Prošlog sam vikenda nagovorila obitelj da odemo na izlet do Krapine. Evo što nas je dočekalo na samo 45 minuta autom od Zagreba
Sve što sam o Krapini znala do prošlog vikenda jest to da je središnji grad Hrvatskog Zagorja i da je od Zagreba udaljena svega 45 minuta automobilom. Dobro, znala sam i priču o krapinskom pračovjeku, ali nisam mogla ni zamisliti da su dosjetljivi Krapinjani od toga napravili zanimljivu turističku priču. Ni sama ne znam što me točno potaknulo da nagovorim obitelj da odemo na ovaj mali izlet, ali oni su rado prihvatili pa smo se u kasno subotnje prijepodne uputili prema Krapini. Već na putu su se oduševili zelenim i živahnim krajolicima Hrvatskog zagorja. Moram priznati, majka priroda je sa Zagorjem bila stvarno darežljiva. Prizori (čak i tijekom vožnje autocestom) su spektakularni!
Po ulasku u Krapinu, u Google smo ubacili Muzej krapinskih neandertalaca i nalazište Hušnjakovo brdo. To dvoje zajedno čini jednu smislenu i kompletnu turističku cjelinu. Cijena ulaznice u muzej je 60 kn, ali za djecu, studente i umirovljenike je 30 kn. Također, moguće je kupiti i obiteljsku ulaznicu za 120 kn. Sam Muzej arhitekturom imitira krapinsku poluspilju. To ima smisla, ali moram priznati da je izvana prilično neinspirativan. Ali unutra...
... unutra nastaje pravi tehnološki spektakl. Odmah po ulasku, prikazuje se šesnaestominutni film o sudbini krapinskog pračovjeka. Film je dovoljan da pruži osnovnu sliku o tome tko su bili neandertalci i kako su živjeli te na koji su to tajnoviti način povezani s Krapinom.
On je posve u službi atmosfere, baš kao i glazba koja odzvanja prostorijama i daje jezivi prizvuk šetnji. Nakon toga slijedi mala šetnja kroz povijest, neka vrsta vremeplova koji putuje sve do postanka zemlje. U tom vremeplovu spominje se sve - od krapinske povijesti do Darwinove teorije evolucije, a prikazuje i animirani video postanka zemlje. Moram priznati da me poprilično spoznajno obogatilo.
Moram napomenuti da se u muzeju ne smije fotografirati. Prije nego sam to saznala, uspjela sam uloviti nekoliko slika. Nakon što me zaposlenica ljubazno upozorila, nisam više kršila pravilo. Na kraju virtualne šetnje, nalazi se i kviz na kojem možeš vidjeti koliko si upamtio. Na kvizu traže dosta detaljne podatke pa se nismo baš iskazali, ali bilo je zabavno.
U nastavku muzeja obrađuje se kozmička i kemijska evolucija, a onda slijedi dio muzeja koji je arhitekturalno fantastično izveden. Izgrađen je kao DNA.
Cijelom putanjom prikazuje se put od dinosaura do neandertalca, a vremenske epohe napisane su na podu. Neandertalci stoje tako ukipljeni, lutke u izlogu civilizacije. Koja se, doduše, uspješno laže da ih je nadmašila. Ovaj muzej sjajno pokazuje odakle smo stigli, ali i da nismo tako daleko stigli.
Po izlasku iz muzeja krenuli smo u obilazak Hušnjakovog brda, konkretnog nalazišta. U gustoj šumi nalaze se spilje i izrađeni modeli cijelih obitelji neandertaca. Nismo odoljeli i slikali smo se s njima, preslatki su. Dan poslije našeg dolaska obukli su im i kockaste dresove. Do njih se dolazi uskim, kamenim stubama i šumskim puteljcima. Dugo, dugo nisam bila toliko uronjena u prirodu. Nismo odoljeli i slikali smo se s njima, preslatki su. Dan poslije našeg dolaska obukli su im i kockaste dresove.
Šetnja muzejom i nalazištem prilično nas je iscrpila pa smo poslušali preporuku i otišli u restoran Čuček u Đurmanecu. Riječ o malom, obiteljskom restoranu s dobrim cijenama i širokom ponudom. Ambijent je opuštajući i ugodan, ali osoblje je malo zbunjeno i neiskusno. Ipak, nije nam previše zasmetalo. Drugi put ćemo isprobati i Vuglec-breg, drugi restoran koji su nam domaćini muzeja srdačno preporučili.
U šetnji gradom prošli smo pokraj rodne kuće Ljudevita Gaja, jednog od hrvatskih narodnih preporoditelja. Osobno sam jako zainteresirana za obići i njegov muzej, ali obitelj mi je otkazala poslušnost. Ljudevit Gaj nikako ne ulazi na njihovu listu prioriteta, a u 16 h je kretala utakmica Francuske i Belgije.
Naša kratka šetnja centrom bila je uistinu dovoljna da shvatim da je Krapina, čak i izvan kultnog muzeja, uistinu simpatičan gradić, a stanovnici gostoljubljivi i otvoreni. Sigurna sam da ću ponovo otići. Moram se vratiti k Ljudevitu Gaju i baciti oko na ostale povijesne građevine i sakralne objekte. I popiti kavu u centru grada, definitivno. Tek tako se zapravo upoznaje grad. Ali našim prvim susretnom sam jako, jako zadovoljna! Posebno sam oduševljena turističkim potencijalima koje je Krapina uistinu znala lijepo iskoristiti. Od svojih su neandertalaca napravili spektakl koji oduzima dah ljudima od 7 i od 70 godina!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.