Adriana Kuprešak rođena je u Vukovaru, odgojena u Sydneyju, živjela u Londonu i vratila se u Hrvatsku prije ravno 4 godine - i pravi je primjer toga da je dom tamo gdje je srce
"Preselila sam se u Hrvatsku iz Sydneyja otvorena srca i uma prije četiri godine. Znala sam da neće biti lako, ali odrasla sam u Sydneyju i provela 3 godine u Londonu, tako da nije bilo ništa na što ne bi bila spremna - pa i na malo 'domaćega mentaliteta'. Cijeli život sanjarim o građenju života u Hrvatskoj. Iako sam mislila da će biti jednostavnije nego je ispalo, hrvatska se birokracija pokazala kao najteža od svih država u kojima sam ikad živjela. Prepreke s kojima sam se kao pripadnica hrvatske dijaspore morala suočiti bile su najčešće neopravdane i oduzimale su previše vremena, testirajući moju strpljivost i razumnost. No, ja sam rođena u Vukovaru i preselila se u Australiju prije rata, a ipak uvijek sam se osjećala kao Hrvatica te sam se tako identificirala od rane dobi.
Ono što Hrvati u Hrvatskoj ne razumiju je da u državama poput Australije mi nemamo pripadnost, mi smo "wogs", odnosno ljudim europskog podrijetla. Ti nisi Australac, već si samo prilagođen australskom načinu života. Onda se vratiš u svoju državu kao ponosan Hrvat, gdje te pak tretiraju kao totalnog outsidera, kao da uopće ni nisi Hrvat. Ono što sam shvatila u proteklih godinu i pol dana je da hrvatska dijaspora ima izražen problem asimiliranja u društvo što je komično jer kada se preseliš u Australiju, hrvatska zajednica će ti pomoći zaista na bilo koji način.
Love&Sex
Blogerica sam posljednjih 10 godina, što je počelo kada sam se sa 21 godinom preselila u London i blog sam otvorila kako bih vodila svojevrstan dnevnik. U to vrijeme bloganje nije bilo ni približno jaka platforma kao i danas, ali to je bila era Chiare, Susie Bubble i Bryan Boya. Nitko nije mogao predvidjeti u to što će se pretvoriti. U svojim srednjim 20-ima bila sam modni stilist zvijezda i blog sam održavala kao platformu za fanove ljudi s kojima sam radila kako bi mogli vidjeti gdje što kupujem. Radila sam puno i predano, svaki dan - "slobodan dan" je bio strani pojam. Uz održavanje posla u modnoj prodaji, bila sam i freelance stilist, visual merchendiser i asistent australskoj top produkciji i kao event coordinator "Colleen Cuneo". Obožavala sam život u Sydneyju dok nisam shvatila da me više ne može ispuniti. Istina, imala sam zbilja impresivne plaće, ali sam se osjećala izgubljeno i prazno iznutra. Kako nisam netko tko može živjeti u muci, spakirala sam torbe i doslovno izmigoljila iz Sydneyja. Obitelj je smatrala da sam poludjela jer sam imala fantastične poslovne prilike u Australiji, ali što to sve uopće znači ako se ne možeš prisiliti ni da se ustaneš ujutro iz kreveta? Odlučila sam i rebrendirati blog u moje iskustvo putovanja izvan države. Htjela sam da bude transparentan i osoban koliko može, da prikazuje realističnu stranu putovanja i poteškoća koje imaš na putu.
Smatram da su moje najveće osobne pobjede krenule selidbom u Zagreb, na što me uvjerila moja sestrična Iva pod izlikom da će ovaj grad biti "dobar prema meni". Preseljenje u Hrvatsku imalo je svoje izazove, prvenstveno zbog jezika. Upoznala sam mnoge prekrasne ljude koji su htjeli vježbati engleski pričajući sa mnom, što je super i olakšalo mi je komunkaciju, ali me i stavilo korak bliže da naučim hrvatski ispravno.
Imajući na umu veliko iskustvo u modi, produkciji i eventima u Sydneyju, mislila sam da će biti lakše pronaći posao i smjestiti se u društvo. Većina ljudi je samo pogledala moj CV i zaključila kako imam previše iskustva, dok su drugi pretpostavljali i da želim zaista veliku plaću. To, doduše, nisam htjela, već samo posao zbog kojega ću se svaki dan buditi sa svrhom, dok ću pritom raditi i na blogu. Srećom, imala sam nekoliko zgodnih suradnji prošle godine s Hrvatskom turističkom zajednicom koja su mi otvorila vrata zahvaljujući kojima radim i danas.
Mnogi ljudi gledaju moje društvene mreže i misle da je život jednostavan i savršen, ali to je daleko od istine. Izmakla sam se iz zapadnjačkog života kako bih se rješila demona vezanih uz alkoholizam, depresiju i traumu vezanu za nasilnu vezu koja se dogodila u kasnim tinejdžerskim danima, a teret nje sam počela osjećati krajem 20-ih... Provodila sam puno vremena plačući i probajući shvatiti svoju bol kako me više ne bi mogla povrijediti. Bez zadrške mogu reći da mi je preseljenje u Hrvatsku spasilo život. Unatoč svemu što sam napisala na početku ovog teksta, ovo je jedino mjesto gdje se osjećam kao kod kuće i imam mir u srcu. Uz to, osjećam se i sigurno. Mogu šetati ulicom bez da se 'nalukavam' iza ramena, a to je luksuz koji u Sydneyju nisam imala. Također, ne smiješ samo odložiti mobitel na stol dok piješ kavu u Sydneyju ili je uopće piti sjedečki nekoliko sati i u njoj uživati, sve je u pokretu. Još jedna stvar koja mi je vrlo interesantna u Hrvatskoj je cijela ideja oko pojma 'trend komada'. Urnebesno mi je kako neki portal može objaviti da je neki komad trend i on će se instantno naći na svim popularnim Instagram profilima u državi. U Australiji je uvriježeno pravilo "ako ga svi imaju, ja ga ne želim". Stil je više individualna stvar i nikoga nije briga što je trendi u Zari.
Moj život je čisti primjer rizika i dobitka. Cijeli život sam imala osjećaj da će mi život početi onoga trenutka kad se vratim u Hrvatsku i to se zbilja i dogodilo. U Hrvatskoj sam pronašla ljubav prema samoj sebi, a pronašla sam i pravu ljubav i muškarca svojih snova. Zaručnika sam upoznala na Tinderu, aplikaciji s kojom sam imala "love-hate" odnos. Prijateljice su mi rekle da tretiram svoj ljubavni život kao i svoju karijeru - da nikad ne odustanem. Prihvatila sam taj savjet i sa 30 se prvi put u životu i zaljubila!
Svi smo mi samo jedan let, skretanje ili "swipe" od trenutka koji će nam promijeniti život zauvijek. Danas je moja najveća strast pokazivanje svoje države na blogu i društvenim mrežama, a pritom za to dobivam i plaću. Kako se pobogu mogu uopće žaliti o ovoj državi kada mi je dala sve što sam ikada htjela?!
Love&Sex
Vidim toliko slučajeva odlaska iz Hrvatske bez ikakve želje za povratkom, jer trava može biti zelenija van naših granica. Jedino što na to mogu reći je da ih pustimo da idu i zanemarimo njihov govor mržnje. Hrvatska treba ljubav i više ljudi koji vole i žele biti ovdje te one koji iskreno žele svojim radom pretvoriti je u još ljepše mjesto za život. Sanjam, ali i radim na tome da stvorim Hrvatsku koju moja djeca neće htjeti napustiti da bi preživjela. A sretno mogu i zaključiti kako se puno hrvatske dijaspore vraća upravo s istom idejom.
Pričamo li o usporedbi života, on je neupitno skuplji u Sydneyju. Koktel košta oko 20-30 dolara, taksi vožnja u trajanju od 15 minuta je preko 20 dolara, dobar ručak u prosječnom restoranu je oko 40-60 dolara, dok su režije oko 300 dolara. Prije nego sam se preselila u Hrvatsku živjela sam u kvartu Wolloomooloo, nedaleko od luke i dijelila sam stan s dvoje cimera te plaćala stanarinu oko 1500 dolara - i na to dodatno režije. U Australiji je standard života puno viši, no smatram da je kvaliteta života neuspredivo viša ovdje. Najpovoljnija stvar u odnosu na Hrvatsku su Uggsice! I btw. njih svi nose po kući u Australiji, nitko ne bi ni mrtav prošetao ih po ulici - to je kao modni zločin.
U Hrvatskoj sam pronašla mjesta kojima se rado vraćam. Caffe Bar Finjak je najbolje mjesto za popiti kavu jer se nalazi u centru, ali malo van gradske buke i ima prekrasnu, unikatnu atmosferu. Tamo se skuplja dobra grupica probranih lokalaca i turista koji su itekako dobro proučila grad. U Zagrebu nisam pronašla neku sreću u izlascima - možda i zato što sam sada u 30-ima pa preferiram dobar restoran pred klubom, no hrvatski noćni život je malo dosadan i jednoličan. Za shopping bih preporučila dućane Doll22 i Clan Store jer, ironično, imaju mnoge australske brendove u kojima sam odrastala. Ako želim nešto dobro pojesti na brzinu, uvijek završim u Good Foodu ili 50 A Burger and Champagneu, ali u globalu najbolji specijaliteti su bilo što iz jadranskoga mora! Moj najdraži restoran je i najbolji hrvatski restoran, Pelegrini u Šibeniku, gdje sam se prekrasno provela za rođendan i definitivno zaslužuju Michelinovu zvjezdicu. S druge strane, moram preporučit i Takenoko, malo je skup za domaći standard, ali ako si ga možeš priuštiti totalno se isplati jer je ovo najbolja japanska kuhinja u Hrvatskoj. Pritom, moram reći da obožavam što oba restorana kuhaju isključivo s lokalnim proizvodima... Ako pričamo o gradu, svi bi morali posjetiti Gradec i pogledati Zagreb s visine, posebice katedralu, moju najdražu znamenitost u gradu koja je pritom i idealna za Instagram fotku. Advent je pak, definitivno, najbolji kulturni događaj u gradu. Obožavam taj period godine u Zagrebu! I za kraj, svi bi morali barem jednom posjetiti Rovinj - kakav je to prekrasan pitoreskni grad!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
karlo50
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.