- Druga i ujedno posljednja sezona obožavane domaće serije 'Dnevnik velikog Perice' još jednom je Hrvatsku prikovala za male ekrane
- Uoči iščekivanja premijere novih nastavaka, priveli smo Ivu Babić koja u seriji glumi glavnu junakinju - Nadu
- Upoznala nas je sa svojom svakodnevicom i omiljenim projektima, te nam otrkrila zbog čega su joj 60-e koje je proživjela kroz ovu seriju draže od 80-ih u koje ju je vratio 'Crno-bijeli svijet'
Jedni će u njoj prepoznati Nadu, kolegicu velikog Perice koji, zaljubljen do ušiju, na nju gleda kao na finu, krhku, suptilnu i tihu, iliti sve što ona, pa... baš i nije. Neki drugi će u njoj prepoznati Andreu, koketnu novinarsku urednicu iz 'Crno-bijelog svijeta', a neki treći djevojčicu s kojom su, odrastajući u Virovitici, dijelili bezbrižnost djetinjstva i školske klupe.
Moram priznati da ja, dok sam gledala kako se užurbanim korakom približava Muzeju suvremene umjetnosti u kojem smo imale dogovoreno snimanje, nisam prepoznala niti jednu od spomenutih junakinja iz najdražih mi domaćih serija. Možda zato što me umjesto platinasto plave koju sam očekivala, dočekala prirodna kestenjasto smeđa kosa, a možda i zato što me, umjesto glasnih i pomalo vrckastih junakinja kakve sam upoznala na malim ekranima, dočekala pomalo samozatajna glumica koja ih je utjelovila.
Kosa koja pada uz lice, volumen i mašnica kojom ju je ukrotila, minica geometrijskog uzorka, visoke čizme... Veseli me što je odabirom odjeće i frizure za ovu priliku inspiraciju još jednom pronašla u 60-ima, kao da je znala da sam se tome potajno nadala. Razlog njezinog odabira prvenstveno leži u premijeri druge sezone serije 'Dnevnik velikog Perice' čija je radnja u tu dekadu smještena, iako ju, kaže, i sama simpatizira. Kad bi morala odabrati između 60-ih koje je proživjela kroz ovu seriju i 80-ih u koje ju je vratio 'Crno-bijeli svijet', uvijek bi, priznaje, odabrala 60-e, i to zbog svega onoga što se tada događalo u Hrvatskoj i svijetu. “Kod nas je to bilo doba velikog rasta, razvoja, izgradnje, ulaganja u industriju, obrazovanje, kulturu... U svijetu je to bio period borbe za građanska prava, žene su se sve više uključivale u tržište rada, glazba i kulture mladih radile su neviđeni zaokret od dosadašnjeg, a u Europi su se snimali vrhunski filmovi koji su gledani diljem svijeta.”
Je li ikada poželjela da se rodila u neko drugo vrijeme ili ipak voli ovo naše doba i sve što ono nosi sa sobom? Priznaje mi da je kao mala bila jako fascinirana antičkim Rimom, kako pod utjecajem putovanja u Rim i oduševljenja svime što je vidjela, tako i zahvaljujući filmovima. “Nekada sam maštala o tome kako bi bilo tamo živjeti, no sada mi se čini da je doba u kojem živimo daleko najbolje. Stvari koje danas uzimamo zdravo gotovo prije samo par stoljeća nisu bile dostupne ni najbogatijim vladarima. A tek medicina?! Jasno je da skora budućnost nosi nepojmljive tehnološke promjene i veselim se svjedočiti im”, priznaje.
A što je sve veseli ovih dana i gdje je danas? Osim što ni ona sama ne može dočekati prosinac i početak emitiranja druge sezone Perice, trenutno, kaže, završava izradu novih naslova audioknjiga. “Prije tri godine pokrenula sam YouTube kanal 'Slušam knjigu' na kojem objavljujemo audioknjige klasika hrvatske književnosti. Kako nam je želja učiniti ih dostupnima što većem broju ljudi i zainteresirati ih za knjige i čitanje, svi naslovi su besplatni i pročitani su od strane profesionalnih glumaca. Najnoviji romani na kanalu su iz ciklusa 'Grička vještica' Marije Jurić Zagorke - roman 'Tajna Krvavog mosta' već je izazvao veliki interes, a upravo izlazi 'Kontesa Nera'. Ove sam jeseni također počela asistirati na Akademiji dramske umjetnosti i trenutno sam u procesu audicije za jedan vrlo zanimljiv projekt”, govori mi uzbuđeno.
Pitam se kamo će je, prođe li audicija dobro, nova uloga odvesti i kako će izgledati njezine pripreme za nju, budući da i sama kaže da je način na koji se priprema uvijek drugačiji i ovisi o tome kamo je istraživanje o liku i njegovoj zadatosti odvedu . “Što se tiče tehnika glume, volim se po potrebi koristiti tehnikama koje su razvili Stanislavski i Čehov, a zanimljiva mi je i Meisnerova tehnika. Zabavlja me kada za potrebe neke uloge učim svirati novi instrument ili borilačke vještine, kada mogu raditi na jeziku, dijalektu ili proučavati povijesne okolnosti. Svako učenje novog me veseli. Možda je jedina konstanta u onome što radim u pripremi to da se koristim glazbom. Nekako uvijek imam pjesmu koja odražava taj lik ili određenu scenu. Za ulogu Irine u filmu ‘The Machine’ to su bili Talking Heads i njihova ‘Psycho Killer’, za Nadu u ‘Dnevniku velikog Perice’ na repertoaru mi je pjesma ‘The Rain’ Melody Gardot, a u lik Andree iz ‘Crno-bijelog svijeta’ mi je pomagala ući legendarna stvar Cindy Lauper - ‘Girls just want to have fun’”, priča mi, priznajući da se smatra sretnom što je imala priliku sudjelovati u raznim zanimljivim projektima. Uz neke je, kaže, emotivno vezana, kao što je recimo film 'Život je truba' Antonija Nuića s kojim je u sretnoj vezi već deset godina, ili pak serija 'Čuvar Dvorca' Lukasa Nole. “Serija 'Na terapiji' bila je jedinstvenog formata i time jako zanimljiva za rad, a postoje i neki meni jako zanimljivi projekti koji, nažalost, nikada nisu objavljeni i došli do publike. U posljednje vrijeme veliko iskustvo mi je bio rad na filmu 'The Machine' i naravno, 'Dnevnik velikog Perice', koji ima posebno mjesto kod svih nas koji smo radili na njemu, kao i kod publike, što nas sve neizmjerno veseli. Lijepo je imati priliku sudjelovati u nečemu što ljudi vole i žele gledati, kao što je to bio slučaj i sa serijom 'Crno bijeli svijet'. No puno je još toga što bih htjela proučiti i odigrati. Lijepo je kada te nova uloga iznenadi i kada traži od tebe da odeš negdje gdje još nisi bio.”
Budući da se za glumce nerijetko kaže da likovi koje glume na njima ostave svoj trag, zanimalo me i što su joj, iz njezine perspektive, u nasljeđe ostavili likove koje je dosad glumila. “Moji mi najbliži znaju nekada nakon neke moje reakcije ili rečenice reći 'evo Irine' ili 'evo Nade'... E sad, jesu li ti likovi našli svoj put do mene i nastanili se ili sam ja to oduvijek imala u sebi pa sam to upisala u njih, ostaje mi nepoznanica. To bi vjerojatno bolje znali psiholozi”, kaže mi kroz smijeh.
Ne znam ni sama što bi točno bio njihov odgovor, ali sam zato sigurna da bi pohvalili to što u svakodnevnom životu neprestano razmišlja o jednoj puno bitnijoj stvari - pronalasku ravnoteže između profesionalnog i privatnog. “Shvatila sam kroz protekle godine da me život koji je usmjeren samo na rad ne ispunjava, ali i da, isto tako, postajem nezadovoljna ako sam predugo u 'kućnom modu'. Posao mi je takav da, kada snimam, nemam vremena ni za sebe, ni za druge. Snimanja znaju trajati po nekoliko mjeseci, radni dani i četrnaest - petnaest sati, a jedini slobodan dan u tjednu nikada nije slobodan zato što se taj dan održavaju probe za naredni tjedan... Nakon takvih zahtjevnih mjeseci, potrebno mi je vrijeme oporavka i dolaska sebi. Tada se opet vratim zdravim navikama, rutini, stabilnosti, sebi i najbližima. Čitam knjige, gledam filmove i serije, posjećujem izložbe. Hranim se novim idejama i inspiracijama. U zadnje vrijeme često idem na koncerte klasične glazbe u Lisinski. Kako mi je taj svijet još uvijek poprilično nepoznat, uživam upravo u tome da naprosto sjednem i slušam bez ikakve ideje ili predumišljaja što ću čuti. I bude fantastično.”
Sudeći po osmijehu od uha do uha koji joj ne silazi s lica, rekla bih da je uspjela postići onu ravnotežu koja mnogima ostane nedosanjani san, ali i nešto puno važnije - ugrabiti priliku da za svoj kruh zarađuje radeći sve ono u čemu istinski uživa, a sigurna sam da i njezin ljubavni status koji je komentirala tek riječima 'sretno nepromijenjen' u tom osmijehu ima svoje prste, baš kao i njezin vedar i nepokolebljiv duh. “Nastojim u životu, kako poslovnom, tako i privatnom, vidjeti poteškoće kao prilike za učenje. Trudim se u njima izvući pouku, upoznati malo bolje sebe i iskoristiti to za razvoj i napredak. Nije to uvijek lako, ali radi. A optimizam i snagu mi daje svakodnevna zahvalnost na onome što imam i gdje jesam i pomisao da su, ne tako davno, to bile stvari o kojima sam mogla samo sanjati.”
Ovaj članak, a i brojne druge pročitaj u tiskanom izdanju miss7 magazina koje te čeka na kioscima!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.