Jillian Daugherty rođena je s sindromom Down. Liječnici su odmah rekli roditeljima da Jillian neće nikada biti poput ostale djece – a kasnije poput ostalih žena…
Čak su i od prijatelja i poznanika čuli da njihova kćer nikada neće pronaći prave prijatelje, studirati ili se čak i udati. Ali, ispalo je potpuno drugačije – a to opisuje Paul Daugherthy u svom nevjerojatno dirljivom pismu koje je napisao svojoj kćeri za njen dan vjenčanja!
Draga Jillian,
Popodne je, dan tvog vjenčanja, 27. lipnja 2015. godine. Za dva sata krenut ćeš na put svog života, put koji je rezultat svega što si postigla, svega što si napravila da doživiš ovaj dan – kojeg ćeš se sjećati s veseljem. Ne znam kakve su šanse za ženu sa sindromom Down da se uda za ljubav svog života. Znam samo da si ih sve nadmašila.
Sada si tamo gore i imaš posljednje pripreme s tvojom majkom i djeverušama. Frizura ti je savršena i lijepo pada preko vrata. Tvoja haljina sa sjajnim zvjezdicama – tvoj „bling“, kako si je nazvala – hvata svaku zraku popodnevnog sunca koja se probija kroz prozor. Tvoj make-up, taj crveni ruž za usne, podcrtava još više tvoju ljepotu koja je iz dana u dan – sve od dana kad si se rodila - sve veća i veća. Tvoj smiješak predivan je i vječan.
Istovremeno ti želim reći sve i ništa. Kad si se rodila, pa i još nekoliko godina kasnije, brinuo sam se kakav će biti tvoj akademski uspjeh. Tvoja majka i ja željeli smo ti omogućiti dobro školovanje. Borili smo se kad je to trebalo i koliko god je trebalo. 'Natjerali' smo učitelje da te poučavaju i znali smo da ćeš zaraditi poštovanje ljudi svoje generacije.
Life&style
Ali, nismo mogli natjerati drugu djecu da te vole. Da te prihvate, sprijatelje se s tobom i budu uz tebe u društvenoj areni. Mislili smo: kakav je to život djeteta koje ne prespava nikad kod prijatelja ili ne ide na rođendanska slavlja?
Tada sam se brinuo za tebe. Plakao sam u sebi kad si jedne noći, kad si imala 12 godina, došla k nama i rekla: 'Ja nemam prijatelja.'
Sjećaš li se svih stvari za koje su rekli da ih nikad nećeš moći napraviti?
Mi smo željeli sve jednako za tebe kao i za drugu djecu. Zdravlje, zadovoljstvo i sposobnost sudjelovanja i uživanja u svijetu nisu uvijek nešto samo za tipičnu djecu. Smjeti čeznuti za tim stvarima, to je pravo svakog djeteta koje je dobilo rođenjem. Ali, ja sam se brinuo za tebe, Jillian.
A nisam trebao. Ti si prirodni talent kad je riječ o upoznavanju novih ljudi. U tvojoj osnovnoj školi zvali su te 'gradonačelnica', jer si jednostavno bila dobra sa svima. U srednjoj školi plesala si u školskoj skupini. Bila si četiri godine na fakultetu i kod svih koje si srela ostavila si dobar utisak.
Sjećaš li se svih stvari za koje su rekli da ih nećeš nikad moći, Jills? Nisi trebala naučiti rolati i nisi se trebala baviti sportom. Nisi trebala ići na fakultet. Nisi se trebala ni udavati. A pogledaj se!
Paul je napisao knjigu o svojoj kćeri: „An Uncomplicated Life“ („Nekompliciran život“), koja govori o njenom odrastanju.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.