom.
Zanimljivo, Karla Sofía Gascón koja je utjelovila Emiliju i sama je trans glumica, a budući da nije ljubiteljica mjuzikala i da nije bila sigurna kako će njezin lik biti prikazan, dugo je razmišljala treba li prihvatiti ulogu ili ne. S obzirom na sve dosadašnje hvalospjeve, vjerujemo da nije požalila, a bit će posebno zanimljivo donese li joj uloga koju je oklijevala prihvatiti Oscara za najbolju glumicu. Kako stvari trenutno stoje, ovakav je scenarij vrlo lako moguć!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.