Od male radionice na Jarunu kiparica Mirela Mikšić je radom u upornošću došla do izložbenog prostora s radionicom na Črnomercu. Na putovanjima obvezno prati kako su hoteli, restorani i ostali turistički važni interijeri ukrašeni cvijećem, a kaže kako kultura cvijeća u Hrvatskoj kao da izumire.
"U New Yorku je u svakom hotelu barem jedna vaza na recepciji. Na Baliju su pak posvuda posipane latice jasmina, pa čak i u pepeljari se nađe pupoljak. Žao mi je što u našoj zemlji nema te tradicije jer bi cijela obala mogla blistati u mirisnoj ljubičastoj lavandi", kaže Mirela Mikšić, ovogodišnja dobitnica nagrade EBRD-a za najbolji projekt u okviru programa „Women in Business“.
Kiparica Mirela Mikšić u srednjoj je školi često boravila kod svoje bake u vrtu koji je bio prepun prekrasnog cvijeća. Posebno je dojmljiva bila velika crvena ruža čijim ju je laticama njezina baka umivala. Prisjeća se da joj je govorila kako će imati lijepi ten ako se umiva laticama cvijeća. Tu se zaljubila u cvijeće koje će joj poslije postati materijal jer je umjesto tvrde gline radije svijala mekane latice.
"Cvjećarnice me nisu zanimale u početku jer sam mislila da je to zatvor za cvijeće. Te jadne biljke “udavljene” su žicama, kartonima, plastikom ili bršljanima te stisnute u lijepe bukete s ružnim krep-papirima. No kako sam upisala školu talijanskog cvjećara naučila sam sve tehnike i naučila ih kombinirati. Tada sam shvatila da želim imati radionicu u kojoj ću se, umjesto klasičnim kiparskim alatima, služiti cvijećem kao materijalom i cvjećarskim tehnikama", prisjeća se Zagrepčanka svojih početaka.
Iako kao Lela Design postoji 18 godina, tek se prije dvije godine, kako kaže, otvorila svijetu putem internetske prodavaonice. Lela, kako je zovu od milja, došla je od male radionice na Jarunu do izložbenog prostora s radionicom na Črnomercu. Uz cvjetne aranžmane koji su prepoznatljivi po ležernom stilu, Mirela nudi i ostali materijal potreban za vjenčanje. A upravo s vjenčanjima je sve i počelo, kada je prvoj susjedi pomogla da organizira svoje.
Mirela se, kaže, zaljubila u organizaciju vjenčanja, voli taj odnos s mladencima, a pravi joj je izazov pomiriti scenografiju, prostor, zahtjeve klijenta, dekoracije i hranu. Iako nekad mora strpljivo objašnjavati mladencima zašto nema određenog cvijeća zbog sezone, uvijek se trudi ispuniti njihove želje. Često, dodaje, mora uvjeravati ljude u ljepotu nekih cvjetova, na primjer, gerbera ili krizantema, jer se u nas smatraju cvijećem za groblja, a u inozemstvu se koriste i za vjenčanja za scenografiju.
Cvijet iris pak smatraju, kaže, previše siromašnim jer raste po vrtovima i ne shvaćaju da se to cvijeće ne bere po travnjacima nego dolazi iz Nizozemske koja je prvak u cvjećarstvu u svijetu.
"Karanfil ljudi", naglašava, "rijetko izabiru. Imala sam slučaj da su inzistirali na božurima usred zime. Iako sam ih pokušala nabaviti iz Nizozemske, shvatili su da je nemoguće, ali i da ih druga vrsta cvijeća može zamijeniti. Ljudi često misle da iza prodavaonice imam vrt u kojem raste to cvijeće, ali nije tako nego cvijeće putuje u hladnjači iz Nizozemske" smije se Lela.
I ona cvijeće drži u hladnjaku pa se klijenti također iznenade kada biraju cvjetove uzimajući ih iz hladnjaka, no tako jedino može ostati svježe, a pupoljci zatvoreni. Njezini buketi su prirodni, bez plastičnih materijala i dodataka, a opet izgledaju glamurozno i ekskluzivno. Preporučuje svima da barem jedan cvijet kupe kada im je loš dan na poslu ili privatno. Mireli je najdraži cvijet božur jer izgleda pahuljasto i mekano poput plišane igračke koju želiš stisnuti. To je ujedno i zaštitni znak njezina Lela Designea čiji je slogan “mjesto gdje rastu dobre emocije”.
Uz organizaciju vjenčanja Mirela svojim dekoracijama uređuje interijere, razna događanja, snimanja za časopise, revije, naslovnice, editorijale i fotosessione. Voljela bi spojiti kiparstvo s cvijećem pa skulpture ukrašavati i odijevati u cvijeće, a svoje znanje i vještine planira prenositi drugima na tečajevima i radionicama.
"Osim s cvjećarima, voljela bih raditi s građanima koji njeguju kulturu cvijeća za stolom te ih poučiti kako malim cvijetom na stolu mogu donijeti dobre emocije u kuću. Želja mi je vratiti cvijeće uz nedjeljne ručkove, svaka obitelj bi se odmah bolje osjećala makar i s jednim cvijetom u čaši na kuhinjskom stolu", tvrdi Mikšić. Ističe kako bi isto trebalo biti i s ugostiteljskim objektima, što je u inozemstvu ustaljena praksa.
"Svaki hotel bi si mogao složiti prepoznatljive dekoracije s cvijećem, bez obzira na budžet, a gosti bi se odmah bolje osjećali. Na mojim brojnim putovanjima primijetila sam da nije stvar budžeta jer siromašne zemlje imaju tradiciju ukrašavanja cvijećem", dodaje majka dvoje djece.
"S prirodnom se bude dobre emocije. Nema cvijeta uz koji bi se mogli loše osjećati", zaključila je Lela.
Više slika pogledajte u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.