Jesam li jedina? Ne znam želim li djecu i mislim da me svi osuđuju zbog toga

• Imati ili ne imati djecu, samostalna je odluka svakog pojedinca. No, mnoge žene društvo osuđuje ako ne žele ili još ne znaju žele li se ostvariti kao majke 
• Magazin The Cut ima kvalitetnu rubriku pisama čitatelja na koja odgovara s puno mudrosti i duha i, vjerujemo, doista pomaže
• Stoga, prenosimo najzanimljivija pitanja s kojima se mogu poistovijetiti i naše čitateljice. Danas je to pitanje 'što ako ne znam želim li djecu?'
• Pročitaj također: Jesam li jedina? Najboljoj prijateljici sam trebala biti djeveruša, ali me 'otpilila' preko poruke

Pitanje

Imam 32 godine i nikada nisam osjećala ni posebnu želju ni posebnu odbojnost prema tome da imam djecu. Teško mi je to priznati. Romantični partneri osuđivali su me jer nisam znala što želim, prijatelji zbog toga što sam otvoreno istraživala svoju seksualnost, a članovi obitelji zato što im nisam "podarila" još jedno unuče kojem bi se mogli posvetiti.

U mom slučaju sve je to još izraženije. Moja starija sestra preminula je prije nekoliko godina, kada je njezin predivni sin imao samo tri godine. Volim ga više nego što sam ikada voljela bilo što ili bilo koga, ali ni to nije dovoljno da me uvjeri kako i sama želim postati majka.

Čvrsto vjerujem da je imati dijete iz straha od budućeg kajanja jedan od najgorih razloga zbog kojih netko može dovesti dijete na svijet. Zapravo nemam konkretno pitanje... Samo mi je sve to jako teško...

Odgovor

U svojim dvadesetima djeca mi zapravo uopće nisu bila na pameti. S 24 godine bila sam u dugoj vezi i imala sam situaciju u kojoj sam posumnjala da sam trudna. Duboko u sebi znala sam da trudnoću ne bih zadržala kada bi test bio pozitivan, iako sam imala stabilan posao i partnera koji je bio uzbuđen zbog same mogućnosti da postanemo roditelji.

Kao djevojčica, ali ni kasnije kao mlada odrasla osoba, nisam maštala o tome da budem majka. Bila sam usredotočena na to da izgradim sebe kao osobu i upijem sve što mi život i svijet oko mene mogu ponuditi. I upravo sam to radila sljedećih desetak godina. Voljela sam djecu svojih prijatelja, ali u manjim dozama, i uvijek sam ih rado vratila roditeljima nakon nekoliko sati druženja ili čuvanja.

Tek kada sam u ranim tridesetima upoznala svog supruga počela sam zamišljati ne nužno bilo kakvu bebu, nego našu bebu. Počeli smo pokušavati dobiti dijete u vrijeme kada su gotovo svi naši bliski prijatelji objavljivali trudnoće, no budući da smo se nekoliko godina borili s neplodnošću, morali smo razgovarati i o tome što će biti ako nikada ne uspijemo začeti.

U to vrijeme imala sam nekoliko vrlo bliskih prijateljica u kasnim tridesetima i ranim četrdesetima koje su također bile neodlučne oko roditeljstva i razmišljale o istim mogućnostima. Živjele su ispunjene, lijepe i sretne živote i nijedna od nas nije imala osjećaj da nešto propušta. Voljela sam svoj život i zapravo sam bila spremna odustati od liječenja neplodnosti i vratiti se uživanju u njemu kada sam ostala trudna s našim prvim djetetom.

Zvuči kao klišej, ali naravno da obožavam svoju djecu. Presretna sam što ih gledam kako odrastaju i postaju mali ljudi kakvi jesu te što ponovno doživljavam svijet kroz njihove radosne i iskrene oči. No postoje brojni dijelovi majčinstva koji su mi zaista teški: stalna senzorna preopterećenost, gotovo potpuni izostanak vremena za sebe, iscrpljujuća borba da uskladim odgoj male djece i karijeru te činjenica da se više nikada ne mogu potpuno opustiti tijekom izlaska jer uvijek razmišljam kako bi izgledalo sutradan brinuti se o troje djece s mamurlukom. Lagala bih kada bih rekla da nikada nisam maštala o tome kako bi mi život izgledao da sam odabrala onaj drugi put.

Razgovarajući s drugim ženama shvatila sam da nisam jedina koja se tako osjeća, a nisi ni ti. Mnoge su mi putem Instagrama priznale da su i same osjećale veliku ambivalentnost prema roditeljstvu.

Emma mi je rekla da je dugo bila neodlučna. Mislila je da bi joj bilo sasvim u redu da završi s nekim tko ne želi djecu: "Putovala bih i bila bogata." No kada se udala za svog partnera, znala je da je njemu obitelj iznimno važna. Na kraju su dobili kćer, a iako kaže da "nikada nije doživjela ovakvu ljubav", priznaje da ponekad pomisli na onu drugu mogućnost i zapita se kako bi joj izgledao život bez djece.

Heather je godinama bila u istoj situaciji – nije bila sigurna želi li djecu ili ne. Dapače, upravo je pisala doktorsku disertaciju iz kliničke psihologije o odluci imati ili nemati djecu u kontekstu klimatskih promjena kada je u 42. godini ostala trudna. Djeca nikada nisu bila dio njezina plana, ali nakon nekoliko mjeseci razmišljanja ona i suprug odlučili su zadržati trudnoću. Danas ima četverogodišnje dijete i kaže da se napokon može nazvati majkom, a da pritom ne osjeća nelagodu.

Poput mene, Broti kaže da je na odluku o djetetu uvelike utjecao njezin suprug. Ispričala je da je odlučila gotovo impulzivno, nakon što je vidjela koliko se glasno i strastveno zalaže za svoje stavove. "Želim da upravo taj čovjek bude otac mog djeteta", pomislila je. 

Druge žene ispričale su mi da su odluku prepustile sudbini. Lindsay kaže da je bila "izrazito neodlučna", ali je na kraju pomislila: "Ma što bude" i prestala koristiti zaštitu. Već mjesec dana kasnije bila je trudna.

Mary-Anne i njezin suprug bili su zajedno 16 godina. Tijekom braka mnogo su puta razgovarali o djeci, ali ona je i dalje bila neodlučna. S 37 godina rekla je: "Dobro, pokušajmo pa ćemo vidjeti što će biti." Deset tjedana kasnije saznala je da je trudna. Iako ju je vijest razveselila, prva joj je pomisao bila: "O, čovječe, stvarno ćemo ovo napraviti."

Znam da je lako pomisliti kako svi oko tebe – bivši partneri, prijatelji i obitelj – točno znaju što žele i da su oduvijek bili sigurni u svoju odluku. Nadam se da će te ohrabriti sve ove priče pune neodlučnosti, straha i preispitivanja te podsjetiti da mnogi od nas zapravo ne znaju što žele ili se barem dugo bore s ovakvim velikim životnim odlukama.

A ako imaš osjećaj da te drugi osuđuju, znaj da će uvijek postojati netko tko će misliti da nešto radiš pogrešno – bez obzira na to imaš li djecu ili nemaš, izlaziš li previše ili premalo, izlaziš li s mnogo ljudi ili gotovo ni s kim.

Ja sam desetljećima bila crna ovca svoje obitelji jer sam puno izlazila, odabrala kreativnu karijeru i prije braka živjela sama ili s partnerima. Danas sam udana majka troje djece, a ljudi me i dalje osuđuju.

Najbolji savjet koji sam ikada dobila bio je: "Baš te briga što drugi misle."

Jer nisi jedina koja se ovako osjeća. I kakvu god odluku na kraju donijela, nećeš biti jedina ni u tome.