- Za razliku od serija koje su izlazile početkom 2000-ih i zbog kojih je televizija dobila ozbiljniji status, naše današnje gledalačke navike potpuno su drugačije - gotovo redovito skrolamo dok nešto gledamo
- Baš zato se sve više šuška o tome kako Netflix namjerno inzistira na pojednostavljivanju sadržaja kako bi oni bili prilagođeni usputnom gledanju
- Bila to istina ili ne, pitanje koje ostaje je kako pronaći ravnotežu između sadržaja koji su prilagođeni usputnom gledanju i sadržaja koji zahtijevaju našu potpunu koncentraciju
Ajmo iskreno: koliko se zapravo bilo tko od nas pozorno posvećuje gledanju televizije? Ako si se ikada usred gledanja serije ili filma na Netflixu našla kako istovremeno skrolaš po Instagramu, Facebooku ili TikToku, možda ćeš se iznenaditi kada čuješ da Netflix ne samo da je svjestan ovakvih gledalačkih navika, već ih dapače na neki način i podržava.
Nedavno se o ovom svojevrsnom fenomenu i rastućem trendu govorilo zahvaljujući sjajnom članku Willa Tavlina u časopisu 'n+1', koji je podsjetio na Netflixov specifični mikrožanr poznat kao 'neobavezno gledanje' i koji se odnosi na emisije i filmove koji su osmišljeni upravo kako bi ih gledatelji mogli pratiti dok rade nešto drugo, a jedan odlomak iz tog članka posebno je uzburkao javnost. Naime, Tavlin je naveo da Netflix sugerira scenaristima kako bi likovi u njihovim pričama jasno trebali 'izgovoriti što rade' kako bi gledatelji koji sadržaj možda prate samo usputno mogli razumjeti radnju bez većeg napora.
Foto: Netflix
Ovakav pristup, očekivano, ponekad rezultira dijalozima koji ne zvuče uvjerljivo kao prava konverzacija, a odličan primjer je razgovor između likova u filmu 'Irish Wish' s Lindsay Lohan. “Proveli smo dan zajedno”, kaže Lindsay svom filmskom partneru Jamesu. ”Priznajem da je to bio prekrasan dan ispunjen dramatičnim prizorima i romantičnom kišom, ali to ti ne daje pravo da preispituješ moje životne odluke. Sutra se udajem za Paula Kennedyja.” James joj na to odgovara: “Dobro. Ovo će biti zadnji put da me vidiš, jer nakon što ovaj posao završi, idem u Boliviju fotografirati ugroženog guštera.”
Pitanje koje se nameće jest je li uopće loše prilagoditi sadržaj publici koja preferira ležerniji i manje zahtjevan pristup gledanju, ili je možda elitistički vjerovati da televizija mora u svakom trenutku zahtijevati našu punu pozornost?
Nije tajna da Netflix voli ugađati gledateljima koji biraju sadržaje koji ne zahtjevaju njihovu punu pažnju. Iako platforma stvara i nagrađivane naslove poput serije 'Baby Reindeer' koja je nedavno osvojila Zlatni globus, omiljena streaming platforma poznata je po zahtjevima od tvoraca sadržaja da se potrude da njihovi projekti ne budu 'prezahtjevni za drugi ekran'. Drugim riječima, ako je primarni ekran gledatelja njihov telefon, Netflix želi da serija na televizoru bude dovoljno 'prijateljska' da ne potakne publiku da je potpuno isključi, a iza toga stoji pragmatičan cilj: Netflixu je u interesu da zadrži pažnju gledatelja što je dulje moguće.
S druge strane, tvrdnje da platforma sustavno 'poglupljuje' vlastiti sadržaj izazivaju podijeljena mišljenja. Neki scenaristi koji rade za Netflix, poput Dannyja Brocklehursta, tvrde da nikada nisu dobili naputke da pojednostave radnju ili dijaloge za ležerno gledanje, no mnogi su svjesni da publika danas konzumira sadržaj na drugačiji način nego što je to činila prije. Scenarist James Hamilton, na primjer, je i sam priznao da je teško ignorirati utjecaj društvenih mreža na raspršenu pažnju gledatelja. “Lagali bismo sami sebi kad bismo rekli da ljudi ne multitaskaju dok gledaju TV. Ali nikada nisam osjetio da bilo koji izvršni direktor izravno potiče takav način gledanja”, zaključio je.
Inače, fenomen usputnog gledanja nije nov. Prije nego što je televizija ušla u svoju zlatnu eru početkom 2000-ih, dijalozi u serijama bili su često namijenjeni jasnom razumijevanju, poput radijskih drama koje su prethodile televiziji, no s pojavom serija kao što su 'Obitelj Soprano', 'Momci s Madisona' ili 'Žica', televizija je dobila ozbiljniji status. Ove serije zahtijevale su od gledatelja punu pažnju, slično kao kod čitanja romana.
Foto: Instagram @hizkia_michael
Pitanje koje ostaje je kako pronaći ravnotežu između sadržaja koji su prilagođeni usputnom gledanju i sadržaja koji zahtijevaju našu potpunu koncentraciju. James Hamilton smatra da nije problem u sadržajima koji su ležernije prirode, već u tome da takvi nisu jedina opcija. 'Film ili serija u pozadini mogu pružiti ugodnu atmosferu, ali to ne znači da priče trebaju biti osmišljene za gledatelje kojima je TV samo zvučna kulisa”, dodao je.
Danny Brocklehurst ipak zadržava staromodni stav: “Televizija bi trebala biti iskustvo kojem se posvećujete, a ne nešto što se vrti u pozadini dok skrolate kroz društvene mreže.” Možda je odgovor u stvaranju sadržaja koji, kako Hamilton kaže, može nagraditi i povremenu i potpunu pažnju. “Publika uvijek cijeni priče ispričane s nijansama i pažnjom, čak i ako to ne priznaje.” Ako se nas pita, Netflixu bi cilj trebao biti da usputno gledanje pretvori u jednako kvalitetno iskustvo. Jer na kraju balade, nije stvar u multitaskingu, već u pričama koje vrijedi gledati – bilo usput, bilo s punom pažnjom.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.