Zhengzhou, glavni grad provincije Henan. Okolica grada je bila naseljena još u vrijeme neolitika, a grad se diči i titulom jednog od starih kraljevskih gradova. Danas je to brzorastući megalopolis u razvoju i glavno transportno čvorište u središnjoj Kini. Grad ima razvijenu industriju, a kao takav našao se i na listi jednog od 10 najzagađenijih gradova u Kini.
Ono po čemu je Zhengzou nama ostao u sjećanju je promet.
Upravo u Zhengzhou doživjeli smo najluđi promet na cijelom proputovanju kroz Kinu. Ceste su pretrpane vozilima ali nema one fluidnosti kao što je to bilo u drugim gradovima. Svi se guraju, ne puštaju jedni druge, a na cestama kao da ima više vozila. O kaotičnosti prometa možda najbolje govori činjenica da smo u 15 minuta bili svjedoci čak tri sudara, a u jednom od njih je automobil oduzeo prednost biciklistu i srušio ga. Srećom, sva tri sudara su prošla bez težih posljedica.
Podzemni život
S druge strane, ono što nas je fasciniralo u provinciji Henan nalazi se u okolici grada Sanmenxia. Riječ je o podzemnim nastambama u kojima, na naše veliko iznenađenje, ljudi i dan danas žive, te nam se na prvi pogled učinilo kao da tamo živi Snjeguljica i sedam patuljaka, a ne Kinezi.
Izrazito rahla zemlja, bila je pogodna za jednostavnu izgradnju podzemnih nastambi, a dobra toplinska izolacija pridonijela je izgradnji većeg broja takvih nastambi. Za vrijeme ljeta u unutrašnjosti podzemnih kuća je hladno, dok je za vrijeme zime, toplo. Zanimljivo je da su na taj način izgrađene ne samo podzemne nastambe, već i ograde, ulice, pa i čitava sela.
Gostoprimstvo i znatiželja Kineza
Nakon što smo napustili bajkovito područje Kine, ubrzo smo stigli u malo mjesto Panxicun. Stali smo kod jedne pečenjarnice kako bi pitali za struju za naše skutere. Vesela vlasnica nam rado ustupa malo struje. Nismo se ni okrenuli, a već se oko nas i naših skutera okupilo mnoštvo znatiželjnih Kineza.
Nakon čavrljanja na hrvatsko - kineskom jeziku uz mnogo smijeha, velikodušna vlasnica nas je pozvala da prenoćimo kod nje i na naše veliko čuđenje, ostavila nam je ključ od svoje prekrasne kuće te otišla dalje svojim poslom. Nevjerojatno. Inače, u malim mjestima u Kini je čest slučaj takvog okupljanja znatiželjnika, što ni ne čudi s obzirom da rijetko ili nikad stranci tamo ne zalaze.
U takvim mjestima život se odvija na ulici, a u središtu mjesta se nalazi “tržnica” na otvorenom, odmah uz cestu. Ljudi tu prodaju sve i svašta; odjeću, obuću, hranu, elektroniku… Cesta uz koju se ta “tržnica” nalazi je uglavnom puna ljudi i teško prohodna za motore, a da ne spominjemo automobile i veća vozila.
Sveta planina i hram Velikog Bude
Sutradan smo nastavili svoju pustolovinu prolazeći kroz još jedan kraljevski grad - Xi’an (Zapadni mir) poznat po glinenoj vojsci Terakota.
To je ujedno i posljednji kraljevski grad koji se našao na našoj ruti. Prolazeći kroz grad skočili smo nekoliko mjeseci unatrag te se prisjetili planinarenja na očaravajućoj planini Hua (Hua Shan) koja se nalazi u blizini Xi’an-a.
Inače, Hua Shan je jedna od pet svetih planina u Kini, poznata po najopasnijoj pješačko-planinarskoj stazi na svijetu. To je bilo ujedno i prvi puta u našim planinarskim iskustvima da smo naišli na veliku gužvu na planini.
Naime, čekali smo sat i pol u redu kako bi prešli najopasniji dio te zvanično najopasnije planinarske staze. Uzbuđenje, napetost i oduševljenje prirodnom ljepotom isprepletali su se poput zraka sunca zajedno sa uzburkanim povjetarcem na valovima kristalno čistog mora.
Dva dana kasnije, sasvim slučajno, vozeći se u planinskim dijelovima, pažnju nam je privuklo čudo koje je plod čovjekove sinergije sa prirodom. Riječ je o hramu Velikog Bude koji je izgrađen u stijeni. Izvana je sazidan, a unutrašnjost hrama se nalazi u samoj spilji.
Uplakana djevojka
Put nastavljamo dalje, no uskoro se pojavljuje problem: guma na jednom od skutera se opet probušila. I dok lagano uz guranje skutera i stajanje svakih pet minuta kako bi napumpali gumu napredujemo, najednom nailazi grupa motorista i započinje razgovor s Nadom. Zaustavljaju nas te slijedi kratki razgovor i obavezno slikanje.
U razgovoru saznajemo da idu u istom smjeru kao i mi (barem što se puta kroz Kinu tiče), s time što oni istoga dana planiraju prevaliti udaljenost koju i mi za šest dana. Pozdravljamo se, ali ne zauvijek, jer igrom slučaja dva tjedna kasnije ih ponovo susrećemo i to baš u pravom trenutku. No to je druga priča. Nakon još malo guranja i pumpanja gume nekoliko puta, nalazimo majstora koji krpa gumu, te nastavljamo normalnim tempom dalje.
Uskoro stižemo u Changwu gdje nam prilazi jedna djevojka koja nas vodi u obilazak grada. U ovom gradu kao i u ostalim gradovima i manjim mjestima diljem Kine primjećujemo djevojke i starije žene koje plešu na ulicama. To im je neka vrsta rekreacije i druženja. Uglavnom se okupe na nekom trgu u večernjim satima, puste glazbu i tamo plešu. Nakon dva sata druženja s djevojkom, pada mrak što je znak da krenemo dalje. Pozdravljamo se sa Kineskinjom koja nas teško pušta i kreće s nama biciklom do izlaza iz grada. Na naše veliko iznenađenje djevojka je briznula u plač, te smo se teška srca pozdravili s njom i krenuli dalje.
Ovdje pročitajte kako je započela cijela avantura!
E-bike advetures možete pratiti i na službenoj Facebook stranici.
U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.