Life&style 23. siječnja 2023.

Književna nagrada Fric dodijeljena Miljenku Jergoviću za zbirku priča "Trojica za Kartal"

Luka Stanzl/Pixsell.

U nedjelju navečer hrvatska književna nagrada Fric dodijeljena je u Zagrebu Miljenku Jergoviću za zbirku priča "Trojica za Kartal". Nagradu koju su utemeljili 24sata i tjednik Express, imenovanu nadimkom najvećeg hrvatskog književnika Miroslava Krleže, sponzorira Barcaffe, a sada se prvi put dodjela odigrala u palači Lubinsky, gdje se prije više desetljeća nalazila Nacionalna i sveučilišna knjižnica, a danas je ondje smješten Hrvatski državni arhiv. Pobjednika je izabrao žiri koji su činili znanstvenica i molekularna biologinja Dragomira Majhen, dramaturginja Dubravka Vrgoč, odvjetnik Čedo Prodanović, književni teoretičar Tomislav Brlek, povjesničar Hrvoje Klasić, urednik kulture u tjedniku Express Igor Vikić te predsjednica žirija i književna kritičarka Jagna Pogačnik.

Nagrađena zbirka priča "Trojica za Kartal", podnaslovljena kao remasterirani Sarajevski Marlboro pojavljuje se dvadeset i osam godina nakon zbirke kojom se Jergović pozicionirao na ovdašnjoj književnoj sceni. Zbirka je nastala na poticaj poljske prevoditeljice koja mu je predložila da napiše dodatnu, tridesetu priču, a napisao je novih dvadeset i devet i tako je nastala posve nova knjiga u kojoj pripovijeda o drugim ljudima, drugim događajima opkoljenog i granatiranog Sarajeva.

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

"Jergovićeva Trojica za Kartal iskazuju vjeru u književnost kao izravan govor o zbilji, premda s jasnom sviješću kako literarizacija podrazumijeva i otklon od onoga kako se doista dogodilo i određeni stupanj transformacije, čak i onda kad se u zbiljske događaje ne intervenira, već ih se ostavlja onakvima kakve se čulo od svjedoka. Po njima ćemo, tim malim pričama, biti sigurni da smo nešto doživjeli, piše na jednom mjestu ove knjige, čime se između ostaloga književnosti, pripovijedanju, priči daje ona uloga u odnosu na zbilju kakvu uistinu i zaslužuju", stoji u obrazloženju žirija.

Uz Jergovića, u najuži izbor za nagradu ušlo je još pet autora i djela: Magdalena Blažević s romanom U kasno ljeto (Fraktura), Namik Kabil za knjigu "Yesterday" (Buybook), Đorđe Matić za roman "Niotkuda s ljubavlju" (Naklada Ljevak), Dalibor Šimpraga za zbirku priča "Izvještaj o generaciji" (Durieux) i Martina Vidaić za roman "Stjenice" (Naklada Ljevak).

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

Inicijalna ideje nagrade koju su po uzoru na slavni Booker utemeljila 24sata i tjednik Express, bila je da o pobjedniku odlučuje žiri u kojem ne prevladavaju osobe profesionalno vezane uz književnost. I doista, u godinama koje će slijediti u žiriju će sjediti redateljice i liječnici, odvjetnici, glumice i povjesničari, konceptualni umjetnici… Uz pomoć sponzora Barcaffea za nagradu je otpočetka osiguran fond od 75.000 kuna bruto, danas on iznosi 10.000 eura, a osobito je i rješenje u kojem je nagrada prevedena u vizualno i skulpturalno. To je žiroskop, sprava koja- baš poput Krleže i njegova djela- korigira i usmjerava, uvijek uspravna. Rješenje vizualnog identiteta, povjereno kolektivu Đ24 (Bojan Krištofić, Sven Sorić i Hrvoje Spudić) nadišlo je mnoga očekivanja, ali je neusporedivo važnije da se to zbilo i sa samom nagradom koju je u prosincu 2017. prvi primio Damir Karakaš za roman "Sjećanje šume". Nagradu su, uz Karakaša, proteklih godina dobili: Jurica Pavičić za roman "Crvena voda" (Profil), Darko

Cvijetić za roman "Schindlerov lift" (Buybook), Marko Gregur za knjigu "Vošicki" (Hena Com) te Damiru Uzunoviću za roman "Ja sam" (Buybook).

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

O RECEPCIJI NAGRAĐENIH DJELA:

Zanimljivo je da su gotovo sva nagrađena djela nakon Frica pobrala i druge značajne nagrade u zemlji, ali i u inozemstvu. Karakaš je, na primjer, za „Sjećanje šume“ kasnije dobio talijansku književnu nagradu Premio ITAS del Libro di montagna te Kočićevo pero u Banjoj Luci. Potonju je nagradu osvojio i Cvijetić za svoj „Schindlerov lift“, a više je nagrada za najbolju knjigu u Francuskoj osvojila Pavičićeva „Crvena voda“. Osim što je taj roman uz Frica u Hrvatskoj ovjenčan i Đalskim, u Francuskoj je prijevod osvojio prestižnu nagradu Grand Prix de Littérature Policière za najbolji strani krimić (tu su nagradu ranije dobivali Patricia Highsmith, Stanisław Lem, Mary Higgins Clark, Elmore Leonard, P. D. James), dobio je ranije i nagradu Le Point du Polar européen na festivalu Quais du polar u Lyonu te nagradu francuskog mjesečnika za kulturu Transfuge, također za najbolji strani krimić. Gregur je za roman „Vošicki“, pak, osim Frica, osvojio i državnu nagradu Vladimir Nazor za 2020.

 | Autor: Pixsell Pixsell

O PRETHODNIM LAUREATIMA:

Kada je nagrada prvi put dodijeljena Damiru Karakašu za roman "Sjećanje šume" u prosincu 2017. u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Karakaš je rekao: "Otkad sam počeo pisati držim se Krležinog savjeta da treba pisati mrko okrutno, bez samilosti, pa i sa začepljenim nosnicama ako treba…"

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

Godina dana nakon Karakaša, Frica je u siječnju 2019. osvojio Jurica Pavičić za roman „Crvena voda“, koji mu je objavio Profil.

„Nagrada Fric mi je osobito draga, drago mi je da žiri ne čine samo književni profesionalci, nego naša implicitna publika. A razlog zadovoljstvu je i što je nagrada Fric dobila ime po Krleži, kojem je moja generacija ostala dužna. Mi smo Krležu smatrali dosadnim klasikom i ideološki ispražnjenim piscem koji nema veze sa suvremenošću. A onda smo i mi dobili svojih ‘deset krvavih godina’ i proživjeli svog ‘hrvatskog boga Marsa’ te doživjeli svoje Glembajeve, samo što naše Fanike Canjeg ne stradavaju pod kočijom, nego pod jahtama“, govorio je Pavičić primajući nagradu u HNK-u.

Nakon Pavičića nagrada Fric odlazi u ruke bosanskohercegovačkom piscu Darku Cvijetiću za roman „Schindlerov lift“ (Buybook, 2018): „Ako bih tražio točku dodira između svoje malenkosti i veličajnosti mudroga Frica, našao bih je u velikoj inventuri nesporazuma koji započinju pitanjima identiteta, a dovršavaju se u isprskanosti rovovskim blatom – bilo galicijskim ili bosanskim – dovršavaju se, dakle, u dubokoj antiratnosti“, kazivao je Cvijetić na dodjeli.

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

Godinu posliju nagrada je dodijeljena Marku Greguru za knjigu „Vošicki“.

„Vošicki“ je biografski roman o tiskaru, knjižaru i izdavaču, kulturnom entuzijastu iz Koprivnice, rođenom Čehu Vinku Vošickom: „U hrvatskoj kulturnoj memoriji, koja se i u pismenijih ljudi katkad svodi na memoriranje detalja iz biografije jednoga njezinog pisca, Miroslava Krleže, Vošicki je bio izdavač časopisa Književna Republika, i izdavač prvih Krležinih sabranih djela. Sve je drugo oko tog čovjeka potonulo u mrak i u maglu kolektivnih povijesti i osobnih neukorijenjenosti. Koga bi se ticao nekakav rekli smo Čeh, koji je za rata bio protiv ustaša, a kojem će poslije rata partizani konfiscirati imovinu?“

„Gregur je dugo i temeljito istraživao slučaj toga svog sugrađanina. U književnosti koja, naročito nakon Josipa Horvata, ima krajnje sumnjivu tradiciju beletriziranih biografija, njegov će Vošicki biti vrlo zanimljiv izuzetak“, zapisao je o ovoj knjizi Miljenko Jergović.

Dobitnik pete Književne nagrade Fric je bio Damir Uzunović za roman 'Ja sam', emotivnu priču o odrastanju, obitelji i ljubavi u živopisnoj posveti autorovu rodnom Sarajevu. 'Ja sam' je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja, napisala je o romanu Jagna Pogačnik.

 | Autor: Luka Stanzl/Pixsell Luka Stanzl/Pixsell

Valja reći kako se proteklim godinama nagrada Fric značajno izdigla nad svim drugim sličnim priznanjima u zemlji svojim konceptom, a ponajviše činjenicom da ne promiče samo one nagrađene, one odabrane i izabrane, nego i mnoštvo drugih vrhunskih djela koja su bila u široj i užoj konkurenciji, a do same nagrade ipak nisu stigla. Upravo dva spomenuta medijska brenda, Express i Bestbook, uz krovna 24sata, jamče da će sva djela i njihovi autori imati zasluženu recepciju, da će dobiti prostor u kojem će na dostojan način moći progovoriti o svome radu. A današnje doba, kad se čini da sve informacije odjednom lebde kako kakvi bezvrijedni i usamljeni fragmenti, kad sa svih strana pršte žalopojke o redukciji svih prostora namijenjenih knjizi i književnosti, to je značajna činjenica.

Komentari 0