Iako je zadnje dvije godine turizam opao, dizajnerica otkriva zašto je ovaj grad nije ni u čemu razočarao
Svi u Beirutu znaju za Hrvatsku, čak se pomalo i uvrijede kad ih se pita jesu li čuli ili znaju li gdje je Lijepa Naša, smijući se počinje Saša Maksimiljanović, dizajnerica brenda Maks studio i vlasnica zagrebačkoga koncept dućana Hysteria, gdje je i počela cijela priča o Beirutu. “Vrlo su ljubazni, dragi, susretljivi, kulturni i vrlo obrazovani. Kako i ne bi kad postoji 21 ustanova visokog obrazovanja, uključujući i Libanonsko-američko sveučilište koje je prvo na Bliskom istoku na kojem su žene mogle studirati”, dodaje. Bez otkrivanja novih mjesta ne može, osobito kad su to mnogima neuobičajene i neobične destinacije. A ovaj Pariz Bliskog istoka bio je Sašina velika životna želja zadnjih sedam godina.
- Stalno sam razmišljala o tom putovanju, ali nikako da dođe na red. Onda je jedan sunčani dan i kavica na terasi Hysterije s prijateljicom Martinom jednostavno nametnuo temu i pokrenuo put prema ostvarenju te dugogodišnje želje. Godinama me zanimalo kako izgleda taj spoj Srednjeg istoka i europskog štiha. U tom spoju različitih kultura, staroga, novoga, razorenoga, modernoga, urbanog nešto je u čemu uživam i upravo to mi je pružio ovaj grad - priča Saša. Sve ono što je očekivala, to je i dobila, i puno više od toga. Arhitektura je fenomenalna, na svim modernim zgradama nalaze se viseći vrtovi, oduševljava tolika količina umjetnički dizajniranih prostora, od restorančića do barova i kafića.
- Začudilo me da nemaju sirotinje, beskućnika ni prosjaka. Standard je visok, sve je u odnosu na Europu skuplje otprilike 20-30%. Svi jako dobro žive, jako puno se gradi te ima jako puno novih modernih nebodera i zgrada. Turista nema zadnje dvije godine, vjerojatno jer se svi boje i misle da je opasno zbog Sirije. No grad je zaista miran i bez opasnosti. Iako, na ulicama ima jako puno naoružane vojske, ali nije opasno. Pretpostavljam da je vojska tu umjesto policije jer nijednog policajca nismo vidjeli. Svi rade te kod njih postoje srednja i visoka klasa te ekstra visoka klasa. Tako je, na primjer, prosječna plaća konobara oko 900 dolara. Službena valuta im je dolar i njihova funta. Svugdje će vas pitati plaćate li u dolarima ili libanonskim funtama. Stoga ne nosite eure jer eure računaju po istom tečaju kao i dolare. Dok vam svi bankomati mogu isplatiti novac u dolarima ili funtama, u bankama se novac ne može mijenjati - govori.
Beirut je, nastavlja Saša, grad koji je bio potpuno razoren tijekom građanskog rata te podijeljen na muslimanski, zapadni dio i kršćanski, istočni dio. Danas je grad ponovo ujedinjen i suvremeno sagrađen. Spoj modernog i tradicionalnog. Osim predivne arhitekture koja će vas raspametiti, grad je pun street arta, osobito murala slavnog umjetnika Yazana Halwanija koji svojim radovima spaja stari i novi Beirut te pokušava ujediniti razoreni grad. Iako su na ulicama natpisi na arapskom i francuskom, sa sporazumijevanjem problema neće biti. Engleski je sveprisutan, tako da ćete bez problema u restoranima moći naručiti hranu kako biste se odmorili od dugih šetnji.
Brojni restorani tradicionalne, ali i svjetskih kuhinja nalaze se na svakom kutu, bilo u skupljoj ili nekoj rubnoj gradskoj četvrti. Hrana je svugdje jako fina. Tradicionalna jela kao što su humus, falafel, tabule ili baba ganoush toliko su neodoljivo ukusni da ti ne preostaje ništa drugo nego svaki dan isprobati isti menu u drugom restoranu. Europska kuhinja ima velik utjecaj i jako je zastupljena u Beirutu, što u nekim franšizama što u pokušajima da nadmaše istu. Libanonske praline koje se izrađuju od belgijske čokolade, ali s lokalnim začinima i karakterističnim okusima, pomno su oblikovane i ukrašene. Za svaku su preporuku!, nastavlja Saša i dodaje da se mora probati sva lokalna hrana i vina, koliko god možete, jer su stvarno izvrsni. A kako najbolje doživjeti neki nepoznat grad nego šetajući i gubeći se po ulicama i četvrtima.
- Mi smo pješačile otprilike 14 km na dan. Javni prijevoz ne postoji, imaju mini kombije koji skupljaju ljude putem koji onda dijele trošak prijevoza. Odlučile smo sve pješice istražiti jer smo tako vidjele razne dijelove grada, zanimljive ulice, kuće, ljude, čak smo otišle u arapsku četvrt u koju se kao ne ide.. Iako je to četvrt za koju se govori da stranci ne bi trebali ići, mi nismo vidjeli nikakvu promjenu niti doživjeli išta neugodno. Beirut ima predivnih muzeja, što po postavu što po izgledu muzeja. Nicolas Sursock Museum je nešto što definitivno treba vidjeti, zatim Contemporary Art Museum, National Museum of Beirut... Inače, Sursock Museum sagradila je slavna obitelj Sursock krajem 19. stoljeća kao privatnu vilu za Nicolasa Sursocka. Nakon njegove smrti vilu su donirali libanonskoj državi i danas je najutjecajniji i najpopularniji art muzej ovdje - priča. No ako mislite da se ovdje živi samo danju, prevarit ćete se. Beirut je grad koji definitivno živi noću. Apsolutno su svi barovi puni, kao i restorani. Od kafića koji svi imaju vrlo zanimljiva imena i uređenja, preko restorana koji se pretvaraju u klubove, pa sve do svjetski poznatih klubova kao što je B018.
- B018 je klub nastao 80-ih godina u vrijeme građanskog rata. Tad su pokrenuli tulume pod nazivom ‘Terapija glazbom’. Vrlo brzo su prostori za tulume postali premali i osnivač Naji Gebran gradi klub koji je ujedno i atomsko sklonište s pokretnim hidrauličnim krovom u obliku lijesa. Nakon prolaska kroz hodnike atomskog skloništa ulazak u klub je impresivan; šank koji podsjeća na vinoteku i plesni podij ispod zvjezdanog neba ostavljaju bez daha. U svitanje krov iznad podija se zatvara i pogled iz ptičje perspektive otkriva helidrom. B018 je oduvijek bio arhitektonsko čudo, ali izaziva zanimanje i zbog imena. Neka od tumačenja su: ‘be over 18’, udaljenost 18 km sjeverno od Beiruta što je lokacija prvih tuluma, lozinka za ulazak na tulume, a neki tvrde da je adresa kuće u kojoj je bio tulum B018 - oduševljeno govori Saša, koju smo malo ispitali i kakvo je stanje na modnoj sceni.
- Moda je u Libanonu sveprisutna, jako su modno osviješteni, do granica pomodarstva, ali s nedostatkom stila... (smijeh). Svi najpoznatiji svjetski, što nišni što high modni brendovi, prisutni su u Beirutu, i to kao samostalni dućani ili u ponudama concept storeova. Svjetski brendovi koji imaju samostalne dućane su Dior, Chanel, Tiffany, Rolex, Louis Vuitton pa sve do Manola Blahnika i Christiana Louboutina. Poznatiji concept storovi su Plum, Le66, Pop Up Concepts, Piaff te muški specijalizirani Trunk. Lokalni dizajneri su jako orijentirani na tradiciju, tako da i u nakitu, modnim dodacima te samoj odjeći uvijek je prisutan taj orijentalni stil - kaže. Najbolji smještaj, ističe Saša, naći ćete u četvrtima Mar Mikhael, Ashrafieh i jednoj od glavnih ulica Hamra. To je jedno od najstarijih područja u Beirutu, nekad je bila poznata kao Beirut’s Champs Elysées i bila je prekrcana turistima kroz cijelu godinu. Danas je to komercijalna četvrt s brojnim prestižnim fakultetima kao što su American University of Beirut, Lebanese American University i Haigazian University, hotelima, stanovima, knjižnicama, restoranima i kafićima te je glavno središte klubova i kafića. Zanimljivo je da u starim čevrtima još postoji restrikcija struje tri sata na dan, nekad od 15 do 18, a nekad od 10 do 13 sati.
- Inače, u Beirutu su svi internacionalni hoteli te razni lanci hostela. Idealan je jer svatko može naći nešto za sebe. Okružen je planinama pa ima puno tracking staza te se može ići na planinarenje. Iznad grada na planini Libanon je skijalište, na kojem se nalazi prestižan rekreacijski centar Faraya Mzaar Kfardebian. Također, Beirut se nalazi na poluotoku okruženom Mediteranskim morem, obala je raznolika, od stijena, pješčanih uvala i litica smještenih jedno pokraj drugih - govori Saša i svima koji imaju želju “otkriti” ovaj grad savjetuje da se zapute, s puno radoznalosti i bez ikakva straha.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.