- Umjetnik Saša Šekoranja svake nas godine impresionira svojim zagrebačkim božićnim izlogom
- Ovaj put mašta mu je otišla i korak dalje i u božićnu čaroliju ubacila impozantni vrtuljak
- Razgovarali smo sa Sašom koji nam je otkrio odakle mu inspiracija, kakvu glazbu sluša dok kreira i koji je cilj njegovog stvaralaštva
Slikar i dizajner, scenograf i projektant, poznati zagrebački umjetnik Saša Šekoranja i ove nas je godine oduševio predivnim izlogom svoje trgovine. Prostor u Dežmanovoj ulici ukrasio je velikim vrtuljkom i detaljima iz najčarobnijih dječjih snova pred kojim se osjećamo kao u kakvome fantastičnom božićnom filmu.
Svake godine, iz sezone u sezonu, njegova mašta radi još više i stvara sve impresivniji blagdanski ugođaj iz kojeg izvire prava čarolija. Magični vizuali iza sebe kriju i priču pa nam je tako Saša otkrio i odakle mu ideje i inspiracije za ovakve poteze i kreiranje jedinstvenih umjetničkih djela.
Zanimalo nas je kada je počeo smišljati današnji izlog. "Zapravo još tijekom ljeta krenem s novim idejama, a na ljetovanju sam naišao na jedan vrtuljak. Kad sam se vratio u cvjećarnu na papiru u koji zamatam cvijeće sam napravio skicu karusela i naslikao uz njega zvijezde i tako je sve krenulo", počeo je Saša.
"Trebalo je sve to dobiti novu dimenziju, postati impresivno i moćno, baš kako ja volim", dodao je. A impozantni rezultati nisu izostali. Budući da su prve misli krenule upravo ljeti, zanimalo nas je kako je uskladio stvaranje i dva oprečna godišnja doba. "Meni je Božić bio već u ljetu jer sam si sam napravio takvu atmosferu", ističe Saša.
Primijetili smo da veliku važnost tijekom stvaranja daje i glazbi. Kad je već riječ o vrtuljku (karuselu), željeli smo saznati je li veći fan Melanie Martinez ili pak Peggy Lee i njezinoga božićnog albuma. "Drago mi je da ste primijetili tu poveznicu, jer meni je sve to povezano, od vizuala do glazbe. Sve što je povezano s Božićem, svjetlucavo i magično, sve to utječe na mene. A od glazbe bih svakako istaknuo pjesme koje nisu one tipične Božićne, te pak ni čuti više ne mogu. Volim zvukove polke, kankana, posebno Offenbachova djela, i svakako valcere. Želim stvoriti taj cjelokupni vizualno-auditivni doživljaj." I tako se, ukratko, stvara magična statična predstava najljepšega zagrebačkog izloga.
Life&style
A zašto baš takvi razigrani detalji, jesu li to inspiracije iz vlastitoga djetinjstva? "Uvijek sam se veselio Božiću i htio sam uvijek imati najveće drvo. To su neke dječje radosti. Jedne godine mi se drvo zbog veličine i srušilo! Ali najviše me veseli kad i drugi u tu kreaciju gledaju zadivljeno jer meni je upravo najvažnija reakcija ljudi i što to u njima stvara", objasnio nam je.
I mogu dodati, sinoćnja šetnja kraj Sašinog izloga potvrdila je upravo to - od djece koja zadivljeno gledaju i ručica koje pritišću staklene hladne površine kako bi upila i najmanji detalj njegove tople čarolije pa sve do gospođa u godinama koje se fotografiju ispred ovoga remek-djela ne bi li što dulje zadržale uspomenu na veličanstvenu kreaciju.
Saša je sve to uspio u nevelikom prostoru Dežmanove ulice. "Da bih ostvario sve svoje ideje trebalo bi mi barem 1500 kvadrata!", dodaje, a mi samo možemo zamisliti što nas još sve od ovoga izvanrednog umjetnika još očekuje.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.