Jesam li jedina? Moj otac se ponovno ženi, moram li ići na vjenčanje?

Pitanje: 

Moji su se roditelji prošle godine razveli nakon 36 godina braka. Razvod je bio u prijateljskom duhu, no ja sam to prilično teško podnijela. Tata je bio taj koji je zatražio razvod, rekavši da su se mama i on udaljili. Pet mjeseci nakon razdvajanja počeo je viđati drugu ženu, a četiri mjeseca kasnije već su bili zaručeni.

Tatino vjenčanje je u studenome. Moram li ići? Vidjela sam njegovu zaručnicu samo jednom i susret je prošao sasvim u redu. Podržavala sam njegovu novu vezu. To što mi je razvod teško pao ne znači da je bio greška. Oboje roditelja zaslužuje sreću i ako ga brak s tom ženom čini sretnim, to u potpunosti podržavam. Ipak, strah me odlaska na tu veliku svečanost sa 150 uzvanika. Nisam sigurna kako ću se suočiti s njegovom obitelji i nisam spremna izbjegavati pitanja o tome kako je mama i kako se ja osjećam u vezi s cijelom situacijom. Razvod je za mene bio emotivan i pun suza i nisam sigurna hoću li se suzdržati i ostati pribrana tog vikenda.

Nedavno sam provela vikend nasamo s tatom i tada smo razgovarali o svemu. Naš se odnos sada čini puno čvršćim nego u vrijeme kad su se moji roditelji tek rastali. Tata zna da mi razvod i dalje teško pada i da se dvoumim oko dolaska na vjenčanje. Ipak, silno želi da budem tamo. U to ne sumnjam (iako se pitam nije li to samo zato što brine kako će izgledati ako njegovo jedino dijete ne dođe). Ponudio se platiti avionske karte i hotel za mene i supruga, što je lijepo od njega. Već sam bila spremna rezervirati let... a onda mi je tata rekao da je zaručnički prsten za svoju odabranicu dao izraditi od dijamanta moje pokojne bake. Ja nemam ništa od bake, a on je zaručnicu poznavao tek šest mjeseci kad joj je dao tu obiteljsku dragocjenost. Kad sam se uzrujala, tata je rekao da nije mislio kako će mi to smetati jer je dijamant malen. Zbog toga nisam sigurna ima li tata emocionalni kapacitet pružiti mi ono što želim od našeg odnosa. Pokušavam ga prihvatiti takvog kakav jest, ali to mi teško pada.

Moj suprug smatra da bismo trebali otići. Vodi se načelom „kad oni udare nisko, mi uzvratimo dostojanstveno”, što razumijem i cijenim. No, zapravo me brine hoću li to emocionalno moći podnijeti.

Srdačan pozdrav, Tužna kći

Odgovor:

Sto pedeset ljudi! Toliko uzvanika, a ipak si ti ona rijetka osoba čiji bi izostanak s tog emocionalnog spektakla tvom tati teško pao. To je velik pritisak, pogotovo s obzirom na to koliko te razvod opteretio. Dakle, da razjasnimo: ne moraš ići. Sve se to događa vrlo naglo, a tatini osjećaji vezanim uz tvoju odluku nisu tvoja briga.

Ipak, mislim da dio tebe želi prisustvovati, smatraš to ključnim za održavanje pristojnog odnosa s tatom. Ako je to istina, imam nekoliko ideja kako da preuzmeš kontrolu nad svojim sudjelovanjem u toj gomili spremnoj za zdravice.

Kao prvo, moraš odgovoriti na važno pitanje: vjeruješ li da se možeš suzdržati i ostati pribrana ako odeš? Ne govorim o neprimjetnoj, a silovitoj emocionalnoj oluji koja se valja ispod površine. Mislim na sljedeće: brineš li se da ćeš početi jecati i nećeš moći stati, da ćeš se napiti i postati agresivna ili na neki drugi način prirediti scenu o kojoj će svi pričati? Brisanje suza tijekom zavjeta jedna je stvar – svi plaču na vjenčanjima. Ali sasvim je druga stvar ako, zadahom po vinu, bijesno saspeš tetki (koja nema nimalo takta) da je oduvijek bila grozna prema tvojoj mami jer je ljubomorna. Iako bismo, naravno, spriječili emocionalne ispade kad bismo ih mogli predvidjeti, ti ipak donekle znaš kako bi ovo moglo završiti. Ako je odgovor "izgubit ću kontrolu čak i ako se poštuju moje granice", reci tati da bi ti bilo ugodnije upoznati njegovu suprugu tijekom godina sretnog braka koje su pred njima.

Unsplash / godz1 Foto: Unsplash / godz1

Ako smatraš da možeš podnijeti vjenčanje bez "eksplozije" vrijeme je za još jedan iskren razgovor o tome kako bi tvoje sudjelovanje trebalo izgledati. Drago mi je što si već počela objašnjavati ocu zašto si podijeljenih osjećaja, ili čak pomalo razočarana, cijelom situacijom. Mnoge od nas odgajane su tako da odnos s očevima doživljavamo kroz rodne stereotipe, zbog čega takva iskrenog emocionalnog razgovora s tatom gotovo nemoguća. Dobro što te takvo ograničavajuće razmišljanje ne straši i što tvoj otac razumije tvoju perspektivu i što poduzima korake oko praktičnih stvari, poput avionskih karata i hotela. Smatraj to tek početkom podrške koju ti može pružiti, čak i ako je emocionalno nespretan.

Razumno je postaviti jasne uvjete svog sudjelovanja. Reci ocu: Želim te podržati, ali trebam i ja tvoju podršku. Kako bi to izgledalo na vjenčanju? Bi li radije samo navratila na ceremoniju i odmah nakon nje otišla ili prisustvovala samo dijelu svadbene svečanosti? Želiš li izbjeći spominjanje svog imena u govorima i onaj mučni ples oca i kćeri uz pjesmu Wonderful Tonight? Želiš li da unaprijed kaže široj obitelji da ne želiš razgovarati o tome? Razmisli o svemu pa mu iznesi svoje zahtjeve.

Zatim razmisli o tome kako se mentalno i emocionalno pripremiti za taj dan. Odjeni nešto u čemu se osjećaš sjajno. Zadrži izraz blage zabave i otvorenosti na licu. Taj izraz trebao bi promatračima neutralno poručivati: Nije li ovo nevjerojatno?

Što se tiče ophođenja s radoznalim ljudima, preduhitri njihovo zabadanje nosa postavljanjem mnoštva pitanja prije nego što oni to učine tebi. Bit će im teže iskamčiti dramu ako si već duboko zašla u neku sasvim drugu temu. Još jedan dobar način da preuzmeš kontrolu nad razgovorom jest da unaprijed smisliš tri „sigurne” teme, a zatim svaku nezgodnu situaciju usmjeriš natrag na jednu od njih. I... gle. Neki će ljudi biti potpuni neznalice po pitanju ove situacije i postavljat će ti nametljiva pitanja. To je vjenčanje! Tome ona i služe. Pripremi se na tu mogućnost i pomiri se s njom već sada. (A ako ne možeš? Zahvali se na pozivu i odbij ga.)

I slobodno iskoristi ovaj ležeran odgovor kad te netko upita za mamu: "O, znaš nju! Ona se bavi (dodaj aktivnostu koja nije vezana uz obitelj ili tvog tatu, a u kojoj uživa ili je vrsna)". Ako nastave ispitivati, reci: "Odlično je! Prenijet ću joj tvoje pozdrave. Ali kad smo već kod toga, moraš mi ispričati novosti o (bilo čemu)!" Vrati razgovor na jednu od one tri unaprijed odabrane teme ili ga preusmjeri na nadolazeće blagdane.

Jedna dobra strana ovako velike gužve jest to što se u njoj možeš izgubiti. Ne moraš slušati strica koji ponavlja kako je ovo vjenčanje baš ono što tvoj tata zaslužuje ako živahno razgovaraš s nekim drugim. Zapodjeni razgovor s nekim sasvim nepoznatim. Ta osoba vjerojatno ne zna ništa o rzvodu pa će joj laknuti što razgovara s nekim tko djeluje prijateljski i nenametljivo, baš kao i tebi.

Unatoč emocionalnoj boli koju nosi razvod roditelja u kasnijoj životnoj dobi, ti ipak imaš prednost domaćeg terena. Odrasla si osoba. Imaš jednaku moć odlučivanja kao i tvoji roditelji dok pokušavaš shvatiti i posložiti te nove obiteljske odnose. Kako ti, kao odrasla osoba, želiš reagirati na ovu situaciju? Koje bi te odluke činile najponosnijom na samu sebe? Učini upravo to. Ne izdaješ ni mamu ni sebe ako odlučiš prisustvovati vjenčanju, a pritom s nevjericom promatrati taj spektakl. (Ipak, pričekaj godinu, dvije ili tri prije nego što s njom počneš ogovarati to vjenčanje.) Ponesi maramice. I zapamti, uvijek možeš otići.