- Godine 2020. položaj žena u hrvatskom društvu nije na razini na kojoj bi se očekivalo
- Koji su najveći problemi žena u Hrvatskoj, najbolje zna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić
- Pravobraniteljica nam je ukazala na 7 najvećih problema u pravima i položaju žena u našoj zemlji
Danas je Dan žena i tim povodom šaljemo svoje čestitke svim ženama, ali i podsjećamo na položaj žena u hrvatskom društvu, koji 2020. godine, nažalost, nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti. Koji su problemi žena u našem društvu pitali smo Višnju Ljubičić, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova koja nam je ukazala na one najveće, od nasilja prema ženama i femicida do dikriminacije na tržištu rada i nedostatne zdravstvene zaštite:
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić
1. Dob i majčinstvo kao najveće prepreke ženama na tržištu rada.
Za poslodavce žene su ili premlade ili prestare. Premlade iz razloga što jesu ili će postati majke i stoga ih vide kao poslovni rizik (odsustvo zbog trudnoće i rodiljnog dopusta, bolovanja zbog djece, nemogućnost da ostanu duže na poslu ili otputuju na duže vrijeme- opet zbog djece i sl.). Prestare su, na primjer, kad poslodavci žele isključivo mlada lica za rad sa strankama kao vid imidža same firme, budući da su ljudi navikli kroz reklame da sve reklamiraju isključivo mlade žene koje su sinonim ljepote i zdravlja. Ili prestare su zato što poslodavac ne želi ulagati u zaposlenicu koja će uskoro napustiti tržište rada ili se morati povući s njega zbog obiteljskih razloga (njega starijih članova obitelji, briga za unuke i slično). U oba slučaja radi se o tradicijonalnoj percepciji rodnih uloga prema kojima je primarna i gotovo isključiva obveza žena da brinu o obitelji, djeci i kućanstvu. Istraživanje koje smo proveli u sklopu EU projekta „Prema stvarnoj ravnopravnosti: „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“ pokazalo je da 83% žena obavlja sve ili većinu poslova u kućanstvu, a skoro 60% izvršava sve ili većinu poslova vezano za djecu.
2. Jaz u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca.
Jaz u plaćama u RH u 2019. iznosio je 12,74%, a jaz u mirovinama 21,54%. Iako je jaz u RH manji od prosjeka EU (16%), dok u EU taj postotak pada, u RH je rastao posljednjih par godina. Uzroci nejednakih plaća su višestruki, a uključuju činjenicu da žene češće rade u nepunom radnom vremenu, da rade u slabije plaćenim sektorima, da se pri napredovanju suočavaju sa staklenim stropom te da češće moraju preuzimati odgovornost za obiteljske i kućanske obveze. Jazu u plaćama doprinosi činjenica da žene ostaju trudne i odlaze na rodiljne i roditeljske dopuste u daleko većem postotku od muškaraca - u 2019. zastupljenost muških korisnika rodiljnih i roditeljskih dopusta i naknada bila je 3,42%, što je blagi porast u odnosu na 2018. kada su bili zastupljeni sa 2,95%. Jaz u plaćama i mirovinama nemoguće je ukinuti pa čak i smanjiti bez dizanja svijesti u svim područjima života o neophodnosti ravnopravnosti žena i muškaraca. Bez postizanja tog cilja nema istinski demokratskog društva.
3. Spolno uznemiravanje na radnom mjestu.
U kombinaciji s diskriminacijom temeljem trudnoće i majčinstva, jaza u plaćama i efekta 'staklenog stropa', ovaj oblik diskriminacije, osim što pogubno djeluje na žrtve koje najčešće završavaju na bolovanju, značajno i direktno ugrožava poziciju žena na tržištu rada i narušava pokušaje kreiranja stabilne i učinkovite politike demografske revitalizacije Republike Hrvatske. I dalje se radi o određenoj vrsti tabua o kojem nisu sklone govoriti niti žrtve (koje primarno žele očuvati svoj posao i svoju privatnost uslijed straha za egzistenciju i straha od izlaganja poruzi, prijeziru i/ili izrugivanju), a niti svjedoci/kinje. Omalovažavanje osobnog i ljudskog dostojanstva žrtve u području rada i zapošljavanja najčešće se manifestira kroz „kažnjavanje“ žrtve otkazom ili stvaranjem takvog neugodnog, neprijateljskog i/ili ponižavajućeg i uvredljivog okruženja da žrtva sama napušta radnu okolinu, a sve uslijed činjenice da je ista odbila prihvatiti ponudu spolne prirode (najčešće od sebi nadređenog muškarca ili kolege) i/ili bila sustavno vrijeđana i ponižavana temeljem svog spola.
4. Nasilje prema ženama i femicid
U 2019. uočavamo trend značajnog porasta broja ubojstava žena od strane intimnih partnera - u 2018. intimni partneri ubili su 4 žene, a u 2019. ukupno 7. Kada se promatra razdoblje od četiri godine, uočava se kako je već četvrtu godinu za redom zadržan visok postotak od skoro 50% žena ubijenih od strane muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama u ukupnom broju ubojstava žena na godišnjoj razini. Stoga smo u instituciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova osnovali Promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje - Femicide Watch, koje kontinuirano prati slučajeve femicida kako bi utvrdilo propuste sustava koji se mogu i moraju izbjeći. Osim toga proveli smo dvogodišnji projekt „Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“ u okviru kojeg smo analizirali sudske presude vezano za nasilje prema ženama, održali edukacijske radionice za suce/sutkinje, državne odvjetnike/ce, policiju i medije, proveli dubinske analize medijskog izvještavanja o nasilju na temelju kojih smo u suradnji s medijskim djelatnicima/ama izradili i Medijski kodeks - vodič za profesionalno i senzibilizirano izvještavanje o nasilju prema ženama i femicidu.
5. Seksizmi i spolni stereotipi.
U obrazovnim materijalima (udžbenicima), izjavama javnih osoba, medijskim sadržajima i reklamama i dalje su prisutni spolni stereotipi i seksizam, uglavnom temeljem ženskog spola, a što predstavlja diskriminaciju na osnovu spola koja je zabranjena Zakonom o ravnopravnosti spolova. Nažalost, u slučajevima seksizma i spolnih stereotipa, oni koji ga opravdavaju pozivaju se na to da žene ne vide ništa sporno ili da to njih ne vrijeđa. Važno je shvatiti da su žene i muškarci od rane dobi socijalizirani za određene spolne/rodne uloge prvo u svojim obiteljima pa u najbližem okruženju i potom u širim društvenim odnosima, uključujući sustav obrazovanja, medija, vršnjačkog utjecaja i sl.. Stoga vrlo često ni žene ne prepoznaju seksizam koji je uperen protiv njih pojedinačno i žena generalno jer su na njega naučile. Pravobraniteljica prima brojne pritužbe građana/ki upravo na seksizam i spolne stereotipe u javnom prostoru što ukazuje na to da oni /e sve više kritički promišljaju o svom okruženju i postaju svjesni štetnosti uvredljivog, ponižavajućeg ili omalovažavajućeg načina prikazivanja ili javnog govora o ženama temeljem spola.
6. Podzastupljenost žena na mjestima odlučivanja.
Žene su i dalje značajno podzastupljene na mjestima odlučivanja, bilo da se radi o gospodarstvu ili politici. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2016. imali smo svega 12% izabranih žena (rotacijom sada imamo oko 21%). Naše su preporuke poštivanje zakonskih kvota na kandidacijskim listama po zip principu (jedan muškarac, jedna žena naizmjence), odbacivanje kandidacijskih lista koje ne poštuju kvote, kao i razvijanje stranačke politike na temelju ravnopravnosti muškog i ženskog članstva.
7. Reproduktivna prava i zdravlje.
Kvalitetna zdravstvena zaštita u području reproduktivnog zdravlja jedan je od čimbenika koji utječe na opći položaj žena u društvu. Ukoliko ona nije na zadovoljavajućoj razini, žene se odvraćaju od redovitog korištenja ginekoloških zdravstvenih usluga, što povećava niz zdravstvenih rizika za njih. To posljedično neizbježno utječe na kvalitetu njihovog života i mogućnosti za ravnopravnim sudjelovanjem u svim sferama javnog i privatnog života. Zbog toga je rješavanju ovog problema potrebno pristupiti odlučno, sustavno i žurno, te se nameće nužnost poticanja većih ulaganja u nacionalni sustav zdravstvene zaštite. Nakon problema s nedovoljnim brojem anesteziologa u javnim zdravstvenim ustanovama, što je Pravobraniteljica problematizirala u Izvješću o radu za 2018., ove godine se u fokusu javnosti i struke pojavio problem nedostatka ginekoloških timova i preopterećenosti postojećeg sustava zdravstvene zaštite. I dalje je prisutan problem visokih i neujednačenih cijena legalno induciranog prekida trudnoće u javnim zdravstvenim ustanovama, te visok postotak zdravstvenih djelatnika koji su u prizivu savjesti, zbog čega sve ovlaštene zdravstvene ustanove nisu u mogućnosti pružati tu zdravstvenu uslugu. Novi zakon kojim se regulira pravo žene na slobodno odlučivanje o rađanju djece i prekidu trudnoće još uvijek nije donesen. Istovremeno, nastavljaju se kampanje usmjerene na retrogradaciju stečenih reproduktivnih prava žena.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.