Ne prestaju pristizati reakcije na 'balkanski #metoo pokret', a jedan od zapaženijih statusa iznijela je književnica Olja Runjić
Premda ističe zahvalnost zbog aktualizacije ove teme, ne libi se zapitati kako smo tako dugo bili sposobni šutjeti o nečem što je dio naše svakodnevice
Podučavane smo da je od ovakvih priča najbolje okrenuti glavu, no čini se kako je napokon došlo vrijeme kada šutnja prestaje biti zlato
"Konačno se zakotrljalo!", komentar je ovo koji se može učestalo pročitati ispod tekstova koji tematiziraju takozvani 'balkanski #metoo pokret'. Lavinu je pokrenulo priznanje mlade srpske glumice Milene Radulović, zakotrljale su je ispovijesti njezinih kolegica iznesene u Facebook grupi 'Nisam tražila', a sve je snažnijom čine svjedočanstva anonimnih žena različitih profesija, stupnjeva obrazovanja i materijalnih prilika. No hoće li ova lavina uspjeti sravniti uvriježene i ukorijenjeni sustav prešutnog ignoriranja problema spolnog uznemiravanja i zlostavljanja?
Isto pitanje zapitala se i književnica Olja Runjić, autorica hvaljenog romana 'Auf wiedersehen, Mustafa', u svom britkom statusu koji je podijelila na društvenim mrežama. Premda ističe kako je lavina koja se strovalila na naše društvo ono što nam je prijeko potrebno, pomalo žali zbog pažnje koju je dobio antijunak ove priče, srpski redatelj i scenarist Miroslav Mika Aleksić.
"U svemu tome ima nešto općeporezno, nešto sto nadilazi kontekst osobnog iskustva i stradanja. Poraz cjelokupnog društva. Jedan je monstruozni psihopat, poznat kao Arkanov pajdo i osobni režiser, koji je s kamerom na ramenu obigravao vukovarsko zgarište i ostala stratišta tog krvoloka, dobio ne priliku već izgleda i centralnu poziciju za odgoj i uzgoj novih generacija buduće umjetničke i kulturne elite. Jedan takav nakaradni mitoman koji se najuže družio, bančio i kumovao s najcrnjim talogom društva, s onim najgorim sto je ta sredina iznjedrila u 90-tim, bio proglašavan kulturnom institucijom, osobom od najvećeg ugleda i autoriteta", istaknula je u uvodnom dijelu svog očitovanja.
nakon javnog istupa fenomenalne, iznimno hrabre milene radulovic zakotrljala se lavina svjedocanstava, reakcija,...
U nastavku svog status Olja propituje kako je moguće da je unatoč postojećim dokazima spomenuta osoba uživala hvalu javnosti. "Ako je moguće da godinama postoje snimke njegove tzv. metode, koja je, u najmanju ruku sadistička, da te snimke budu emitirane na javnoj televiziji i da u tome nitko, ama bas nitko ni urednici, ni gledatelji ni roditelji ne vide ništa sporno?", samo je jedno od direktnih pitanja koje književnica upućuje nama pasivnim promatračima čija je šutnja govorila ipak znatno više od riječi.
Govorila je naša šutnja da je u redu ono što nije u redu, ono za što tehnički znamo kako zahtjeva strogu osudu, no protiv čega se nismo borili jer to jednostavno nije naš problem. Najčešće potpuno nesvjesni kako je to itekako naš problem i kako se ovakve situacije ne događaju nekome tamo tamo daleko.
"To prolazimo još od osnovne škole, sve smo to prošle, od nasrtaja i 'bezazlenih šlatanja' iz školskih klupa, od nastavnika tjelesnog za kojeg su svi znali da je seksualni prijestupnik, ali su o tome zbog ugleda škole šutjeli, do raznih ekshibicionista u dječjim parkovima, koji su uglavnom prolazili kao osebujan suvenir iz bogate riznice lokalnog folklora, preko lascivnih dobacivanja bauštelaca, kućnih prijatelja, sefova, profesora, nadređenih itd...", ističe Olja.
Književnica ujedno napominje kako smo sve mi odrasle s time, no odgajane smo da ne pokažemo zube već se vodimo onom kako je šutnja zlato. "Naučene smo da živimo s tim, da ih otfikarimo, da prešutimo, okrenemo glavu, progutamo knedlu, stisnemo zube ili u najboljem slučaju pošaljemo u pičku materinu, s tim smo odrastale", dodaje.
No, ovo ponašanje nije isključivo rezervirano za odgojne i obrazovne institucije ili radnu okolinu. Kaže se da sve počinje od obitelji, a u mnogim slučajevima seksualno uznemiravanje starta upravo na kućnom pragu. "'Konzervativni pristup' se ne propituje, štoviše, on se potiče, nagrađuje općim društvenim odobravanjem - nek se vazda zna tko je ćaća, a tko ćerka i di joj je misto. Na koljenima naših balkanskih tata-mata", poentira Olja. Ipak, nada da će lavina iščupati korijenje tvrdog patrijarhata u kojem su žene manje od makova zrna ovih je dana snažnija no ikad.
Povodom objavljivanja ovog teksta kontaktirali smo književnicu koja je tom prilikom još jednom istaknula kako pruža podršku Mileni Radulović i svim djevojčicama, djevojkama i ženama koje su doživjele bilo kakav oblik seksualnog nasilja.
Life&style
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.