Life&style

Poduzetnica u mirovini? Štaaa?

  • Poduzetnici možda misle da će raditi do kraja života, ali što ako se, iz bilo kojeg razloga, ipak nađu u mirovini?
  • I što ako su i uplaćivali samo zakonski tzv. direktorski minimalac i nema drugih opcija prihoda?
  • Kristina Ercegović ima rješenje

Kakva mirovina, ja ću raditi dok ne umrem. Poduzetnica sam više od 22 godine, a zadnjih petnaestak, uz razne vlastite poslove pa i portal o novcu te pisanje knjiga, savjetujem male poduzetnike o tome kako pokrenuti i voditi vlastiti biznis.

Kad pitam male poduzetnike jesu li kreirali i pasivne prihode te se pobrinuli za svoju mirovinu, uglavnom dobijem odgovor koji sam i sama dugo drugima davala. Ma kakva mirovina, ja ću raditi dok sam živa, dok ne umrem... Poduzetnici u svojoj glavi uvijek imaju taj aktivan stav poduzimanja akcije, rješavanja problema, ja sve mogu sam, sve mogu sama... I to je super.

No, mirovina i prestanak rada za njih jednaki su smrti. Kraj. Nema ništa dalje. Pa često i ne žele o tome razmišljati. Ipak, poduzetnički način života i rada zna biti jako iscrpljujući. Burnouti su već postali nešto poput medalja koje se putem skupljaju. Što ako se dogodi da dođe taj trenutak možda samo formalne, a možda i prave mirovine, a mi kao poduzetnici ne možemo više (toliko) raditi? Većina poduzetnika misli da se to njima ne može i neće dogoditi pa zatvaraju oči pred ovom temom.

Sva jaja u istoj košari

Bez obzira na to jesmo li sami svoji gazde ili ipak nije tako, nekako nam je već svima postalo jasno da od mirovine, nažalost, nećemo moći živjeti. Ako smo si kao poduzetnici uplaćivali samo zakonski tzv. direktorski minimalac i nemamo drugih opcija prihoda u mirovini, bojim se da nas čeka “kopanje i skupljanje plastičnih boca po kontejnerima”. Da odmah razbijemo još jednu zabludu zbog koje nerado mislimo o mirovini: „Ma tada ćemo trošiti puno manje“.

 | Autor: Privatna arhiva Privatna arhiva Kristina Ercegović

Ne, nećemo u mirovini manje trošiti, trošit ćemo na drukčije stvari, proizvode i usluge, no možda čak i više. Zdravlje, unuci... čeka nas drukčiji, nikako jeftiniji život. I, još jedna bitna stvar – mnogi poduzetnici rade pogrešku (a pritom i ne misle da je to pogreška) i ulažu sva jaja u istu košaru – odnosno u sebe i svoj biznis. Lijepo je i dobro toliko vjerovati u sebe, i ja bih se uvijek kladila na sebe, no kad pogledamo statistiku propadanja vlastitih biznisa, možda je ipak vrijeme da ponovno razmislimo.

Inače, vezano uz rizičnost ulaganja u vlastiti posao i u druge opcije, uvijek se sjetim jedne večere koju sam za desetak poduzetnica organizirala s jednom osobom koja se bavi financijskim savjetovanjem. Ona nam je rekla da je vlastiti biznis najrizičniji i predstavila nam je niz opcija za ulaganje koje nam stoje na raspolaganju. Sjećam se naših izraza lica u čudu: kako to ona misli, pa uložiti u vlastiti posao je najmanje rizično jer tu imamo “najviše kontrole”. Ovo je samo još jedan podsjetnik da je u životu mnogo toga stvar percepcije – iz kojeg kuta gledamo na stvari.

Kako do sigurnosti? 

Osim u vlastite biznise, poduzetnici najčešće ulažu u nekretnine, a tek onda u druge štedno-investicijske proizvode. Naravno, ovisno o tome koji cilj žele postići, na koji rok ulažu, koliko im je sredstava na raspolaganju i tko su oni, koje su im vrijednosti, koliko su skloni riziku.

Da se vratimo na mirovinu, ulaganje i opcije koje su nam kao poduzetnicima na raspolaganju osim vlastitih biznisa, nekretnina i drugih izvora pasivnih prihoda.  Od ulaganja u tzv. treći stup nećete se puno, brzo i preko noći obogatiti, taj proizvod ne služi tome. Ali uz dodatnu štednju za mirovinu možemo biti mirniji jer već s navršenih 55 godina života možemo početi koristiti svoju štednju pa čak uzeti i 30 posto sredstava u gotovini. A što kažete na poreznu olakšicu? Naime, dobrovoljna mirovinska štednja donosi poreznu olakšicu za uplate do 67 eura mjesečno ili 804 eura godišnje po  zaposleniku! Predstavlja porezno priznati rashod i umanjuje  osnovicu poreza na dobit.

U usporedbi s povećanjem neto plaće za isti iznos, dobrovoljna mirovinska štednja predstavlja upola niži izdatak! Zato uplatite za sebe jer ste i vi taj radnik u svojoj firmi (neoporezivo vam je), uplatite za zaposlenike jer je to jedan od načina stimulacije zaposlenika.  I, ponavljam, neoporezivo je. A neoporeziva davanja kao poduzetnici posebno volimo, zar ne?

Na jednom panelu čula sam da dobrovoljna mirovinska štednja nije predmet bračne stečevine, ali je predmet nasljeđivanja (znači taj novac ne dijelimo s bivšim mužem, a naša ga djeca, ako ga mi ne potrošimo ili to ne doživimo, mogu naslijediti) i to me ugodno iznenadilo. S obzirom na stopu razvoda i financijskog nasilja, vjerujem da je ovo podatak koji može biti dodatan poticaj ženama da se odluče za treći stup.

Bilo kako bilo, život ide. Iako se ogroman novac u svijetu troši na usluge zaustavljanja procesa starenja u želji da izgledamo vječno mladi, ostarjeti je privilegij. Ako nam život da tu povlasticu, pobrinimo se da živimo taj dio života na način dostojan življenja.

A to ćemo najbolje učiniti upravo ulaganjem u vlastitu mirovinu. Možda je 3. stup danas i vaš odličan prvi korak.

Sadržaj je dio „Financijske pismenosti“ Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO). Više se informirajte se na www.mirovinskifondovi.hr

 | Autor:

Photo: Unsplash, privatna arhiva

Komentari 0