Književna kolaboracija Srđana Sandića i Raphaelle Oskar

"Bilo mi je zanimljivo čitati ovaj tekst zbog pokušaja da ne shvatimo kada govori muškarac, a kada govori žena; što znači ukinuće spolova, a to je nešto novo! Neće biti jednostavno za čitatelje, no njima više ništa nije jednostavno; ali u ovim vremenima je takav eksperiment važan, i potreban. Naravno da sam ja neka druga generacija, ali me baš zbog toga zanima kako ova nova vidi naš svijet i kako zbog tih novih vremena pokušava naći i novi izraz."

Irena Vrkljan

“Raspusni razgovori s regionalnim književnostima (preciznije, s arhetipovima i stereotipima o regionalnim književnostima) nikad se ovdje ne događaju bez osviještenoga odmaka, ali nikad ni previše izdaleka. Raphaëlle Oskar i Srđan Sandić izazivaju čitatelje viškovima učitanih značenja, ali ih u isto vrijeme zavode savršeno lakom prohodnošću tekstova u oba smjera čitanja. .  Unatoč takvoj fleksibilnosti strukture, knjiga pokazuje odlike vrlo stabilne cjeline. Materijal se postupno razvija tako što svaki njegov dio potiče stvaranje sljedećeg. Ta se gradnja, istina, ne ukazuje kao roman rijeka, nego više kao pjesma pljusak. S čestim razvedravanjima.”

dr. sc.Darko Lukić, teatrolog i profesor na Akademiji dramske umjetnosti

"Njihov rukopis stoga nije naprosto dadaistički epistolarni tekst, a teško bi ga se moglo nazvati i epistolarnim uopće – premda je inicijalno nastao iz prepiske elektroničkom poštom. Rezultat je, u najboljem smislu riječi, eksperimentalni književni rad u kojem se pojedinačna potreba za izražavanjem, promišljanjem i domišljanjem do kraja, raščlanjivanjem sebe, spoznanoga, doživljenoga – oživotvorila u krajnjoj hlepnji svakoga tko stvara: stjecanju apsolutnog čitatelja. I tako su jedno drugome postali apsolutni čitatelj. Podsjećam: gotovo svakog umjetnika pitaju „Za koga vi pišete?“, a najbolji odgovor je dao Igor Stravinski: „Za sebe i za hipotetički alter ego.“ Ponajprije pjesnicima treba razumijevanje – a idealni slušatelj je upravo taj alter ego. Tako za  Raphaëlle i Srđana čitatelj više nije samo autorska projekcija, a zajedničko pisanje nije četveroručni proces nastanka teksta, nego prožimanje dva alter ega."

Jadranka Pintarić, književnica i urednica knjige

"Koja su pravila igre koja se zove pisanje? Ako je suditi po knjizi Vrati se i kaži zbogom, pravila nema ili ona nastaju u hodu. Pisanje, očito, uključuje mogućnost nemotiviranih ponavljanja, cikličnog kruženja motiva, zapredanja i raspredanja niti monologa pa sve do precrtavanja ili križanja napisanog. Ovu ćemo knjigu zapamtiti po povratku u dječji jezik, po igri sa svim uvriježenim postulatima pisanja i pisma, kojom subjekti pokušavaju ubrzati prirodne procese, poput sazrijevanja."

Irena Matijašević, književnica i urednica na Trećem programu Hrvatskog radija

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...