Prije nekoliko godina saznali smo za Mongol rally, utrku gdje se sudionici malim, gradskim automobilima, zapremnine motora do maksimalno 1000 kubičnih centimetara, utrkuju iz Londona do glavnog grada Mongolije, Ulanbaatara. Ideja nam se jako svidjela te smo i sami željeli sudjelovati u toj utrci. Oformili smo tim, prijavili se na njihovoj internet stranici i počeli raditi planove. No nažalost, tu je sve stalo, na planovima.
Nekoliko godina kasnije, 2013. otvorila nam se prilika otići u Kinu, što smo objeručke prihvatili.
Električni skuteri cijenom su najpristupačniji
Dolaskom u Kinu ostali smo iznenađeni brojem električnih skutera koji se kreću ulicama kineskih gradova. Kada smo saznali da nam za vožnju jednog takvog skutera nije potrebna vozačka dozvola te da im je cijena pristupačna - jeftiniji modeli se mogu kupiti već za 2000 kn, odlučili smo se na nabavku jednog takvog skutera (zapravo dva, za svakoga jedan). No, tu se pojavilo pitanje: što sa skuterima kada ćemo ići doma? Odgovor smo brzo smislili: idemo skuterima doma.
Iako je ideja djelovala kao odlična zamjena za Mongol rally, to je bilo izrečeno više u šali, nego ozbiljno. Pronašli smo model koji nam se sviđa, s motorom snage 1000W. Cijena nam nije baš odgovarala, no s obzirom da kupujemo dva skutera, planirali smo se cjenkati, pa čak i pitati za sponzorstvo u zamjenu za reklamu. U našim glavama, taj plan nije mogao podbaciti, no kada smo došli u dućan, ispalo je malo drugačije: cjenkanje nije baš dobro prošlo - nismo uspjeli spustiti cijenu, samo smo na poklon dobili mali kovčeg za stvari koji se i inače dobije na poklon.
Skeptične reakcije okoline
Na spomen naše ideje o putovanju električnim skuterima do Hrvatske, ljudi u dućanu su nam se samo smijali, pa čak ni nama samima u tom trenutku to nije zvučalo baš realno. Kako su u dućanu imali jedan crni i jedan žuti skuter koji je izgledao kao da je napravljen od jeftine plastike, kupili smo samo jedan (crni), i ostavili polog za još jedan, također crni. Nažalost, drugi crni skuter u dućanu nisu dobili, tako da su nam kasnije samo vratili novce od pologa. I tu su planovi o putovanju skuterom do Hrvatske stali. Ponekad smo se samo sjetili nekih sitnica, malo gledali kartu, pričali o ruti kojom bi mogli ići, kojim tvrtkama se obratiti za sponzorstvo i to je bilo to...
Prošla je još jedna godina i stiglo je vrijeme za krenuti doma. Tjedan dana prije polaska mi još ni sami ne znamo kako ići za Hrvatsku. Skuter ne bi htjeli ostaviti u Kini, a slanje brodom je preskupo. S druge strane, put nismo isplanirali i samo putovanje električnim skuterom djeluje jako nerealno i nemoguće: novaca nemamo baš puno, drugi skuter nismo kupili, a uz to, za jedno takvo putovanje nam trebaju i dodatne baterije, šator, vize, zaštitna oprema... Naša rodbina, prijatelji i svi koji su čuli našu ideju nas odgovaraju od toga, kažu "To je nemoguće.".
Podršku nam pruža samo jedna prijateljica iz Kine, koja nam pomaže prevesti mail na kineski jezik, kojim bi proizvođača našeg skutera upitali za sponzorstvo te ih na kraju i telefonski kontaktira. Nažalost, oni odbijaju našu molbu uz obrazloženje kako ni sami ne vjeruju da njihov skuter može prijeći toliku udaljenost. Unatoč tome, nakon mnogo razmišljanja i previranja, tjedan dan prije samog polaska, samo smo se pogledali i rekli jedno drugome: "Ako ne sada, kada?"
Dodatne baterije za bolju izdrživost
Uslijedila je brzinska potraga za još jednim skuterom i kupovina istog dva dana prije polaska, uz ovaj put nešto uspješnije cjenkanje, ali i dalje neuspješno traženje sponzorstva. No, nismo dopustili da nas to zaustavi. Nastavili smo s pripremama za put.
Kako bi mogli prijeći što veću udaljenost, u svaki smo skuter ugradili dodatni paket baterija. Proces ugradnje baterija je bilo teško promatrati. Mehaničari koji su modificirali naše skutere nisu razmišljali o kvaliteti posla, već su ga obavili tek toliko da ga naprave što je brže moguće. Tako su, na primjer, jednu bateriju stavili u kofer na stražnjem kraju skutera i ispunili ga komadima stiropora kako bi učvrstili bateriju da se ne pomiče. Smiješno je da smo im mi morali govoriti i davati upute kako da to naprave. Na kraju su napravili posao, ne najbolje, ali prihvatljivo. Nakon modifikacije, s dva paketa baterija, predviđali smo da bi naši skuteri trebali moći prijeći 140 km. Naravno, sa svim teretom koji trebaju voziti, vjerojatnije je da će prelaziti 100 – 120 km.
Stigao je i dan polaska. Prtljagu smo iznijeli iz stana i stavili pokraj skutera te smo ostali iznenađeni kada smo vidjeli svu tu gomilu stvari. Radilo se o dva velika prenatovarena ruksaka (75l i 65l), dva manja ruksaka (oko 35l), dva laptopa, šatoru, zmaju, nešto alata te hrpi sitnica koje smo nekako nagurali u kofere skutera. Našao se tu i karnistar vode od 20l. Uz sve to, u skuterima su još i dodatne baterije koje same teže 30kg. Tada pogotovo nismo bili sigurni hoće li skuteri moći podnijeti sav taj teret i kako uopće svu tu prtljagu staviti i pričvrstiti na skutere. Jedino u što smo bili sigurni je to da je vrijeme za novu pustolovinu. Nekako smo sve to pobacali na skutere i krenuli. Prva postaja: dućan preko puta ceste. Motori su se u vožnji ponašali nestabilno, nespretni su za upravljati i imali smo osjećaj kao da ćemo se svakog časa prevrnuti.
No, više nije bilo povratka nazad, samo naprijed. I tu naša avantura počinje.
E-bike advetures možete pratiti i na službenoj Facebook stranici.
U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.