Kada se jačem spolu spomene Oktoberfest, prva stvar koja će im pasti na pamet su velike čaše piva i sočni pereci. Ipak, njemačka fotografkinja Ellen Von Unwerth je svojom novom knjigom “Heimat” fokus bacila na djevojke koje dolaze na Oktoberfest. I to one zgodne.
Fotografkinja se vratila u svoj rodni grad kako bi uhvatila esenciju krajolika, predivne šume, stare drvene kolibe i hrpu atraktivnih djevojaka koje nesputano poziraju pred objektivom. Ovako bi izgledala Heidi kao odrasla osoba. Te djevojke imaju pletenice, vrlo kratke inačice lovačke odjeće, poziraju s konjima i uživaju na livadama, koketiraju s mještanima, a povremeno i jedna s drugom. Pin up, ali na pomaknuti, bavarski način.
Ova knjiga nastavak je na estetiku kakvu već par desetljeća njeguje fotografkinja. Ta zbirka fotografija kombinira i na zanimljiv način spaja tradicionalne prikaze njemačkih zaselaka i divlje prirode s ekscentričnim “edgy” slikama zabave. Također, fotografkinja je “izazvala” svoje modela da zamijene tipične uloge sramežljivih seoskih djevojka za uloge pomaknutih zavodnica koje tradicionalno više odgovaraju lovcima ili vlasnicima imanja. Zbirka fotografija Ellen Von Unwerth u ovoj knjizi ističe se po toplim zagasitim bojama koje najbolje ocrtavaju njemački krajolik i bavarska šumska prostranstva.
Zbirka fotografija “Heimat”jedno je od najnovijih izdanja popularne izdavačke kuće Taschen. Također, po uzoru na sva Taschenova izdanja, pa tako i ovo, “Heimat” dolazi u limitiranoj kolekciji od 1500 kopija, koje je osobno potpisala Ellen Von Unwerth. U ovom glamuroznom XXL izdanju tekstove je pisao Mark Schulz, jedna od čelnih osoba konzultantske firme “True and Good” koja se baviti brandiranjem jezika i jezičke forme. Cijena? Ne tako sitnih 750 dolara, na ako uzmeš u obzir da se radi o kolekcionarskom primjerku, cijena je dosta opravdana.
A sada malo o autorici. Njemica Elle Von Unwerth rođena u Frankfurtu 1954. godine. Fotografija nije bila njezin prvi odabir na životnom putu. Nakon srednje škole pridružila se cirkuskoj trupi, radila je vratolomije i magičarske trikove. No, ta karijera dugo trajala. S dvadeset godina ju je primijetio skaut za mlade modele, te se ubrzo nakon tog susreta Ellen preselila u Pariz. Tada je bila model za brojne popularne fotografe tog doba, dok je kao tražena manekenka djelovala punih deset godina. Još dok se bavila modelingom, skužila je da ju prilično nervira kada joj drugi fotografi govorili kako da pozira, pogotovo jer se voljela zabavljati pred kamerom.
“Kada sam htjela raditi neke lude stvari, ljudi su mi govorili, nemoj samo budi mirna, pogledaj lijevo, pogledaj desno. Ja sam zbog toga bila dosta isfrustrirana. Kada sam rekla fotografu: “Hej, kameru moraš staviti ovdje, bolje je svjetlo”, to je bio kraj moje karijere modela”.
U to vrijeme Ellen je hodala s momkom koji se bavio fotografijom, pa je i ona povremeno uzimala njegov aparat. Dok joj konačno nije poklonio jedan amaterski primjerak. Slikala je u to vrijeme svoje prijatelje i bliske ljude, a ljudi su hvalili njezinu fotografiju i zanimljiv izričaj. Jedna od prvih koja je prepoznala dobro oko ove Njemice bila je britanska dizajnerica Katherine Hamnett koja ju je angažirala za modnu kampanju. Poslije te kampanje, Ellen su se otvorila vrata brojnih magazina.
Jedna od prvih manekenki koja je stala pred objektiv Ellen Von Unwearth bila je njezina sunarodnjakinja Claudia Schiffer.
Kako je David Bailey zavolio Catherine Deneuve, Franco Rubartelli sjajnu Veruschku, a David La Chapelle transseksulnog modela zabavljača Amandu Lepore, tako je Von Unwerth stvorila poseban odnos s Claudijom. To je bio odnos koji je nadilazio je umjetničke i modne granice. Modna snimanja bila su posebno zabavna kada su se ove dvije Njemice našle na setu, a magazini su ih obožavali. Poput Vanity Faira, The Facea, I-d-a, Interviewa, Twilla, Arene , i naravno, Voguea. Svoju prvu nagradu dobila je 1991., na Internacionalnom festival modne fotografije.
Nakon par godina rada za razne magazine, dizajnere, pa i popularne bandove, fotografkinja iz Njemačke je dobila priliku da izda i svoju prvu knjigu. Zbirka fotografija naziva “Snaps” izdana je 1994. godine. Kako su ljudi koji su boravili na Ellenin snimanjima ubrzo shvatili da ona osim osjećaja za objektiv zna i smisliti dobru priču, počeli su je angažirati i za video spotove i reklame. Ono što ju je izdvajalo iz mase drugih fotografkinja i redateljica tog vremena, bila je činjenica da je obožavala feminizirane, gotovo pretjerano seksualizirane slike žena. Godine 1998. dobila je još jedno priznanje. Časopis America Photo Magazine uvrstio ju je u najutjecajnije ljude fotografije. Uhvatila je esenciju seksualnosti. U to vrijeme bile su popularne statične fotografije i modeli koji poziraju na jednom mjestu. Ipak, Von Unwerth je tu statičnost smatrala dosadnom i ponovno u modnu fotografiju vratila pokret i očijukanje s kamerom.
Zato su je prepoznali i brojni glazbenici. Između ostalog, surađivala je početkom devedesetih s grupom Duran Duran i pratila ih na turnejama od 1994. do 1999. godine. Također, snimila je cover njihovih albuma Liberty (1990.) te Medazzaland (1997.) Krajem devedesetih, suradnje s ekscentričnim rock bandovima zamijenila je fotografiranjem snažnih ženskih glazbenica, što bandova, što pop pjevačica. Poput All Saints za album Saints and Sinners (2000), album glazbenice Dido Life for Rent (2003), Britney Spears za album Blackout (2007), Christinu Aguileru za Back to Basics (2006) te Rihannine naslovnice albuma Talk That Talk i Rated R. Iako je danas ozbiljno kročila u šesto desetljeće života, ova fotografkinja, redateljica i bivši model i dalje neumorno kroji ideje, s još većim žarom i nimalo suptilnom erotikom. Čini se da ćemo od Ellen Von Unwerth još puno toga vidjeti, točnije gledati.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.