Lifestyle 2386 prikaza 23. studenoga 2018.

"Roditelji se nisu mogli brinuti za mene, djevojčicu s leukemijom, ali danas studiram, samopouzdana sam i radujem se životu"

privatna arhiva.

Ivana Petrinjak, 22-godišnja studentica, odrastala je u udomiteljskim obiteljima, a danas je stipendistica 'Koraka u život', humanitarne akcije koja u nedjelju organizira veliki koncert. Ivana nam je ispričala svoj životni put, a ti joj, kao i ostalim mladima koji su odrastali bez adekvatne roditeljske skrbi, a žele studirati, možeš pomoći. Kupi kartu za koncert, nazovi 060 9002 ili doniraj - bit će to najbolje utrošen novac u ovo predbožićno vrijeme, vidjet ćeš!

Više od 200 djece bez adekvatne roditeljske skrbi u Hrvatskoj svake godine završi srednju školu, ali, s obzirom na to da gube zakonska prava smještaja u domove i udomiteljske obitelji, nemaju mogućnost za odlazak na fakultet. Iz Rotary kluba Zagreb Kaptol prepoznali su bezizlaznost te situacije pa, sada već jubilarnu desetu godinu zaredom organiziraju akciju 'Korak u život'. Najdugovječnija hrvatska humanitarna akcija već je dodijelila više od 220 pojedinačnih stipendija u iznosu od 1600 kn mjesečno na period od 5 akademskih godina, a mnogima će i ove godine promijeniti živote. Povodom velikog koncerta ove akcije koji će se 25. studenoga održati u Hrvatskom narodnom kazalištu, porazgovarali smo s Ivanom Petrinjak, 22- godišnjom studenticom prve godine diplomskog studija geoinženjerstva okoliša u Varaždinu. Ona je, naime, stipendistica 'Koraka u život' već nekoliko godina, a s nama je podijelila svoju životnu priču koja će, vjerujemo, uistinu inspirirati mnoge.

Udomiteljske obitelji - ulazak na nepoznat teritorij

''Godinama živim u udomiteljskim obiteljima. Upravo sada sam u svojoj četvrtoj udomiteljskoj obitelji. Tamo mogu ostati do kraja školovanja, nakon faksa nema više udomiteljskih obitelji'', započela je svoju priču mlada Ivana koju smo, s obzirom da je to mnogima još uvijek nepoznanica, odmah upitali kako izgleda život u jednoj udomiteljskoj obitelji.
''Moraš se prilagođavati. Ti si uvijek taj koji se mora prilagođavati pravilima, načinu života i rutinama obitelji. Dođeš, upoznaš se i znaš da si ti taj koji ulazi na nepoznati teritorij. Ako se ne želiš prilagoditi, bude raznih problema. Udomitelji su zapravo odgovorni za tebe dok si kod njih i zato su malo stroži. Iz njihove perspektive, ti nisi njihovo dijete i mnogo više stvari može poći po zlu. Ipak, mnogo toga ovisi o tome kakva je obitelj, iz kojih te razloga udomila.''  | Autor: privatna arhiva privatna arhiva

"Nisam poznavala razliku između 'tete' i moje biološke majke"

''Primjerice, mene je moja treća ''teta'' (op.a. udomiteljica) udomila dok sam bila bolesna. Imala sam leukemiju. Kod nje su već bile moje dvije sestre i jedan brat, a mene je uzela jer me nitko nije htio. Takva bolesna, trebala sam ići u dom. Ali teta me uzela da budem s bratom i sestrama. Sa 6 godina sam dobila leukemiju, uzrok joj je bio stres. Liječila sam se 5 godina, a sada, srećom, već 13 godina živim bez lijekova. Moja udomiteljica bila je zadivljujuća. Kod njih sam se liječila, a ona me vodila posvuda. Nije joj bilo lako. Vodila me na vađenje krvi, preglede u Zagreb, brinula se za moju terapiju. Ona mi je bila kao druga mama. Nisam poznavala razliku između nje i moje biološke majke'', prisjetila se Ivana te dodala kako su njene dvije sestre još uvijek u istoj toj udomiteljskoj obitelji, dok je brat već odrastao čovjek te je otišao raditi u Njemačku.
Ona je iz te obitelji otišla kada se, zbog studija, preselila u Varaždin. Svoju ''tetu'' često telefonski čuje i nešto rjeđe vidi. Teta još uvijek udomljava djecu, a Ivana živi ubrzanim tempom, ali barem dva puta godišnje zajedno popiju kavu.   | Autor: privatna arhiva privatna arhiva

"Naučila sam živjeti skromno"

Kod Ivaninih bioloških roditelja četvero njene mlađe i sestara još uvijek živi s njima. ''Roditelji nisu više bili ni financijski ni psihički u stanju nas uzdržavati. Više to nisu mogli izdržavati. Bilo je problema s bakom i s djedom, sa susjedima... Teško su živjeli, bavili su se poljoprivedom. Mama je dolazila iz obitelji u kojoj ju je njen vlastiti otac zlostavljao. Čini se kao da se nesreća kod nas prenosila s koljena na koljeno'' - dodaje Ivana koja misli kako je svoju osobnu tragediju uspjela nadići: ''Iskreno, mogu reći da sam sve to nadišla. Moji roditelji ne utječu na moje izbore. Sama donosim odluke, sama snosim posljedice tih odluka. Imam samopouzdanje da to učinim".
Na pitanje kako joj je bilo odrastati kao dijete iz udomiteljskih obitelji, prisjeća se da nije uvijek bilo lako. ''Čim kažeš da si udomljen, ispadaš iz društvenog kruga. Posebno ako se radi o bogatijoj djeci, ti naprosto nisi u tom rangu. Udomitelji po svakom djetetu dobivaju 2000 kuna, a s tim novcima ne mogu ti pružiti sve. Trebaju ti platiti stvari za školu, hobije... Ne mogu ti pružiti sve što poželiš pa sam naučila živjeti skromno. Novac mi ne znači sreću, sreća nije njime zagarantirana'', poručuje Ivana koja svoje studije uspješno privodi kraju s uspjehom.   | Autor: privatna arhiva privatna arhiva

"Bez stipendije ne bih bila ovdje gdje sam sad"

Stipendiju 'Korak u život' dobila je na prvoj godini fakulteta i kaže da bez nje nikada ne bi bila gdje sada jest. ''Kad sam izašla iz te svoje treće udomiteljske obitelji, nisam znala kako ću dalje. Ne znaš gdje ćeš'' - opisuje Ivana koja je odlučila studitrati i planirala se smjestiti u studentski dom, žurno se zaposliti preko student servisa te tako preživljavati. Ipak, život je imao druge planove pa je uskoro postala stipendistica 'Koraka u život'.
''Naravno da mi je to olakšalo cijeli proces i dalo mi svo potrebno samopouzdanje'' - zaključuje Ivana koja je pravi primjer da je u životu, uz volju i trud, uistinu sve moguće. Ovog Božića će, kaže, ostati u krugu svoje udomiteljske obitelji, a za Novu godinu možda isplanira s dečkom neki mali i kratki izlet do Budimpešte. Prema budućnosti gleda s hrpom optimizma i životne radosti: ''Za početak, voljela bih ostati odraditi praksu u Hrvatskoj. Ako nađem dobar posao vani, ići ću. Ako ga nađem ovdje, ostat ću. Sve ovisi o tome gdje će me noge odvesti. Radujem se, kako god bilo.''

Uključi se i ti!

Ivanina priča samo je potvrda važnosti ove humanitarne akcije koja će finale svojeg desetog izdanja obilježiti velikim humanitarnim koncertom u nedjelju, 25. studenog, u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Na koncertu će nastupiti brojna glazbena imena poput Jelene Rozge, Tonya Cetinskog, Psihomodo popa, Željka Bebeka, Giuliana i brojnih drugih. Tu će večer, kao što su neki od njih i sami istaknuli, pjevati svim srcem za one kojima je najpotrebnije, a ulaznice za ovaj koncert mogu se kupiti online i na  na svim prodajnim mjestima sustava Ulaznice.hr. Uz prodaju ulaznica, sredstva za novu generaciju studenata prikupljaju se i pozivom na humanitarni broj telefona 060 9002 te uplatom na žiro račun akcije.
Ovo je jedna od onih akcija koje i mi svim srcem podržavamo i ovim te putem, naravno, pozivamo da je i ti podržiš - okreni broj telefona, dođi u nedjelju na koncert, zabavi se i pomozi! 

  • Luka

    Svi su zahvaljujući tom velikom čovjeku nazvali dr. Agbazara, veliki čarobnjak za čaroliju koji mi donosi radost, pomažući mi da vratim ljubavnicu koji se razbije sa mnom Četiri mjeseca prije, ali sada sa mnom, uz pomoć dr. Agbazare, velika ljubavna ... prikaži još!