- Ispred Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman od sada putnike dočekuje neobičan prizor – sedam metara visok astronaut u tamnoplavom odijelu, prekrivenom bijelim natpisima, formulama i crtežima, s upečatljivim narančastim vizirom
- Skulpturu Boonji Spaceman predstavio je američki umjetnik Brendan Murphy, čiji su monumentalni astronauti već postavljeni na nekoliko lokacija diljem svijeta
- U Zagrebu će ostati godinu dana, a osim što privlači pozornost svojom veličinom, otvara i pitanje kakvu ulogu umjetnost može imati u javnom prostoru
Murphyja sam pitala kako doživljava Zagreb, koliko razmišlja o mjestu na koje postavlja svoje skulpture te koliko se njegov odnos prema djelu mijenja kada ono iz umjetničkog atelijera izađe među ljude. „Mislim da Zagreb ima stvarnu priliku ponovno se izgraditi kao kreativno središte – kroz glazbu, umjetnost i sport. Ovdje osjećam određenu neovisnost o nekim negativnim stvarima koje se događaju u Europi. Zagreb mi je zato zanimljiviji od nekih drugih europskih gradova”, rekao mi je Murphy, uspoređujući svoj dojam Zagreba s iskustvom života u Njemačkoj. Postavljanje umjetničkog djela ideja je veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj, Nicole McGraw.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
Postavljanje monumentalne skulpture nije samo pitanje odabira atraktivne lokacije. Murphy ističe da je jedan od najvećih izazova procijeniti kako će djelo funkcionirati u prostoru i kakav će odnos uspostaviti s okolinom. „Ovaj je astronaut mat plave boje jer nisam želio da se sukobljava s izrazito suvremenim izgledom zračne luke. Inače često radim skulpture u kromiranim, sjajnim površinama, ali ovdje mi se svidjelo što je sve nešto suzdržanije”, objašnjava umjetnik.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL, umjetnik Brendan Murphy
Razmišljali su, kaže, i o tome treba li astronaut biti postavljen unutar zračne luke ili ispred nje, kako ga okrenuti i na koji će način ljudi stupati u kontakt s njim. Na kraju je odabrana lokacija koja skulpturi ostavlja dovoljno prostora i omogućuje joj da postane prepoznatljiv dio dolaska u Zagreb.
„Mislim da je ovo sjajna lokacija. Želimo da ljudi sudjeluju, da se fotografiraju i dijele svoja iskustva. Skulptura bi mogla dati identitet samoj zračnoj luci, a možda i dodatno pridonijeti identitetu Zagreba. Želim da ljudi imaju osjećaj: stigao sam”, kaže Murphy.
Pritom ne skriva da javna umjetnost sa sobom donosi i nepredvidljivost. Za razliku od slike koja nakon završetka odlazi u privatnu kolekciju ili galeriju, skulptura na javnom mjestu postaje dio svakodnevice i izložena je reakcijama velikog broja ljudi.
„Kada naslikam sliku, završim je i prepustim svijetu. Ne znam tko ju je kupio niti što će se s njom dogoditi. Kod skulptura sam više uključen i nakon što ih izradim. Želim vidjeti kako djeluju na ljude, dobiti poruku, vidjeti fotografije na Instagramu. To je zanimljiva razlika”, objašnjava.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL, Nicole McGraw, Veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj
Od atelijera do javne pozornice
Koliko postavljanje umjetnosti u javni prostor može biti nepredvidljivo, Murphy je iskusio i u australskom Perthu, gdje je njegova skulptura postavljena ispred gradske vijećnice. Kada je stigao u hotel preko puta, ondje su se održavali prosvjedi povezani s uklanjanjem jednog lokalnog obilježja.
„Odjednom sam se našao u situaciji u kojoj sam morao gostovati na televiziji i radiju. Ljudi su me počeli ispitivati kao Amerikanca, a ja sam im govorio da sam prije svega umjetnik. To što sam iz Amerike dio je mog identiteta, ali ne definira cijeli moj rad”, prisjeća se Murphy.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL, Brendan Murphy umjetnik i Nicole McGraw, veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj
Takva iskustva pokazuju koliko se javna umjetnost razlikuje od rada u atelijeru. Umjetnik više ne može u potpunosti kontrolirati kontekst u kojem će se njegovo djelo tumačiti, a publika ga ne doživljava samo kao estetski objekt nego i kao povod za razgovor, kritiku ili osobnu reakciju.
Ipak, Murphy u toj izloženosti vidi i priliku. Želi da se ljudi zaustave, fotografiraju uz astronauta i ostvare vlastitu vezu s djelom. Za zagrebačku skulpturu razmatra i mogućnost interaktivnog sadržaja kojem bi se pristupalo putem QR koda.
U New Yorku je već eksperimentirao sličnim pristupom uz skulpturu medvjedića Teddy Bear, uz koju su posjetitelji mogli slati virtualne poruke ljubavi. Prikupljeno ih je oko pet tisuća, a umjetnik razmišlja kako bi se slična ideja mogla prilagoditi Zagrebu.
„Možda bismo ovdje mogli napraviti nešto poput razglednice iz Zagreba. To bi bilo sasvim logično jer je riječ o zračnoj luci – ljudi nekamo putuju, odlaze i dolaze. Volim ideju da se uključe i ostave nešto svoje”, kaže.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
Takav bi projekt astronautu dao dodatnu dimenziju: osim što bi bio objekt uz koji se putnici fotografiraju, postao bi mjesto razmjene poruka i osobnih priča. Murphy smatra da suvremena umjetnost upravo u tome ima velik potencijal – u mogućnosti da publika ne ostane samo promatrač.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
„Iz kreativne perspektive najradije bih ostao u atelijeru, napravio umjetničko djelo i prepustio ga svijetu. Ali uživam u tome da vidim kakav utjecaj ima na ljude. To je kao da glazbenik iz kluba prijeđe na sviranje na stadionu. Kao umjetnici, svi želimo svirati na stadionima”, kaže kroz smijeh.
Postavljanje skulpture organizirali su Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj i Međunarodna zračna luka Zagreb, a projekt je povezan i s programom Freedom 250, kojim SAD obilježava 250. obljetnicu neovisnosti.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
Američka veleposlanica Nicole McGraw istaknula je simboliku astronautova koraka prema naprijed, poručivši da je riječ o pozivu na hrabrost, istraživanje i otvaranje prema novim mogućnostima. Predsjednik Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb David Gabelica naglasio je povezanost poruke skulpture s prostorom zračne luke, čija je svakodnevna uloga upravo povezivanje ljudi i otvaranje novih obzora.
Murphyjevi astronauti već se mogu vidjeti u Londonu, Houstonu i Perthu, a jedan je ove godine postavljen i u Washingtonu. Zagrebačka instalacija nastavlja njegovo istraživanje odnosa između umjetnosti i javnog prostora, ali i otvara mogućnost da skulptura postane više od još jedne monumentalne atrakcije.
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.