Life&style

Napustio nas je Marko Babić: "Živite život živeći trenutak, ovaj sada, jedini koji znamo da imamo!"

  • Marko Babić u 32. je godini života izgubio bitku sa sarkomom koju je vodio posljednje dvije godine
  • Tijekom svojeg je putovanja, kako je borbu zvao, gotovo svakodnevno sve inspirirao svojom energijom i iskrenim, te s obzirom na bolest, možda čak i ludo pozitivnim stavovima
  • Od Marka smo se odlučili oprostiti podjećajući na neke od najvrjednijih lekcija koje je ostavio iza sebe

Ima tome sada već nekoliko tjedana. Žurila sam u poštu na Britanskom trgu ne bih li podigla paket, kada sam pred poštom srela Marka. Zapravo, možda je prikladnije reći vidjela nego srela, budući da Marka, nažalost, nikada nisam imala prilike upoznati. A voljela bih da jesam jer sam prateći njegovo putovanje na Instagramu stekla dojam da je rijetko inspirativna osoba.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by marko babic (@marko_babic_)

Iako ga nisam poznavala, znala sam iz njegovih objava da se sarkom vratio u njegov život, no unatoč novostima koje je podijelio sa svojim pratiteljima, djelovao mi je snažno, prpošno i neustrašivo. Osmijeh što je krasio njegovo lice dok je koračajući ulicom razgovarao s prijateljem odisao je dojmom da je jedan od onih koje nitko i ništa ne može pokolebati. Baš zato sam mu poželjela uputiti kakvu riječ ohrabrenja, čvrsto uvjerena kako je i ovoga puta samo pitanje dana kada će na njegovom Instagramu osvanuti nova objava da više nije bolestan. Sjetivši se da se ne poznajemo, utrčala sam u poštu, i dalje sigurna da ne postoji ni najmanja šansa da ishod bude ikakav drugačiji do onoga kojeg su njegova obitelj kao i svi oni koji su ga poznavali, bilo osobno ili kroz njegov rad, silno priželjkivali.  

Možda vas zanima Marko Babić je objavama o svojoj bolesti, s osmijehom na licu, inspiracija mnogima. Sad je sve pretočio u knjigu 'Putovanje zvano igra' Rubrika Life&style Life&style

Unatoč tome što posljednje objave nisu slutile na dobro, odbijala sam vjerovati da Marko i ovoga puta iz cijele priče neće išetati nasmijan, kao pobjednik, visoko uzdignute glave, a baš zbog tog dojma koji je na mene ostavio, s nevjericom sam čitala objavu što je jutros osvanula na njegovom Instagramu. Dok su mi se oči punile suzama, čitala sam molbu njegove obitelji da se Marka opiše kao arhitekta, autora bestsellera i stručnjaka za marketing, ali i kao osobu koja je kroz posljednje dvije godine pomogla mnogima koji su se susreli s dijagnozom. Uz to je, istaknuli su, bio najbolji otac, partner, sin, brat i prijatelj. "Volimo te zauvijek", stajalo je na kraju objave koja se, baš poput teških sivih oblaka što su se jutros nadvili nad nebom, nadvila nad moj feed, slomivši mi srce i podsjetivši me koliko je život krhak. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by marko babic (@marko_babic_)

Iako nisam poznavala Marka, iz svega onoga što je dijelio sa svojim pratiteljima ipak sam ponešto znala o njemu. Znala sam da je osoba koju, godinama unatoč, krasi ona djetinja nevinost i iskrenost. Da je netko tko je inspirirao i inspirirat će tisuće i tisuće ljudi, i netko od koga ćemo, i u godinama koje nam tek slijede, imati puno toga za naučiti. Iza sebe je ostavio obilje ljubavi i vrijednih lekcija i baš zato mi se nekako najprikladnije čini za kraj podijeliti nekolicinu njih. Ovo su njegovi odgovori na pitanje 'Što bi htio usaditi svojoj djeci?', a za koje bi, sigurna sam, odmah potpisao i da ih, onako usput, može usaditi cijelom svijetu: 

"Da sanjaju velike snove, ali sreću pronalaze u malim stvarima.

Da se trude uvijek imati cilj, ali znaju da je putovanje do njega važnije od njega samoga.

Da uvijek budu autentične i svoje, ali znaju da rastu ako se mijenjaju kroz vrijeme.

Da znaju da je ok griješiti, ali im srce u svemu što rade mora biti čisto.

Da znaju da mogu apsolutno sve, ali samo ako u to ulože cijele sebe.

Da vole druge ljude, ali da nikada ne zaborave voljeti sebe.

Da budu marljive, ali se nikada ne zaboravljaju zabavljati.

Da što više dana budu sretne, ali znaju da je njihova sreća njihova odgovornost.

Da se ničega ne boje, jer strahovi su tu samo da koče naše snove.

I na kraju bih im htio usaditi dio jedne divne rečenice (tehnički dvije rečenice al čudno će izgledat ak napišem dvije divne rečenice) koju mi je poslala divna osoba koja je prošla nešto slično ovome što ja sada prolazim: "Život jest trenutak. I da žive život živeći trenutak, ovaj sada, jedini koji znamo da imamo."

Zbogom, dječače!

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by marko babic (@marko_babic_)

 

Photo: Matija Habljak/Pixsell

Komentari 0