Živi li još riječni duh Nyami Nyami, što napraviti ako se na raftingu susretnete s krokodilom i još puno toga ispričala nam je Vanja kelemen
Kada sam imala 11 godina, moj otac, jedan od začetnika pustolovnog turizma u Hrvatskoj, s hrvatskom je ekipom otišao u Afriku na svjetski kup u raftingu na rijeci Zambezi. Vratio se pun priča o veličanstvenim Viktorijinim slapovima, moćnom Zambeziju i njegovu osvetoljubivom riječnom duhu Nyami Nyamiju. Tada sam prvi put poželjela otići tamo, počinje Vanja Kelemen. Diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost, no završila u sferi pustolovnog turizma, i to trenutačno u agenciji Huck Finn Adventure Travel koja se bavi pustolovnim turizmom (rafting, kajak, bicikliranje, jedrenje, trekking i slično) u Hrvatskoj. - Desetak godina poslije, zaboravivši na očeve priče, poznanik mi je poklonio autobiografiju Alexandre Fuller.
Rođena u britanskoj obitelji, roditelji su joj bili farmeri koji su se početkom sedamdesetih godina, tijekom žestokoga građanskog rata, preselili u Afriku, u tadašnju Rodeziju (danas Zimbabve). Autorica u knjizi isprepliće priče iz svakodnevnog obiteljskog života na farmi s dječjim poimanjem rata usred kojeg se nalaze i u kojem pokušavaju zadržati život kakav poznaju, no s toliko ljubavi i čežnje piše o Africi da sam, pročitavši je, čvrsto odlučila da je jednog dana moram posjetiti - govori Vanja i dodaje kako svakih nekoliko godina počnu kolati priče o gradnji nove brane na rijeci Zambezi. Ta gradnja, do koje bi za tri-četiri godine moglo doći, značila bi poplavljivanje područja rijeke Zambezi nakon Viktorijinih slapova, objašnjava i ističe kako bi uz ekološke i socijalne posljedice to značilo i kraj brojnih sportskih aktivnosti. - Zambezi slovi kao jedna od najboljih rijeka za rafting na cijelom svijetu i kad se lani pružila prilika da je konačno prođem, odluka je pala - priča Vanja. Glavno pitanje pri planiranju putovanja bilo je Zam ili Zim - Zambija ili Zimbabve, odnosno gdje se bazirati. Suha sezona traje od svibnja do studenog, a najbolje vrijeme za rafting je između lipnja i siječnja kad je vodostaj niži i rafting bolji. Još jedna od prednosti suhe sezone jest ta što su zbog manje vode Viktorijini slapovi vidljivi s obale, no morate ih razgledati iz Zimbabvea jer su sa zambijske strane gotovo suhi. Izvorno ime slapova na lokalnom jeziku tonga je Mosi-Oa-Tunya: dim koji tutnji. Kad je voda visoka, zvuk vodopada se čuje izvan granica parka, a kapljice smanjuju vidljivost. No čak i kad je voda niska, postoje dijelovi parka u kojima će vas vodena prašina smočiti do kože. S druge strane, upravo zahvaljujući njoj, za punog Mjeseca na Viktorijinim slapovima možete vidjeti rijetku mjesečevu dugu, nastavlja Vanja i dodaje da je Zimbabve puno skuplji od Zambije, s kojom dijeli granicu i Viktorijine slapove. Noćenje za dvije osobe u jeftinom smještaju s obje strane granice je između 40 i 50 dolara, ali hrana, suveniri i odjeća su u Zimbabveu puno skuplji, ističe.
“Izleti, nažalost, ni s jedne strane nisu jeftini i ne može se proći ispod 100-150 dolara na dan. U ovom području ima puno nacionalnih parkova, a ulaznice su između 10 i 30 dolara”, priča. Kako je Vanjina glavna motivacija za put bio rafting na rijeci Zambezi, koja slovi kao jedna od najboljih na svijetu za ovaj sport, pokušala je riječima dočarati svu njezinu adrenalinsku čar.
- Zambezi je do Viktorijinih slapova pitoma rijeka široka više od 1700 m, no nakon njih ta masa vode pada u kanjon širok u prosjeku 70 m. Stoga ne čudi da na dionici koja se prolazi samo na poludnevnom izletu od dvadeset brzaca (slapova) njih pet je klasa pet (najzahtjevniji prema ljestvici na kojoj se slapovi gradiraju od jedan do pet). Jedan od njih, Commercial Suicide, čak je šestica te se zaobilazi. Primamljiv je i gosti ponekad pitaju mogu li ga proći, ali vodiči znaju da bi izgubili posao da spuste turiste niz taj slap. I ostali brzaci imaju intrigantna imena poput Stairway to Heaven, Devil’s Toilet Bowl, The Terminator, Judgement Day ili Oblivion. Ovo nije rijeka niz koju lagano veslate i divite se okolini, u našoj skupini nije bilo rafta iz kojeg bar netko nije ispao ili se čitav čamac prevrnuo. A kad plivajući prolazite kroz brzac klase pet, nije vam svejedno, pogotovo ako ste dan prije bili na gornjem dijelu prije Viktorijinih slapova gdje je rijeka široka i mirna, a na obalama se sunčaju krokodili. U uputama prije izleta vodič upozorava: ako ispadnete iz čamca, ne plivajte u kontratok (prema obali) jer tamo se zadržavaju krokodili. Ako vam se koji i približi, samo ga lupite po nosu. Na pitanje koliko su veliki ti krokodili, odgovara da oni stalno padaju s Viktorijinih slapova, ali samo najmanji imaju dovoljno mekane kosti da prežive pad. Na dionici rijeke na kojoj raftamo se zadržavaju maksimalno šest mjeseci sve dok ne počinu kiše te volumen rijeke naraste i ispere ih dalje prema jezeru Kariba - priča.
Meso krokodila (navodno jako fino) može se uz meso impale i bradavičaste svinje i probati ako imate nepce za neobičnije namirnice. Iako tijekom njezina puta nije bila sezona manga, njegovo drveće je posvuda, kao i znakovi “čuvaj se padajućih manga”, dodaje Vanja opčinjena afričkim legendama, osobito riječnim duhom Zambezija.
- Prema lokalnoj legendi, pleme Tonga živjelo je u dolini Zambezija u kojoj je riječni duh Nyami Nyami donosio vodu za navodnjavanje, ribu te ih štitio od poplava. No kad su donijeli projekt gradnje brane Kariba i gradnja počela 1956., tisuće ljudi morale su se preseliti kako bi to područje mogle pretvoriti u jezero. Pleme se nevoljko preselilo, uvjereno da zaštitnik nikad neće dopustiti da brana bude sagrađena. Kad je iduće godine brana bila pred završetkom, Zambezi je pogodila najveća poplava u prethodnih stotinu godina koja je uništila dio brane, opreme te odnijela mnogo života. Nekoliko tijela nije pronađeno i nakon potrage su se voditelji projekta obratili plemenu Tonga za pomoć. Starješine su objasnile da je Nyami Nyami izazvao poplavu te da mu treba prinijeti žrtvu kako bi se umirio. Isprva nisu shvaćeni obziljno, ali kako su obitelji poginulih stizale po tijela, vođe potrage su ipak odlučili poslušati i prinijeli tele kao žrvu riječnom duhu. Idućeg jutra teleta nije bilo, a na njegovu mjestu su se pojavila tijela nestalih. Nakon nesreće izvođači radova su iznova proučili tok rijeke i zaključili da se takva poplava ne može ponoviti. No već iduća kišna sezona je donijela još gore poplave koje su ponovo uništile branu. Kariba je konačno dovršena 1960. Pleme i dalje živi na području u koje su se preselili, vjerujući da je brana razdvojila Nyami Nyamija od njegove žene te da česta podrhtavanja koja se osjećaju uzrokuje riječni duh koji pokušava prijeći na drugu stranu. Vjeruju da će jednog dana uništiti branu te da će se pleme vratiti na svoju zemlju uz obalu rijeke - priča Vanja, koja je afričku pustolovinu nastavila u Zambiji. A o njoj će nam sve ispričati u nekom od idućih brojeva.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.