- Drevna božanstva, mitološki likovi i simbolika prirode dobili su novo lice u fotografskom projektu „Hod kroz godinu” autorice Ive Lulić, predstavljenom u Atelieru LM
- Fotografkinja, čiji je rad inspiriran hrvatskom i slavenskom mitologijom, kroz niz filmski osmišljenih prizora oživljava svijet starih vjerovanja, povezujući mitološke priče s ljudima, krajolicima i prirodnim elementima
- Izložba je realizirana u sklopu programa Galerije Permanenta u organizaciji ULUPUH-a
Polazište za projekt pronašla je u mitološkim pričama i dostupnim zapisima, među ostalim i u istraživanjima Vitomira Belaja. Budući da opisi pojedinih božanstava i likova nisu uvijek detaljni, Iva je njihove karaktere i simboliku morala interpretirati kroz vlastitu vizualnu zamisao.
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Tako je Mara, simbol proljeća, dobila svijetlu, nježnu pojavnost, dok je Morana, povezana sa zimom i tamnijim aspektima prirode, predstavljena sasvim drukčijim vizualnim karakterom. „Cijeli projekt zamislila sam kao slikovnicu. Najprije sam morala napisati priču i odrediti što će pojedina fotografija predstavljati, a zatim su se fotografije povezivale u logičan slijed. Dok ih gledate redom, postupno se otkriva slavenska mitologija”, objašnjava autorica.
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Jedan od važnijih dijelova pripreme bio je odabir modela. Lulić ih često pronalazi sasvim spontano – na ulici, vjenčanjima ili radionicama – a ponekad ih zapazi i godinama prije nego što se pojavi prilika za suradnju. „Dogodi mi se da nekoga vidim i pomislim kako će mi jednom trebati za neki projekt. Već unaprijed znam kakav mi lik treba. Mara je, primjerice, trebala biti djevojka duge plave kose, dok je za Moranu bila potrebna sasvim drukčija, tamnija pojavnost. Modele biram prema tome koliko odgovaraju ulozi koju trebaju utjeloviti.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
U pojedinim prizorima sudjelovali su i vrlo mali modeli – za jednu od fotografija bili su potrebni blizanci stari tek mjesec ili dva. Iako se neki od sudionika prije snimanja nisu poznavali, autorica ih je tijekom rada usmjeravala kako bi što uvjerljivije ušli u svoje uloge. Snimanja su pritom zahtijevala strpljenje i vrijeme. „Nekad snimanje traje i sat vremena jer želim postići određenu atmosferu i izraz. Važno mi je da prizor izgleda kao da su ti ljudi doista likovi iz neke druge priče.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Jednako važan kao modeli bio je odabir lokacija. Pojedine su se tražile dugo, jer su morale odgovarati simbolici božanstva i samoj priči. „Ponekad je traženje lokacije trajalo dulje od samog snimanja. Morala je odgovarati liku i priči koju fotografija predstavlja. Za pojedine prizore trebalo je pronaći mjesto koje istodobno ima određene prirodne karakteristike, primjerice vodu, zelenilo ili dojam podzemlja.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
U nekim su slučajevima fotografkinja i njezin tim morali pratiti i prirodne cikluse. Za fotografiju s perunikama pronašli su njihovo nalazište na Medvednici i čekali cvatnju, budući da je cvijet povezan s Perunom. No te godine perunike nisu procvale u očekivano vrijeme pa je ekipa morala pronaći drugo rješenje. „Pratili smo kada će procvasti, ali te su godine jednostavno izostale. Na kraju smo morali brzo pronaći drugo mjesto na kojem ih možemo snimiti. Sve je to dio procesa – priroda ne prati uvijek naš raspored.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Fotografije su nastajale na stvarnim lokacijama, bez opsežnih digitalnih intervencija i bez korištenja photoshopa. Atmosfera je postizana prirodnim svjetlom, dim-mašinom i dugom ekspozicijom, dok je naknadna obrada svedena na minimum. „Sve je snimljeno na stvarnim lokacijama. Koristili smo dim-mašinu i dugu ekspoziciju kako bismo dobili određenu atmosferu, ali nema velikih intervencija u fotografije. Važno mi je da ono što vidite doista postoji ispred objektiva.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
U stvaranju vizualnog svijeta projekta važnu je ulogu imao i Zdenko Bašić, jedan od "glumaca", koji je ujedno osmislio i izradio kostime te brojne rekvizite – od kruna i rogova do mačeva. Svaki je element nastajao posebno za pojedini lik, kako bi se što uvjerljivije prenijela njegova simbolika. „Sve je trebalo unaprijed osmisliti – od priče i likova do kostima, rekvizita, modela i lokacija. Ništa nije bilo slučajno, jer je svaka fotografija trebala imati svoje mjesto u cjelini.”
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Projekt je nastao uz potporu Ministarstva kulture i medija, u vrijeme pandemije, kada je prvotno zamišljen kao digitalna slikovnica. Razdoblje koje je mnogima ograničilo kretanje za autoricu je postalo prilika za intenzivan rad na projektu i istraživanje prirodnih lokacija. „Meni je to razdoblje zapravo otvorilo prostor za rad. Mogli smo odlaziti u šume i prirodu, tražiti lokacije, pratiti kako rastu biljke i razmišljati o tome kako ćemo realizirati pojedine prizore.”
Izložba u Atelieru LM predstavlja nastavak projekta koji je od početka zamišljen kao cjelovita vizualna pripovijest. „Hod kroz godinu” prikazuje slavensku mitologiju kao zbir drevnih priča te je približava suvremenom gledatelju kroz fotografiju, atmosferu i pažljivo oblikovane likove. Promatrajući fotografije redom, publika prolazi svojevrsnu mitološku priču u kojoj se priroda, ljudski likovi i stara vjerovanja susreću u novoj vizualnoj interpretaciji. Izložba je otvorena u Atelieru LM do 14. studenoga.
Foto: Marko Šeper/PIXSELL, Iva Lulić
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.