Life&style 18. veljače 2020.

Pročitala sam "mršavljenje" i "besplatno" i prijavila se. Nisam znala što me čeka

Shutterstock/Instagram.
  • "Stalno sam bila na dijetama. Smršavila, natukla kilograme pa opet krenula na dijetu" ispričala je Marinela koja se godinama borila sa suvišnim kilogramima.
  • Danas je to druga žena, sretnija, hrabrija, aktivnija, s više samopouzdanja i na svojoj stabilnoj težini
  • Prekretnica je bio program za osobe s posljedičnom pretilošću PUT, osmišljen i vođen od tima liječnika, psihoterapeuta i drugih stručnjaka. Svojevrsni kontrapokret kulturi drastičnih dijeta koji daje bolje rezultate, u svakom smislu

"Uvijek sam voljela jesti, cijeli sam život krupna. Ne debela, ali da, krupna. Roditelji mi nikad nisu pravili probleme oko hrane ni kilograma i ja bih sebi bila OK takva kakva jesam, ali društvo vam šalje drugu poruku: to nisu idealni kilogrami, moraš smršaviti. Ne možeš naći lijepu odjeću te veličine već nosiš ono u što staneš, ljudi se zgražaju ako odjeneš tajice, ne prihvaćaju te... Kako da čovjek sebe prihvati i voli kad te okolina ne prihvaća? Stalno sam bila na dijetama. Obično bih ljeti smršavila, zimi opet natukla kilograme pa opet započela dijetu. A onda sam posljednjih godina sasvim odustala." Ovako je Marinela započela svoju priču o PUT-u, nedijetnom programu na koji je krenula i koji joj je, bez želje da zvučim pompozno, promijenio život. Nabolje.

Marinelu sam upoznala sasvim slučajno, a prve riječi koje sam čula premda nije govorila izravno meni bile su, otprilike, "Nedavno sam prošla pokraj ogledala i svidjelo mi se ono što sam vidjela. Pomislila sam "baš dobro izgledaš". Prvi put nakon 20 godina sam se sama sebi svidjela." Lijepo. Tko se ne bi želio tako osjećati?

"Već sam bila odustala od svih dijeta..."

U moru dijeta koje obećavaju mršavljenje (u podtekstu ljepotu, sreću i zdravlje) i koje nikad nisu tako lake ni tako brze i gotovo garantirano dugoročno podbace, vidjeti krupnu Marinelu kako tako pozitivno razmišlja o svom tijelu je inspirativno. "Prije godinu dana ne bih možda tako otvorena srca pristala na ovaj razgovor" priča nakon što smo se upoznale. "Ovo je proces koji traje, gdje gradite sampopuzdanje i učite da je važno što vi mislite, a ne drugi". Na program koji je potpuno suprotan vladajućoj kulturi dijeta, koji ne broji kalorije, ne zabranjuje namirnice i ne osuđuje one s viškom kilograma prijavila se slučajno. "Na poslu su mi u ruke došle novine, no nisam stigla pročitati cijeli članak. Jedino što sam zapamtila bilo je „mršavljenje“ i „besplatno“ i pomislila da je to za mene. Tad sam već bila odustala od svih dijeta. Nazvala sam broj i prijavila se. Bilo mi je neugodno kad sam shvatila gdje se odvija, ali bilo mi je još neugodnije odustati i tako sam krenula."

 | Autor: Shutterstock/Instagram Shutterstock/Instagram

Doista, o čemu je riječ? PUT (što je kratica za "promjena unutarnje težine") je kao pilot program krenuo prije tri godine, a temeljni je princip da je trend drastičnih dijeta i naglog mršavljenja izrazito nezdrav.

Mršavljenje na lakši i sugurniji način

"Uz pokret koji kaže da čovjek mora biti mršav da bi bio kardiološki zdrav, postoji i kontra pokret koji kaže da je uzastopno mršavljenje i debljanje štetnije nego da si na nekoj "srednjoj" težini. Jako pretili ljudi mogu izgubiti neku količinu kilograma na lakši i sigurniji način i biti zdravi makar ostali na puno višem indeksu tjelesne mase od onog koji se preporuča. Ne kažemo da je zdravo biti pretio, ali je još opasnije dovoditi se u stanja da sa 150 kilograma padnu na 80 pa to opet vrate i tako više puta. Mogu sa 150 doći na 120 i već će biti zdraviji, a dovoljno će se psihički promijeniti da podnesu da su izgubili 30 kilograma" kaže Hrvoje Handl, dr. psihijatrije i psihoterapeut, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja u PB Sveti Ivan. Tamo se, naime, za PUT, nedijetni program za osobe s emocionalnim i kompulzivnim prejedanjem i posljedičnom pretilošću svatko može prijaviti uz upitnicu svog liječnika obiteljske medicine.

 | Autor: Pixsell/Matija Habljak Pixsell/Matija Habljak

Tim PUT-a, s lijeva nadesno: Ena Ivezić - psihologinja, vodi KBT radionice i mindfulness; Ema Patrčević, socijalna pedagoginja, vodi mindfulness; Vanessa Đogaš, psihologinja i koterapeut u psihodinamskoj grupi programa i u grupi podrške; Maja Žanko, magistra nutricionistike i specijalist za poremećaje hranjenja, jedna od idejnih začetnica programa; Tončica Šiškov, psihoterapeutkinja pokretom i plesom i jedna od idejnih začetnica programa; Hrvoje Handl, psihoterapeut i voditelj Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja; Željka Knezović Vlačić, psihijatrica i koterapeutkinja u psihodinamskoj grupi; Mislav Skrepnik, fitness trener, vodi intuitivno vježbanje      

"Jela sam u kuhinji, sama, da me nitko ne vidi"

Emocionalno prejedanje bilo je upravo i Marinelin problem. "Da kompenziram sve nedaće s kojima se nisam znala nositi, ja sam jela. Mislila sam da sam uvijek ja kriva za sve, danima ne bih spavala kad bih napravila grešku na poslu, išla sam kući plačući. Uvijek me zbog nečeg grizla savjest, nikad nisam znala nikome direktno reći „ne“, bojala sam se svega... Ako bi mi dan prošao loše, osjećala sam se krivom i ja sam jela. Sama u kuhinji, okrenuta leđima da me nitko ne vidi. I trpala. Tako odvratan osjećaj: uopće niste gladni nego punite tu emocionalnu rupu, a poslije toga se uopće ne osjećate bolje nego još lošije."

anketa | Autor: miss7 miss7

Hrana je utjeha

O tome govori i dr. Handl: "Prejedanje u podlozi ima emotivan problem, nešto loše se dogodi, neka priča se odapne i ljudi se krenu tješiti s hranom. Ona postane glavni prijatelj, pomaže im da prežive, ali i glavni neprijatelj. Psiha je jednostavna. Kad je nešto u životu teško, želimo pobjeći, to je normalan način preživljavanja. I jednako reagiramo na vanjske i na unutarnje agense. Ni jedan poremećaj ne nastane samo tako. Psiha to, uvjetno rečeno, odabere da bi napravila ravnotežu nečemu."

Začarani krug dijeta i vraćanja kilograma

Marinela nije jedina koja se vrtila u začaranom krugu dijeta, mršavljenja i vraćanja kilograma, no jedna je od prvih polaznika koja je krenula na PUT. Danas je na terapiji treća "generacija", a ona jednom tjedno dolazi na grupu podrške. To je susret s prijateljima, večer u tjednu kojoj se veseli. O programu i paklu yo-yo dijeta dalje priča dr. Handl:

"Ljudi koji dođu kod nas većinom su već puno puta prošli velike oscilacije u težini, svakih nekoliko godina jako smršave i opet se udebljaju. Drastična dijeta ima posljedicu da žudimo za hranom, a budući da pretili ljudi nemaju anoreksično ponašanje, prije ili kasnije će popustiti s dijetom, počet će se prejedati i dobit će još više kilograma. To je priča o yo-yo efektu: tijelo koje je zbog gladi pod stresom to pamti i razmišlja na način „kad dođe moje vrijeme uzet ću si toliko hrane da će mi biti lakše kad me opet budeš  izgladnjivao.“ A to čine dijete, tijelo iz prirodne pozicije dovedu u neprirodnu, gladovanje, i drže ga u toj poziciji dovoljno dugo da se ono mijenja. Dnevne potrebe od 3000, 3500 kalorija svedu na 1000 i to je za takvu osobu strašno. Psiha to ne može pratiti, ni jedan dio tijela to ne može pratiti, događaju se veliki stresovi, vrsta PTSP-ja, uvjetno rečeno. "

Ljepota življenja u tijelu bilo koje veličine

Pretilost nije problem nastao sam po sebi već je posljedica nekog problema pa treba reći da prvi cilj ove terapije nije mršavljenje već rješavanje uzroka.

 | Autor: Shutterstock/Instagram Shutterstock/Instagram

"Prvo što ljudima kažem je da ovdje možda neće smršaviti, moglo bi se dogoditi da čak usred programa i dobiju nešto na težini," nastavlja Hrvoje Handl. "Neki odmah odustanu, ako im je jedini cilj mršavljenje, no jedini put da krenete prema zdravlju jest da se iznutra promijenite. Treba maknuti fokus s mršavljenja na to da postoji ljepota života i s takvim tijelom. Tako se promijeni i kvaliteta života i onda je moguće da se reducira težina. Jedna mi je pacijentica rekla da isprva nije razumjela što mislim time da neće smršaviti, da je bitno što nosi iznutra i neka ne misli na to da mora skinuti kilograme. Rekla je da se nekad jako sramila ići po ulici, sad se više ne srami, ne razmišlja o svojoj težini i tijelu, sretna je, a kile same odlaze. Meni je to prekrasno, to je sukus cijele priče".

"Moj prvi "a-ha!" trenutak"

Program PUT-a zasniva se tako na usklađivanju tijela, emocija i uma kroz grupnu psihodinamsku psihoterapiju, učenje intuitivnog i svjesnog jedenja, prihvaćanju svog tijela kroz terapiju pokretom i plesom, različite tehnike opuštanja, disanja, mindfulness.

"Odavno sam shvatila da dijete kod mene ne funkcioniraju. Zato sam lako prihvatila ideju da nismo tu da smršavimo već da radimo na sebi" priča dalje Marinela. "Kroz razgovore, riješila sam se osjećaja krivice, uzrujavanja zbog nebitnih stvari. Moj prvi „a-ha!“ trenutak bila je spoznaja da ne moram i ne mogu sve iskontrolirati u životu. Do tada sam to pokušavala, a kad ne bih uspjela bila je katastrofa. Nemoguće je uvijek biti dobar u svemu i OK je da je tako."

"Nema zabranjenih namirnica, nismo brojali kalorije"

"Nismo brojali kalorije, zabranjene namirnice ne postoje već smo učili intuitivno jesti. Pretili ljudi zaborave osjećaj gladi; kad su nas pitali odakle dolazi naša glad, pokazivali smo grudi, glavu, nitko nije pokazao želudac. Učili smo prepoznati sitost i glad, sjesti za stol, ne raditi ništa drugo, posvetiti se hrani. Kad počneš intuitivno jesti pitaš se treba li ti cijela čokolada, koliko sam gladna, koliko mi treba, jedan red? Nekad pojedeš i cijelu, ali nekad se i zaustaviš. Počneš pratiti osjećaj gladi i sitosti, staneš kad si sit i ne topiš svoje emocije u tome. Poanta nije da ne jedeš već da uživaš u jelu, jedeš što voliš, ali jedeš koliko ti treba i kad tri treba. Prije sam jela stalno."

 | Autor: Shutterstock/Instagram Shutterstock/Instagram

Mnogi su smršavili tijekom terapije, ona nije. No promjena koja se dogodila, pozitivna promjena, ionako se ne može izmjeriti vagom. Danas je Marinela sretna u svom tijelu na čemu joj, priznajmo, možemo zavidjeti. Nije čest slučaj danas.

"Ista sam osoba sa 70 i sa 105 kilograma"

"Program mi je pomogao da prihvatim sebe, zavolim sebe, a vježbanje je mom tijelu dalo snagu i oblik. Nekad se ne bih usudila vježbati na otvorenom, u tajicama među milijun ljudi. Sad to radim. Prijateljica iz grupe se prijavila na petkilometarsku utrku na Jarunu, ja se nisam usudila, ali sam išla s njom kao podrška. 10 minuta nakon starta smo ostale same. Trebalo nam je 40 minuta do cilja, cijelo vrijeme su ambulantna kola vozila iza nas. I nije me bilo nimalo briga, nije mi bilo neugodno. Sad iza sebe imam još tri utrke, na koje sam se usudila prijaviti i koje sam odradila."

"Nisam smršavila, od početka programa držim istu kilažu, ni veću ni manju, ali sam shvatila da sam ja ista osoba sa 70 kilograma i sa 105, jednako vrijedna. Ništa se u meni nije promijenilo. Ja sam visoka i krupna žena, zašto bih morala biti mršava ako sam zdrava? Očito su to kilogrami koji odgovaraju mom tijelu. Ne pada mi napamet ići više na dijete."

Ida Prester demonstrirala nam je kako napraviti samopregled dojki. miss7 te podsjeća da pozoveš prijateljicu s kojom ćeš sklopiti #pinkypromiss - obećanje uz koje ćete lakše razviti naviku redovitog samopregleda dojki.

Komentari 0