Juraj Vuglač je jedna od onih figura na umjetničkoj sceni koja je uvijek prisutna, i to ne samo u smislu da ćete ga vidjeti na svakom bitnom kulturnom eventu, s neizbježnim fotoaparatom u ruci, odjevenim u kombinaciju na kojoj bi mu svaki hipster pozavidio. Juraj je i veliki radoholičar koji se trudi da ta ista scena zaista živi. Kao organizatora i suorganizatora nekoliko glavnih umjetničkih projekata u Zagrebu, koji su nam zanimljivi i zbog toga što se neki od njih fokusiraju na modu, zamolili smo ga da prokomentira trenutačnu kulturnu scenu.
Čime se sve bavi Juraj Vuglač?
Juraj Vuglač je radnik u kulturi koncentriran na likovnu umjetnost. Bilo bi mu drago reći da je kulturni menadžer, ali govoriti o takvom poslu u Hrvatskoj smatra smiješnim jer na žalost još uvijek nismo zemlja u kojoj nezavisni profesionalci u kulturi mogu uspješno djelovati izvan kulturnih ustanova i hvaliti se o tome, a da ne žive na cesti. Organizira izložbe i kulturno – umjetnička događanja, pokatkad i modne revije. Prošao je urede i volontiranja dok nije shvatio da je život ipak jedan i da ga treba iskoristiti za ostvarenje svojih a ne tuđih ciljeva, te je zaplivao u freelancerskim vodama. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom i ekstremnim pješačenjem.
Reci nam sve o svom najnovijem projektu Erste Fragmenti?
Erste fragmenti prepoznati su u likovnoj zajednici kao važan natječaj za poticanje mladih likovnih umjetnika, no novim se ciklusom želi napraviti korak dalje u približavanju publike i umjetničkog djelovanja. Publici se često spočitava nezainteresiranost i nerazumijevanje, a umjetnicima izoliranost i elitizam. Organizacijom jednodnevnih pop - up izložbi povodom Fragmenata, začetih kao spoj naizgled nespojivog – kulture i korporacije – želim proširiti ideju Fragmenata izvan samog natječaja i dosadašnjih okvira.
Što nam možeš reći o svom projektu Art JAM?
Art JAM je nastao kao odgovor na dosadna zagrebačka ljeta koja su posljednjih godina postala malo zabavnija. Željeli smo Zagrepčanima i turistima ponuditi drugačiju ljetnu zabavu, uz izložbe, performanse, glazbu, modne revije i Mali plac vikendima. Odlučili smo HDLU i Trg žrtava fašizma, mjesta koja su po ljeti gotovo potpuno zanemarena, oživiti navedenim sadržajima, a samom trgu dati natrag ulogu trga kao mjesta okupljanja i druženja. Projekt je doživio odličan odaziv turista i nešto manje Zagrepčana. Prošle godine ga je The Culture Trip stavio među 10 najboljih kulturnih događanja u Hrvatskoj.
Što je s projektom #tdzg (Tjedan Dizajna Zagreb)?
Tjedan dizajna Zagreb (#tdzg) najveće je događanje u Hrvatskoj posvećeno dizajnu. Cilj događanja je promoviranje kreativnosti i jačanje konkurentnosti… Ok, za PR posjetite stranicu. Na #tdzg uz Biancu Šehović carujem modnih dijelom događanja, koje će kulminirati glavnom revijom posljednje subote na kojoj su oči uprte u dizajn, a ne poznate koji paradiraju prvim redovima.
Organiziraš kulturna događanja koja su povezana s modom. Koliko je tebi osobno moda bitna u životu?
Jako bitna. Ljudi su većinom površni i prosuđuju druge prema onome što vide, a prvo što vide je odjeća. Kako se bavim kulturom od mene se očekuje da budem „drugačiji“ samom svojom pojavom, da ona odražava posao koji radim kao i način na koji ga radim. S druge strane, volim nositi boje, te kada se oblačim u prvom redu to činim za sebe, jer me boje vesele i katkada mi je dovoljno baciti pogled da neku boju ili nešto šareno što nosim da se oraspoložim. Površan sam, što ću.
Što zapravo znači raditi u kulturi?
Raditi u kulturi znači raditi svaki dan minimalno po 12 sati uključujući vikende, buditi se usred noći i trčati za kompjuter jer si dobio super ideju, biti u stalnom kontaktu sa sponzorima i poslodavcima i umjetnicima te uvijek biti korak ispred drugih jer prva stvar koja se dogodi nakon uspješnog projekta jest da ga desetak agencija kopira, bilo potpuno ili konceptualno. Mora se biti spreman na jako puno odricanja, žrtvi i razočaranja, ali isto tako biti dovoljno siguran u sebe i ne izgubiti iz vida cilj. Ok, ovo zvuči kao neki jadan motivacijski govor. Ukratko: radi puno i pametno i isplatiti će se.
U kakvoj je poziciji kulturna scena u Hrvata trenutno?
Kulturna scena je u popriličnom jadnom stanju, jer previše ovisi o državi koja na nju gleda kao rupu bez dna i mjesto na kojemu se zapošljavaju nesposobni koji se moraju negdje zaposliti. Naravno da postoje svijetli primjeri, ali njih je premalo da bi se stvari pokrenule. Čak i gospodarska komora, umjesto da sluša potrebe osoba koje rade, pokušava progurati ideju o još jednoj instituciji koja će posredovati između sponzora i onih koji ih traže, što je možda najveća budalaština koju sam ove godine čuo. Za sada. Kao i u svemu: nema se hrabrosti za velike promjene, tako da one dolaze „iznutra“, polako ali sigurno i, kao i sve u Hrvatskoj – užasno, užasno sporo.
Koje institucije/organizacije/manifestacije bi trenutno izdvojio kao pokretače kulturne scene?
Općenito? Svi koji se moraju brinuti za vlastite financije rade puno više i kvalitetnije od onih koje financira država. Izdvojio bih manifestacije koje sponzoriraju banke i korporacije, koje jedine imaju novaca za takve stvari i koje prestaju davati financije onoga trenutka kada događaj prestane privlačiti posjetitelje.
Koji dio kulturne scene je trenutačno najproduktivniji u Hrvata? Film? Kazalište? Glazba?
Glazba, film i kazalište. Glazba, pri tome mislim na popularnu, jer danas se bez nje ne može. Bilo da se radi o bendu koji prodaje desetke tisuća cd-a (ipak smo mala zemlja) ili osobama koje smišljaju melodije za reklame. Ona će uvijek imati svoje mjesto u kulturi. Film zato što svi volimo sapunice, a kazalište zato što je od klasičnih umjetnosti jedino uspjelo evoluirati zajedno s publikom i, što je najbitnije, zadržati je. Pri tome ne mislim na narodna kazališta i dvoranu Lisinski koji svi posluju s ogromnim gubicima jer su izgubili svaki doticaj sa stvarnim svijetom. I dokle god nisu odgovorni za 100% vlastitih financija, uopće neće imati potrebe biti okrenuti publici, već će se unajmljivati zvučna imena za novac koji ne opravdava zarada koju donesu i slično. Ispada da samo prigovaram, a zapravo iskreno odgovaram na pitanja. Nešto veselije?
Kako izgleda tvoj tipičan dan?
Niti jedan nije isti. Obično uključuje relativno kasno buđenje, oko pola 9 ili kasnije, ovisno do koliko sam kasno radio noć prije ili unazad nekoliko dana ili tjedana. Jutro mi je rezervirano za sastanke i manje kreativne zadatke, podne za poslove koji zahtijevaju duže razdoblje gledanja u ekran. Pred večer krećem u obilazak galerija i muzeja. Po povratku kući, dolazi red na kreativni dio posla i to zna trajati do 2 – 3 ujutro. Kako za kompjuterom provedem u prosjeku 10 sati dnevno, trudim se ubaciti neku vrstu vježbanja svaki dan. Katkada i izađem van tijekom vikenda. Ne lažem.
Što nam sljedeće spremaš?
Trenutno radim na novom online časopisu čiji je cilj spojiti Zagrebačku umjetničku scenu s onima u Londonu i Berlinu. Surađujem s odličnom ekipom i jedva čekam prvi broj. Nadam se da ću do trenutka kada postavimo časopis na noge završiti ili barem privesti prema kraju većinu ostalih projekata na kojima radim, jer će projekt koji planiram uz novi časopis zahtijevati puno putovanja i slobodnog vremena. To je sve što ću za sada o njemu reći.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.