Jan Kinčl: "Dijelio sam pult s Jeffom Millsom"

Za maturalni rad odabrao si temu - Detroit techno! Na koji način si profesoricu glazbenog uvjerio da je techno ozbiljna muzika vrijedna maturalnog rada i na koji način bi laiku približio što pojam techno zaista znači?

Još uvijek nisam siguran jesam je uvjerio ili sam bio toliko dosadan da je u nekom trenutku bilo jednostavnije popustiti. Uglavnom, profesorica je bila otvorena za prijedloge pod uvjetom da obrazložiš zašto si odabrao baš tu određenu temu, a meni kao klincu zaluđenom muzikom iz Detroita nije falilo argumenata. Baš nedavno sam ponovo pročitao taj rad, prilično je naivno i jednodimenzionalno napisan, ali mi je bilo kul naletjeti na neke detalje koje sam u međuvremenu zaboravio. Što se tiče techna, to je jedan od žanrova elektroničke glazbe koji nastavljaju dugi niz tradicije afro-američke glazbe. Druga strana medalje je sigurno house, a neki od starijih žanrova iz te tradicije su hip hop, disco, soul, funk, jazz, blues, i ostali. Za mene osobno, techno je muzika koja me uhvatilo dok sam bio jako mlad i kojoj se uvijek vraćam, koliko god s vremena na vrijeme volim istražiti nešto novo.

Privatno

Tvoji kontakti sežu od Londona do Tokya, a tvoja emisija sluša se i izvan granica Balkana? U čemu je tajna tvog uspjeha?

Nisam siguran je li u tome stvar, ali slušanost emisije i dobre reakcije su počela rasti ubrzo nakon što sam prestao razmišljati o tome što i kako bi trebao raditi, i fokusirao se na što i kako bi htio raditi. Jedini način da te netko primijeti u području kao što je glazba je da budeš barem donekle autentičan, a to je teško ako se puno referiraš na ljude i prakse oko sebe. Tajna kontakata je vrlo neglamurozna, direktan sam i šaljem puno mailova. Ljude s kojima sam htio surađivati ili koje sam htio prezentirati u emisiji bi direktno kontaktirao, objasnio što radim i što sam do sada napravio i nadao se da će pozitivno odgovoriti. U startu je bilo teže jer emisija nije imala CV, ali sad bez problema dođem do većine ljudi koji su mi zanimljivi.

Žive li svi DJ-i lude živote poput rock zvijezda?

Živim za stage dive. Ima nas puno tako da se situacija razlikuje od DJ- a do DJ- a, ali uvijek bude perioda koji su rock’n’roll. Prošlo ljeto je recimo bilo intenzivno. Ostatak godine je uglavnom u nekom balansu dinamičnih vikenda i nešto dosadnijeg tjedna, s tim da je vikend dio puno vidljiviji pa od tu vjerojatno i slika DJ- a kao ekipe koji samo tulumari. U mom slučaju, nastup je zadnji i najzabavniji dio dužeg radnog procesa koji je doveo do tih nekoliko sati u klubu. Taj proces je uglavnom neglamurozan, često kreativan i zanimljiv ali ponekad dosadan i zamoran kao svaki drugi posao. Nemoguće je napraviti nešto u ovoj industriji sljedeći ideal non stop ludog party/afterparty života. To je tinejdžerski mit.

Privatno

Nekada se čini kao da se danas bilo tko može nazvati DJ-om, što pridonosi trivijalizaciji tog zaista ozbiljnog vida bavljenja glazbom? Slažeš li se s tim i na koji način se možemo boriti protiv trivijalizacije ovog tipa bavljenja glazbom?

Trivijalizacija se desi svakoj profesiji koja je nekom trenutku dovoljno hot da naglo privuče puno ljudi, jer većina tih ljudi ne dođe dalje od površnog razumijevanja. Zagreb je pun toga, zato imamo toliko skejtera, dizajnera, fotografa, producenata ili DJ- a. Nisam siguran da li je potrebna aktivna borba protiv toga jer se u svim tim disciplinama rezultati postižu jedino u dugom roku tako da vrijeme eliminira one koji su se došli igrati. Samo treba nastaviti raditi svoju stvar danas malo bolje nego jučer i ne se previše obazirati na ostalo.

S kojim poznatim facama si dijelio DJ pult i koje bi izdvojio?

Zaista ih je bilo puno, ali recimo uvijek je čast biti na stageu uz Jeff Millsa. Do sada sam s njim nastupio pet ili šest puta i svaki put je edukativno na drugačiji način. Od nešto recentnijih partija, prošlo ljeto sam vrtio u Barbarelli uz Francois Kevorkiana, to je bilo zanimljivo iskustvo.

Privatno

Što možeš reci o zagrebačkoj sceni?

Zadnjih par godina je jako živa. Ima pojedinaca i ekipa koje se s organizacijske strane trude ponuditi nešto zanimljivo i interes ljudi pomalo ali stabilno raste, vjerujem da je i boom festivala imao utjecaj na to. Brojčano je u nekim realnim okvirima s obzirom na ekonomsko i društveno stanje u državi. S kreativne strane je također prilično dobro, ima i zanimljivih producenata i zanimljivih DJ- a, ljudi rade.

U zadnje vrijeme u Zagrebu se otvorilo zaista puno klubova! Kako bi objasnio tu pojavu i što misliš kakav učinak će imati te koliko je cijela ta priča zaista dugoročna?

 Čuo sam da ih se nekoliko otvorilo, vjerojatno je to reakcija na porast broja ljudi koji izlaze svaki vikend. Stvar je u tome da je Zagreb grad koji voli otvorenja i prve sezone, samo vrijeme i kvaliteta rada pojedinog kluba će pokazati koliko će koji trajati.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji..