Mojih 10 bolnih faza (neuspješnog) odvikavanja od kave

Svakog ljeta uđem u neku glupu fazu gdje ću "postati najzdravija verzija sebe", a s obzirom na to da se od svih poroka jedino borim s ovisnošću o kavom, ova divna namirnica postaje mi neprijatelj broj jedan kojeg hitno treba srezati. Kava i ja volimo se dugih 15 godina, lijepo nam je zajedno, a ja ponekad od te silne ljubavi ne mogu zaspati do 1 ujutro i tresem se kao da sam na kokainu. Da, loše je, ali ne mogu si pomoći. Volim kavu!  

Već sam se četiri ili pet puta ranije probala "skinuti" s kave. Najčešće izdržim tri, četiri dana i odustajem. Moje tijelo i moj mozak toliko su istrenirani na kavu da sam bez nje potpuno beskorisna. Svatko tko je ikada pokušao prestati piti kavu zna kakva je to (baš kao i svaka druga ovisnost) noćna mora. I tako sam, sjedeći u agoniji tijekom svojeg posljednjeg pokušaja odvikavanja od kave shvatila da bi bilo dobro pokriti sve faze svog (neuspješnog) pothvata. Ako ju već ne mogu piti, barem mogu pisati o njoj. Pomoći će, zar ne? Ne?

Teror zvan JUTRO

Već unaprijed osjećaš intenzivan strah zbog spoznaje da ujutro moraš ustati i pokušati funkcionirati u svijetu bez kave. Kako ću voziti na posao? Kako ću gledati? Što da radim ujutro? Kako da ustanem? Možda nije pametno da ovo izgovorim na glas, ali ruku na srce, tijekom procesa odvikavanja, više puta sam ozbiljno razmišljala o tome da lažem da sam bolesna i ostanem u krevetu cijeli dan. Buđenje je agonija koja ne prestaje. Barem ne za mene. Nikada. 

Preispitivanje života i smrti

Recimo da je radni dan bez kave pun pitanja, pun preispitivanja, pun gledanja u prazno. Zašto si ja ovo radim? Što ovo meni treba? Koga ja lažem? Zašto ja imam ovaj posao? Zašto ja moram ustati? Što ovaj e-mail uopće znači? Što je život? Zašto sam ovdje? Zaista na niti jedno nemam odgovor. 

Ljubomora je bezkofeinsko čudovište.

Čovjek ne primjećuje kavu, sve dok mu se ne oduzme. Zašto svi moji kolege piju kavu? Zašto?! I zašto u zajedničkoj kuhinji postoji aparat za kavu? Zašto?! Moja ljubomora na njih i njihove šalice s kavama pokrenula je brojne neugodne razgovore. Ono kad si ne možeš pomoći pa zaljubljeno promatraš ljude koji piju kavu i skoro da joj možeš osjetiti okus u ustima...Rekla sam skoro. 

Glavobolja aka migrena

Bez pretjerivanja, ovo je razlog mojeg neuspjeha oko polovice trećeg dana bez kave. Luđačka glavobolja koja danima ne prestaje razlog je zašto odustajem. Ok, znam, "kofeinska glavobolja" ne može se usporediti s migrenom, ali tutnjava u glavi koja ne prestaje od jutra do sutra mi je nepodnošljiva. I ne mama, zeleni čaj ne pomaže!

Ne gledaj me, ne diraj me, ne obraćaj mi se.

Nema tog PMS-a u kojem se borim s takvom ljutnjom i bijesom kao kod odvikavanja od kave. Odjednom svi su glupi, svi postavljaju glupa pitanja, svi me nerviraju, ni bebe zlatnog retrivera više nisu slatke. Jesam spomenula bijes prema sebi? Koliko glup možeš bit da uopće dođeš na ovakvu ideju? 

Koncentracija, što je to?

Kad sam bez kave, bijeli zid je najzanimljivija stvar na svijetu jer bi doslovno satima mogla u njega gledati. Nesposobna sam za razgovor, zvučim kao gospođa iz "nisam školovala" videa, slažem rečenice na razini 6-ogodišnjaka. Okej, ljudi koji ne piju kavu su i službeno superjunaci i zbog svojih moći zaslužuju biti klonirani. Hvala!

Kad ću ja na wc?

Ajde, ajde, nećemo se praviti fini, svi kakamo. Osim mene, kad ne pijem kavu. Trenutno zamišljam svoja crijeva s velikim upitnikom iznad glave, jaaaako zbunjena i jaaaako željna kave. 

Kroničan umor

Do popodneva, osjećaš se doslovno iscijeđeno. Ne ono kao da nisi spavala danima, više kao tjednima - i krevet je jedino mjesto na svijetu koje ti se sviđa. Više puta sam razmišljala o tome da legnem ispod spola na poslu i samo malo zatvorim oči... Onako u stilu Georgea Costanze. S obzirom na to koliko sam beskorisna cijeli dan, čini mi se da nitko ne bi ni primijetio da me nema. 

Depresija

Kao i kod svakog prekida, fali ti tvoja bolja polovica i osjećaš bol i tugu zbog gubitka. Tvoja BFF. Tvoja radost. Tvoje sve. Pokušaj zamisliti to u kombinaciji s fizičkim nuspojavama "skidanja" s kave. Jedna riječ - depresija.

Prihvaćanje

Nije lako odreći se nečega što voliš, pogotovo kada je tvoje tijelo također zaljubljeno. Ali spoznaja da možeš živjeti bez nečega o čemu si ovisan odjednom te osnažuje... Sve dok ne osjetiš njezin zamamni miris, poludiš u trenutku, odustaneš i napraviš si kriglu kave za svaku sekundu koju ste provele odvojeno. Pa tako i tako uvijek na kraju dolazim do iste spoznaje: OVISNICA SAM.