- Zvuči kao scenarij iz filma strave I užasa: biljka toliko snažna da može probiti asfalt, uništiti betonske zidove i temelje kuća, a sama njezina prisutnost u dvorištu može srušiti vrijednost nekretnine za petinu
- Ne radi se o fikciji, nego o jednoj od najinvazivnijih biljnih vrsta na svijetu, koja tiho, ali uporno osvaja i dijelove Hrvatske
- Otkrit ćemo ti sve što treba znati o 'najgoroj biljki na svijetu'
Podrijetlom iz istočne Azije, gdje su je u vulkanskim krajolicima pod kontrolom držali prirodni neprijatelji, u Europu je stigla u 19. stoljeću kao egzotična ukrasna biljka - japanski dvornik (Reynoutria japonica). Cijenjena zbog brzog rasta i velikih, srcolikih listova, sadila se u parkovima i vrtovima. Međutim, bez prirodnih predatora i s iznimnom sposobnošću prilagodbe, otela se kontroli. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1991. godine, također kao dekorativna vrsta, ali ubrzo je zbog svoje agresivnosti počela završavati na divljim deponijima i uz prometnice, odakle je započela svoj nezaustavljivi pohod.
Što je zapravo japanski dvornik i zašto je tolika prijetnja?
Na prvi pogled, japanski dvornik sa svojim šupljim, člankovitim stabljikama koje mogu narasti i do tri metra u visinu podsjeća na bambus. Međutim, njegova prava snaga krije se ispod zemlje. Biljka stvara gustu i razgranatu mrežu podzemnih stabljika, takozvanih rizoma, koji predstavljaju srce problema. Ti rizomi mogu se širiti do sedam metara u širinu i tri metra u dubinu, a čak i najmanji odlomljeni komadić, ne veći od nokta, može izrasti u novu, potpunu biljku.
Upravo ta snaga rizoma čini ga destruktivnim. S lakoćom pronalaze i najmanje pukotine u betonu, asfaltu, odvodnim cijevima i temeljima zgrada. S vremenom, kako rastu, šire te pukotine i uzrokuju ozbiljna strukturalna oštećenja. Njegova agresivnost ne staje na infrastrukturi. Na površini stvara guste, gotovo neprobojne sklopove koji zasjenjuju sve oko sebe, gušeći autohtone biljne vrste i drastično smanjujući biološku raznolikost. Biljkama ispod sebe oduzima svjetlost, vodu i hranjive tvari, stvarajući pravu biološku pustinju.
Foto: Profimedia
U Britaniji ruši vrijednost nekretnina za petinu
Koliko je problem ozbiljan, najbolje pokazuje situacija u Velikoj Britaniji, gdje se japanski dvornik smatra nacionalnom pošasti. Prisutnost ove biljke na posjedu može smanjiti vrijednost nekretnine za čak dvadeset posto. Na prosječnoj cijeni kuće u Ujedinjenom Kraljevstvu, to znači financijski gubitak od gotovo 75.000 funti, odnosno više od 88.000 eura.
Banke i hipotekarne institucije postale su iznimno oprezne te često odbijaju odobriti kredite za kupnju nekretnina na čijim se parcelama nalazi japanski dvornik, sve dok vlasnik ne predoči profesionalni i višegodišnji plan uklanjanja s jamstvom. To prodaju takvih kuća čini gotovo nemogućom. Premda u Hrvatskoj situacija još nije dosegla te razmjere, s obzirom na brzinu širenja ove invazivne vrste, neki stručnjaci upozoravaju da moramo biti oprezni ili bismo se i mi mogli suočiti sa sličnim problemima.
Foto: Profimedia
Borba s dvornikom: maraton, a ne sprint
Uklanjanje japanskog dvornika izuzetno je težak, dugotrajan i često frustrirajući proces. Obično košenje ili čupanje nadzemnih dijelova biljke ne samo da nije dovoljno, nego može i pogoršati situaciju. Biljka će iz preostalih rizoma u tlu potjerati nove, još jače izdanke, a svaki odrezani dio stabljike koji dođe u kontakt s vlažnim tlom može se ukorijeniti i stvoriti novu koloniju.
Učinkovite metode suzbijanja
Najuspješniji pristup suzbijanju gotovo uvijek podrazumijeva kombinaciju više metoda i, ono najvažnije, upornost koja se mjeri u godinama, a ne mjesecima.
Mehaničko uklanjanje u kombinaciji s herbicidima
Sama košnja nije rješenje, ali može biti koristan prvi korak. Stručnjaci preporučuju košnju biljke u lipnju, nakon čega treba pričekati najmanje osam tjedana da biljka ponovno izraste. Mladi izdanci, visoki otprilike metar do metar i pol, tada su idealni za tretiranje herbicidom. Ključno je vrijeme primjene. Najučinkovitije je biljku tretirati u kasno ljeto ili ranu jesen. U to doba godine, biljka povlači šećere i hranjive tvari iz listova prema rizomima kako bi stvorila zalihe za zimu. Sustavni herbicid, poput onih na bazi glifosata, tada će zajedno s hranjivim tvarima biti povučen duboko u korijenski sustav, gdje će nanijeti najviše štete.
U primorskim područjima postizali su se dobri rezultati prskanjem listova dvornika morskom vodom. Dobro djelovanje ima I tretiranje vodenom parom i kipućom vodom.
Održivost i troškovi
Znanstvena studija provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu analizirala je različite metode suzbijanja, uključujući iskopavanje, prekrivanje i primjenu raznih herbicida. Rezultati su pokazali da su najjednostavnije metode ujedno i najučinkovitije te najodrživije. Tretiranje lišća glifosatom pokazalo se kao opcija s najmanjim negativnim utjecajem na okoliš i najnižim ukupnim troškovima. Fizičke metode poput iskopavanja bagerom ili prekrivanja debelim folijama ne samo da su bile skuplje i energetski intenzivnije, nego su nosile i rizik od daljnjeg širenja biljke zbog slučajnog rasipanja komadića rizoma. Stoga borba protiv dvornika zahtijeva preciznost i strpljenje, jer se potpuni uspjeh rijetko postiže nakon samo jedne sezone.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.