- Nakon više od 20 godina s mobitelom u ruci, bila sam uvjerena da me novi sustav nema čime zbuniti
- Onda sam prije nekoliko tjedana prvi put napustila Android i shvatila da moji prsti i novi mobitel imaju sasvim različite planove
- Privikavanje je uključivalo i odlazak u Apple Store, a razlog nije bio nešto čime bih se pohvalila...
- Pročitaj više: Jesam li jedina? U velikoj grupi prijateljica samo se ja nisam udala - i više nemaju vremena za mene
S 32 godine prvi put sam prešla na iPhone i Apple i osjećala se kao, otprilike osoba iz kamenog doba koja nikad prije nije imala mobitel. Da se vratimo u prošlost, mobitel imam od svoje desete godine, koristim ga, kao i svi, konstantno u svakodnevnom životu, stalno mi je u ruci i ne mogu bez njega zamisliti dan (grozno, znam, ali tako je, kako je). S obzirom da koristim mobitel tijekom velikog broja sati u danu, kada sam svoj android zamijenila prvim Appleom, očekivala sam nekoliko dana privikavanja: malo ću istražiti gdje se što nalazi, prebaciti fotografije i nastaviti sa životom. O, kako sam bila u krivu...
Foto:Unsplash
Do nedavne kupovine sam imala samo androide, mijenjali su se modeli, veličine ekrana i kvaliteta fotografija, ali uvijek sam otprilike znala što treba pritisnuti, kako negdje ući. Nisam razmišljala o tome kako zatvoriti nešto, gdje pronaći fotografiju ili kako namjestiti alarm, to su bile radnje koje su prsti odrađivali prirodno, dok sam ja razmišljala o nečem sasvim drugom. A onda sam promijenila mobitel... I shvatila kako je moje samopouzdanje u korištenju tehnologije zapravo jedan veliku balon od sapunice. Zasnovano na ponavljajućim radnjama i ideji da je sve tamo gdje sam navikla da je.
Male stvari na koje sam se morala prilagoditi
Prvi ozbiljniji nesporazum između mene i novog mobitela dogodio se s alarmom. Namjestila sam vrijeme, ali negdje sam nešto i isključila. Što točno? Odlično pitanje, ne znam ni dan danas, samo znam da sam zakasnila s buđenjem i cijeli dan nisam uspjela namjestiti alarm pa sam otišla u Apple Store i oni su mi sve posložili. Ni dan danas ne znam što je bio problem, ali sad je iza mene i alarm radi.
Foto:Unsplash
Druga stvar koju još očito nisam uskladila s novim uređajem jest način na koji ga držim dok razgovaram. Usred razgovora slučajno pritisnem tipku sa strane i prekinem poziv. Bez pozdrava, bez najave, ponekad u trenutku kada druga osoba očekuje moj odgovor. Nije problem u tome da ne znam gdje se tipka nalazi, problem je što moja ruka ima svoju ideju o tome kako se drži mobitel i tu ideju primjenjuje bez konzultacije sa mnom. Ja slušam sugovornika, prst nešto pritisne i razgovor je gotov. Dugo je trebalo da shvatim što radim. Sad držim prste dalje od kritičnog mjesta.
Sličan kompliciran odnos moj iPhone i ja imamo i kada je riječ o snimkama zaslona. Snimim jednu gotovo svaki put kad uzmem mobitel u ruku. Za tu funkciju mi, zanimljivo, nisu trebale nikakve upute! Spontano je redovito koristim, uglavnom protiv svoje volje. Dok za neke sasvim osnovne stvari moram stati i razmisliti, za screenshotove sam majstorica. Samo posegnem za mobitelom i već sam spremila ono što se na ekranu nalazi. Nadam se da ću uskoro prestati s tim...
Novi mobitel, stare navike
Ništa od ovoga ne znači da mislim da je Apple lošiji ili android bolji, samo sam godinama koristila jedan sustav i dala si vrlo malo vremena da upoznam drugi, a očekivala sam da ću se odmah jednako dobro snalaziti. Vjerujem da bi netko tko cijeli život koristi Apple imao svoju verziju iste priče nakon prelaska na android. Toliko toga radim po navici kada je korištenje mobitela u pitanju! Znam kamo pomaknuti prst, gdje tražiti određenu opciju i kako primiti uređaj, a da o tome uopće ne razmišljam.
Foto:Unsplash
Kad se taj poznati raspored promijenio, imala sam osjećaj da prvi put koristim mobitel, iako je preko 20 godina dio moje svakodnevice. Tako da ako ste se u posljednje vrijeme pronašli u istoj situaciji, bilo da prelazite na Apple ili android uređaj, vjerujte da niste sami. Ok je da ste zbog svega iznervirani, ljuti, na trenutke malodušni... I ne, niste toliko smotani, nesposobni, neinteligentni, kako se već osjećate - ja u tim trenucima sve od navedenog. Sve je samo stvar navike, kao i u mnogim drugim životnim trenutcima.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.