Napustiti rodni kraj "trbuhom za kruhom" nipošto nije lagano, ali je hrabro - a hrabrost se isplati. Dokaz za to je Marija Piplica koja je danas, dvije godine nakon što se upustila u nepoznato i u potpunosti preokrenula svoj život, ostvarila sebe u jednom njemačkom gradu. Iako nije sve bilo lako, njezina priča uvjeriti će te da je zaista sve moguće!
"03.05.2015. odlazak u Njemačku, moj najteži dan nakon nimalo lake odluke da napustim rodni grad Osijek i s nekoliko kofera i srećom svojim dečkom (danas zaručnikom) zaputim se u nepoznato", započinje Marija Pipilica, 31-godišnjakinja koja je nakon diplome na poljoprivrednom fakultetu potpuno zaokrenula svoj život te se bez ikakvih očekivanja preselila u srce Bavarske, Ingolstadt, industrijski grad na Dunavu u kojem je smještena proizvodnja automobila Audi i kako kaže, tamo se sve vrti oko toga.
"Posla u Osijeku nije bilo, moj dečko u Njemačkoj tada je radio već neko vrijeme te zapravo druge opcije nije bilo. Krenula sam u avanturu neznajući što me čeka. Naravno, nije mi se bilo lako odvojiti od obitelji, prijatelja, poznatog terena no brzo sam uvidjela pristupačnost ljudi pa mi je bilo lakše. Odmah po dolasku kreće snalaženje. Sedam mjeseci tečaja njemačkog jezika. Zapravo sam uživala provoditi vrijeme u zajednici ljudi različitih nacija, kultura, životnih priča. Od Francuza, Talijana, Rumunja, Ukrajinaca i Rusa preko egzotičnih zemalja. Svi toliko različiti, ali s istim ciljem: naučiti jezik.
Dan po dan, riječ po riječ i nekako progovoriš, a što smo više učili to smo se više smijali i zabavljali. Ti isti ljudi, za tebe potpuni stranci vrlo brzo ti postanu jako bliski, a prijateljstva se stvaraju puno brže. Hvala mojoj Julienne na podršci i što je sve prošla sa mnom, moja mala Francuskinja i divna osoba. I naravno tu su i potpore naših boljih polovica, hvala Ivan i David."
"Nakon što završiš tečaj sav ponosan odlaziš u potragu za poslom. Lagala bih da kažem da je jednostavno, ali meni ništa nije teško pa su me tako svi u grupi na tečaju ispitivali kako to da sam uvijek nasmijana. Imaš dana kada 'padneš', ali nekako se digneš i ideš naprijed vjerujući u sebe i bolje sutra pa u svakom trenutku i situaciji nastojim ostati pozitivna. Uglavnom, nakon nekoliko promašaja dogodio se pogodak - dobila sam posao u lancu dućana Coach gdje radimo cijeli hosting ceremony, posvećeni kupcu sto posto. Što da kažem osim da je divno raditi na takvom mjestu jer mi klijenti dolaze iz cijeloga svijeta. Moram priznati da su mi najdraži oni iz Indonezije, jako su dragi i pristojni, a naš Europljane doživljavaju kao čistu egzotiku."
"Malo po malo i prilagodiš se, uvidiš neke lijepe strane novog grada pa tako obožavamo provoditi vrijeme u prirodi, a Ingolstadt je prepun parkova. Ljetne večeri provodimo na jezeru Baggersee, a moje najbolje mjesto u gradu je terasa Seehausa i moj pogled na jezero - moje zen mjesto. Družimo se s prijateljima, idemo na ručkove, večere, izlete..."
"Hoću li se vratiti u Hrvatsku? Sutra bih potpisala no ovo doživljavam kao jedno razdoblje iz kojeg ću puno toga naučiti. Da mi je netko rekao da ću iz poljoprivrede završiti u modnom businessu nasmijala bih se, ali život je prepun iznenađenja. Sve u svemu sretna sam jer sam se pomaknula s mjesta, otišla iz svoje sigurne zone i usprkos strahovima i sumnjama u samu sebe, dobila sam potvrdu da mogu, potvrdu da sam snažna i da ni u jednom trenutku čovjek ne smije gubiti nadu - ma gdje god se nalazili."
miss7 retro: Jesi li već poslala razglednicu ovog ljeta?
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.