Ispovijest medicinske sestre Maje: "Nakon rata, bolesti majke i razvoda roditelja, epdemija je bila još jedna životna drama"

• U ovim izazovnim vremenima postoje žene koje su od prvog dana bile na "prvim linijama fronte" kako bi pomogle onima kojima je njapotrebnije, onima čije zdravlje je ugroženo. One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
• Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Ova medicinska sestra je jedna od njih... 
• Maja Kosić, rođena u Vinkovcima, od malena je morala voditi bitke koje nije ni birala, ali iz svake je izašla kao pobjednica
• Jedna od posljednjih bitki dogodila se za vrijeme epidemije uzrokovane koronavirusom i velikim potresom, a nju kao i ostale borbe, ova medicinska sestra s jednim od najljepših osmijeha, podijelila je s nama

Životni put Maje Kosić bio je svojevrsna borba za opstanak. Na prvoj crti ova se 30-godišnja medicinska sestra iz Vinkovaca našla još kao djevojčica, tijekom Domovinskog rata, a nakon uporne borbe za bolje sutra dvadesetak godina kasnije Maja je bila pripravna u samom epicentru nesvakidašnje situacije. Život je doveo do KB-a Dubrava u Zagrebu u vrijeme epidemije uzrokovane koronavirusom i velikog potresa u Zagrebu, situacije u kojoj smo svi bili junaci, ipak, neki i malo više - poput liječnika i medicinskog osoblja, kako bi pomogli drugima riskirajući vlastiti život. 

Možda vas zanima Medicinska sestra Josipa: Mi smo bolesnicima bili sve, evo s kakvim smo se problemima susretali u bolnici" Life&style

Vjerujemo kako je vedar duh ove djevojke kojim instantno pruža dobrodošlicu svakome koga upozna, i sigurni smo, posebno svojim pacijentima, upravo ono što je u teškim situacijama guralo u pobjede. A izazovi, oni pravi, životni, pred Majom su se našli kada je imala tek dvije godine. 

''Djetinjstvo sam u Vinkovcima provela poprilično burno. Kad sam imala dvije godine počeo je Domovinski rat. Nebrojene dane i noći provela sam u susjedovom podrumu. Otac je bio u vojsci, a majka je radila kao medicinska sestra u OŽB Vinkovci. Mene i moju sestru, koja je starija od mene devet godina, u podrumu su pazili ostali prisutni. Osobito jedna baka i njezin muž kako sam ga ja zvala dida Japić'', započela je svoju priču Maja. 

Privatni album/Olja Runjić

U teškoj situaciji i svakodnevnoj životnoj ugrozi, Maja je primila još jedan udarac. Naime, njezina mama je 1992. ozbiljno oboljela od karcinoma, a kada je imala šest godina, Maju, njezinu sestru i mamu, napustio je otac. ''Mogu reći da je moje djetinjstvo najviše obilježila bolest majke, razvod roditelja te rat'', povjerila je mlada žena s jednim od najtoplijih izraza lica. 

Medicinska sestra kao životni poziv

Tinejdžerske godine donijele su i ostvarenje njezinog životnog poziva – medicinske sestre. Da će njezino zanimanje biti upravo ovaj plemeniti i altruistični posao, Maja je znala još od djetinjstva. Motivaciju je pronašla u svojoj mami koju je gledala kako uvijek vesela odlazi na posao, a kući se vraća zadovoljna svime što je taj dan pružila svojim pacijentima.

''Znalo se dogodi da bi joj se ljudi javljali dok je šetala kroz grad i zahvaljivali na pruženoj pomoći koju im je udijelila brinući se za njih. To me se jako dojmilo pa bih voljela da i mene moji pacijenti pamte po dobrim djelima i mome osmijehu, jer mišljenja sam da kada te i najviše boli, bar jedan osmijeh može puno pomoći'', prisjetila se Maja.

Privatni album/Olja Runjić

Mlada Vinkovčanka je krenula u medicinsku školu u rodnom gradu, a školsku praksu i pripravnički staž odradila je u Općoj županijskoj bolnici  Vinkovci. 

''Dobro se sjećam svog prvog radnog mjesta. U domu za stare i nemoćne provela sam tri godine. Sada mogu iskreno reći da sam u tom Domu ispekla zanat, osamostalila se, stekla samopouzdanje i provela puno lijepih, ali i tužnih trenutaka u radu sa starijim osobama'', ispričala je Maja. 

Nakon Doma za starije i nemoćne, Maja se zaposlila u Općoj županijskoj bolnici u Vukovaru, na odjelu pedijatrije, a u gradu u kojem se najviše osjećaju posljedice Domovinskog rata, svjedočila je svakodnevnim napetostima. 

Možda vas zanima Riječka poštarica Davorka: "Neki su nas kritizirali, ali sad nas više cijene. Nekako se osjećam kao heroj..." Život

''Bilo je dosta teško s odraslih prijeći na rad s malim bebama i malom djecom. Brzo sam se snašla i uklopila. Svi su bili dragi i postali su moji mali ljubimci. Još i danas u Vukovaru se osjećaju posljedice rata, više nego u Vinkovcima gdje sam rođena i gdje sam odrasla. To sam osjetila radeći na pedijatriji'', ispričala je Maja. 

Osnivanje obitelji Maju je dovelo u Zagreb

Nakon života u Vinkovcima i rada u bolnici u Vukovaru, Maja se preselila u Zagreb potaknuta sretnim razlogom - udajom. Javila se na natječaj koji je raspisala KB Dubrava te je primljena na odjel Vaskularne kirurgije. 

''Nakon pet godina rada s djecom, vratila sam se ponovno na odrasle. U početku mi je bio veliki stres i šok, nova radna okolina, novi ljudi. K tome, počela sam raditi s operiranim pacijentima, jer na starom radnom mjestu nismo imali male operirane palčiće (djecu). Relativno brzo sam se navikla na promjenu u radu s odraslima i s izazovima koje je nosilo novo radno okruženje'', ispričala je Maja. 

No, uhodan posao za koji Maja ima sve predispozicije naglo je prekinula situacija izazvana koronavirusom. 

Privatni album/Olja Runjić

''Mogla bih reći da nas je sve uhvatila panika, pogotovo kada se bolnica zatvorila. Svi smo bili u stanju pripravnosti i, kako se kaže, na iglama s pitanjima; kada će nas zvati raditi? Kako će se dalje sve odvijati? Koliko će novonastala situacija trajati? Dosta mojih kolega i kolegica s odjela, uključujući i mene, odradili smo po dva tjedna rada s pacijentima pozitivnima na COVID-19. Vjerujem da je u početku bilo paničarenja kako će sam rad s takvim pacijentima proteći. Opet pitanja; Hoću li se zaraziti, hoće li sve proći kako treba? Samo da netko od naših najbližih se ne zarazi. Mišljenja sam bila da si jednostavno moraš sve posložiti u glavi i da tada mjesta panici nema'', rekla je Maja.

Pozitivan pogled u budućnost

Međutim, sam rad s pacijentima pozitivnima na COVID-19 za medicinsku sestru iz Vinkovaca nije bio zahtjevan. Teže je bilo, prisjeća se, njezinim kolegama koji su brinuli o pacijentima na respiratorima. No, ustanovila je kako je sva sreća što epidemija koronavirusa nije potrajala duže. 

''Svakako nam je svima bilo drago što napokon počinjemo s radom na našim starim odjelima, da se "vraćamo" u normalu. Jest da nije 'puni pogon' kako mi to kažemo, ali bitno je da se vraćamo radu na svom odjelu i prvotno onime čime smo se bavili do početka korone - operacijama i pacijentima koji nisu zaraženi koronavirusom'', ispričala je Maja.

Možda vas zanima Blagajnica iz Zagreba riskirala je život zbog sugrađana: "U rizičnoj sam skupini, ali sam željela pomoći koliko mogu" Life&style

Životno istrenirana da uvijek gleda pozitivnu stranu u situacijama, Maja je ustanovila da su i dalje na oprezu u radu s pacijentima, ali i da im se može više posvetiti, jer odjeli nisu pretrpani. Pozitivni su i planovi za budućnost. 

''Jedan od većih planova mi je završiti studij sestrinstva. Dalje usavršavati svoje sestrinske vještine. Putovati, jer obožavam putovati i upoznavati nove kulture. Jednog dana planiram zasnovati obitelj. Jednostavno uživati u životu i vidjeti gdje će me život dalje odvesti'', ispričala je za karaj Maja.